
Uh! Šta da radim?? Da izvadim puškicu?? Ili da pitam Milenu?? Ma, kakva Milena, ne zna ona sigurno...Ali zato Ana zna?! Ali ona je daleko... A da izvadim knjigu?? Izvadiću knjigu! Ajde.. pogledaj molim te na drugu stranu.. 'ajde...'ajde... Fuck! Kurac knjiga! Ok, ostaju mi puškice, samo malo da iščeprkam... tako je, ne gledaj ovamo.. Opa! Evo ih! Pu, sunce ti jebem, drugi džep! ovo je fiskalni račun, majku ti smotanu. Pa kad me ovako napraviše.. Dobro, smiri se, samo pozitivno, samo pozitivno!! Doturićeš Milanu fiskalni račun, on će da naškraba šta zna! Ok.. Ajmo... Okreni se Milane, okreni se... iiiiiiii.
-Kolege, ispit je završen!
Nikakvo, kilavo, umrljano, ofrlje…
1)
-Uh, kakvo je šmrljavo vreme, ne izlazi mi se iz kuće!
2)
Šef:”Stefane, idi kupi toner za štampač, vidi kako šmrljavo štampa.”
3)
-Jebote, al’ ovi imaju šmrljavo radno vreme, opet nema nikoga a nema ni pola dva!
Pitanje nakon čega uvek slede bar još 2 štangle.
- 'oćeš kockicu?
- daj... mljac mljac.. uh uh .. dobra ova Milka sa keksom. Če' da uzmem još malo..
- ma uzmi slobodno (u sebi: aj pojedi sve pička ti materina)
Da. JESTE ono na šta mislite.
Najteži vid seksualne agresije koju jedna prepička može da izazove u prosečnom muškarcu. To čak prevazilazi i zakonom kažnjiv čin silovanja a jedina eventualna odbrana potencijalnom počiniocu može biti do neprepoznatljivosti ispečatirana dijagnoza akutne zagorelosti.
- Uuuu, matori, divi onog boinga prekoputa...! Uh, šta bih joj radio! Poder'o bih je k'o nepismen čitanku, jebote!
- Brate, ti da si pismen ne bi radio ovaj posao. Nego, dodaj tu gajbu i ćuti...
Anoreksičari. Nemaju 30 kila s krevetom. Ljudi za koje najmanji vetrić predstavlja najveći problem. Zbog toga su uvek u nekom strahu. Pa tako i u busu.
- Jebote, koj' ti kurac, uhvati se jednom rukom kao sav normalan svet, pola basa zauzmeš u toj poziciji! - Izvinite gospodine ne smem da pustim drugu ruku, ne osećam se baš prijatno tad, mislim, osećam se nestabilno, ako me razumete... Obično ovoj vrsti ljudi pripadaju samo neki štreberčići sa pegama po licu i nekim naočarama tipa Adrićki ili sa ogromnim staklima ali mogu se i naći izuzeci tipa neki jebeni dvometraš koji ne jede ništa al' izrast'o od drkanja.
A autfit? Sporcki, bez obzira na doba godine. Nose uvek belu majicu na krakte rukave, za fizičko il' za spavanje, jebemliga ne mogu prepoznam. Šorc voljenog kluba ili one kratke vojničke bermude tu su taman da istaknu tanke nožice koje bi bile idealne za šetnju pistama po Milanu. Tu obično bude i neki poluprazan ranac marke Puma (crne boje ako je muško, a roze ako je žemsko u pitanju) čisto da zauzme još malo mesta.
Sve u svemu, iako ne zauzimaju veliku površinu telom u basu, rasponom ruku, koji im je k'o kad albatros raširi krila, to nadoknađuju. Al' jebiga, šta ćeš kad u Studentskom gradu ne daju da se jede... Ne moš biti demba i da 'oćeš!
- Mali štas podig'o te ruke k'o da si na stadionu???!!!
- Ako se držim jednom ima da padnem, vidite i sami da sam mršav.
- Pu jebote, pa još ti i vonja ispod pazuha!
- Ma jeb'te se! Silazim na sledećoj pa vi uživajte u mirisima!
Ironičan, mirno izgovoreni komentar sažaljevanja kada nam nečija nezavidna situacija, nesreća, ili neuspeh ni najmanje ne smetaju. Štaviše, u neku ruku nam je i drago.
- Bil Gejts izgubio million dolara na sudu.
- Uh, baš mi teško pada.
-------------------
- Jebote, uginuo Đovakov Pjer.
- Ma baš mi teško pada.
--------------------
- Srce, pa tebi je već satima dignut?!?
- Aham. I baš mi teško pada.
Bugari su oduvek bili poznati u svetu po svojoj lojalnosti, časti i poštenju tako da se već par vekova unazad u svim poznatijim priručnicima fer pleja globalno odomaćio termin takozvane bugarske škole.
Princip je jednostavan: čim okreneš glavu bugarin ti mune nož u leđa.
Tada se smatra kulturnim gestom osloviti dotičnog praktikanta bugarske tehnike Bugarinom.
Klasičan primer bugarske škole je recimo u klinačko-džukačko-uličnom basketu bez pravila, kada izvedete loptu ispod koša i odmah poentirate zicer, izvođenje slobodnog udarca pre nekog fiktivnog vremena predviđenog za nepostojeći zvižduk imaginarnog sudije u fudbalu, dupli servis dok protivnik vezuje pertle u stonom tenisu, trpanje ćevapa u tanjir za ručkom kako bi ti uzeo najviše, guranje i preskakanje mesta u redu (ovo su srbi posebno uvežbali), uvaljivanje felerične robe, naročito prijateljima itd.
--
Bugarin i ti kupite čokoladu na kiosku. Ti plaćaš, daješ čokoladu Bugarinu i čekaš kusur. Okrećeš se prema Bugarinu i vidiš da je strpao celu čokoladu u usta, sa sve folijom. Tada je sasvim dozovoljeno reći:
'E jebote, ne mogu da verujem koji si Bugarin.'
Ubertačka na ziljave priče o ziljavim podvizima.
- I onda Ćomi i ja proturimo glave iza ćoška, a ono tamo samo beton! Hladan! I ja sam u fazonu - da sednemo, Ćomi, šta nas bole kurac, a on pička ne sme! I ja brate, mrtav ladan, odšetam nogama do tamo, sve stavljajući jednu ispred druge ko Emilio Estevez i sednem brate, ladno sednem, kapiraš?
- Da, da, i taj dan se od tada zove Božić.
- I ja stižem poslednji a cela gilda se već okupila, došli brate svi, i Ameri i Koreanci, bole ih kurac što je tamo 4 ujutro!
- I taj dan se od tada zove Božić.
- Jao jel se sećaš onomad kada smo vozili dva lipicanera celu noć, jebote tad je još bio auto-put Bratstvo-Jedinstvo?
- Ahahaha dadada, a sećaš se šta je ono reko Tozovac kad smo mu ih dovezli
- Neka se ovaj dan od sada zove Božić, brate, šta bi reko!
Već ostarjeli ali i dalje uspješno eksploatisani fazon unošenja emocija u pjevanje.
Počelo je sa Marinom Perazić, preko Maraje Keri i Toni Brekston, pa do Rijane i Ekrema Jevrića.
...Prozor grli svjetlost plavkastog satena, ah, uuuuh, mmmm, jutro umiva tvoj vrat-ahmmmm....
...Eto šta znaaaaam, skenj, hhhhhm, ništa ne znaAa-uh-uh-Aaaaam, a đe da znaa-hmhm-M...
Gledaš čoveka a on izgubio osmeh, elan, entuzijazam, sav se uozbiljio. Nešto gleda u svoje poslovne papire zadubljen u životnu problematiku svakodnevnice. Odbija šalu i infantilnu neobavezujuću komunikativnost. Nije više poletan, spreman na akciju, krahirao nekako. A onda shvatiš da ga prvi put, posle toliko godina...vidiš treznog.
- Šta je Zokiju? Nekako mi je drugačiji... Jebote pa on je mrtav trezan! Da li je moguće?
- Čisti jetru do ponedeljka, kaže.
- Uh, dobro je. Nekako mi neugodno bilo sedeti, potpuno drugi čovek.
- Ne brini, proći će.
ah pa mislim ja sam uvek srecno zaljubljena.. pa mislim MOJ Gavrilo, Gagi JEBOTE on je frajer, mislim klinke ono lude za njim, eto mi radimo na tome da dobijemo bebicu, mislim znate ja sam brizna majka,ono osetljiva sam i dosta emotivna, mislim znate ja PEVAM to NIJE playback kao sto to propagiraju tabloidi, ne ne ne to JA pevam evo pokazala bih to uzivo u emisiji, misim otpevala bih nesto ali, necu da se spustam na taj nivo, misim ono to je ponizavajuce skroz...
Gagi, jel ti žao sto si tako zao?
Uh jako lepi trenuci ako dolaze mama,tata,burazer sa klincima ili sestre sa svojim klincima.....e onda je sve nekako ok....bude tu svega...malo kritike ...mnogo dobre hrane....zezan je sa klincima...
U sushtini dolazak tih rodjaka mogu da podnesem i to jako dobro.....
Ali dolazak tetki i ujni to malo teze.....
Treba imati zivaca da saslushate sve shto se izdeshavalo u rodnom gradu dok vi negde po belom svetu radite ili zivite......
Treba preziveti i ono ej udala se Milkina cerka i dobila sina....ti si sledeca da rodish....i tako te gloposti....
Prestanu da me gnjave tek kad kazem da je neko od rodjaka na zalost umro i da je ona sledeca......
Pitanja koje vam postavlja apotekarka ne bi li joj konkretizovali zahtev koji ste pročitali sa papirića. Kod većine muškaraca ova pitanja izazivaju povećanu vlažnost čela, grčenja u digestivnom traktu i kuršlus u svim organima za razmišljanje.
Apoteka...
apotekarka: izvolite
miodrag: (čita iz puškice) dajte mi Nekakavnol
apotekarka: 200 ili 500 miligrama?
miodrag: (glumi pribranost... rad klikera mu ide ovim tokom... "uzeću 500! od viška glava ne boli! hm... da li to važi i za medikamente? ako popiješ više nego što treba, glava boli... tako je bar sa rakijom... a rakija je valjda isto neki lek... ovo slabije može i dva put da se uzme ako treba.. da!) od 200 mi dajte!
apotekarka: mast ili krema?
miodrag: (boja lica k`o da mu je deda Bik Koji Sedi, a ne Živadin Koji Kravu Ima... iz ušiju purnja k`o iz odžaka... krema ili mast? jebote, u čemu je razlika... i jedno i drugo može da se maže na leb, samo što od masti mogu i čvarci da se prave... al kakve to veze ime) ovaj... hm... pfff
apotekarka: a za šta vam treba?
miodrag: (kao iz puške) za ženu!
apotekarka: nisam vas pitala za koga, nego za šta... šta je boli?
miodrag: (što mi se beše onomad žalila... šuljevi ili žuljevi... ili beše migrena... a i ona, uvek nađe za vreme utakmice da priča kad su mi uši podešene da samo Gojka Andijaševića `vataju.... a u pizdu materinu više) dajte mi i kremu i mast! i jedno i drugo u svim jačinama i bojama i dizenima koje imate!
Moralni Mont Everest. Čovjek sa predstavom svijeta kao utopije, gdje svako zna svoju ulogu i mjesto. Naivan k'o šiparica , jeb'o bi ga dvadeset puta dok bi on konto da mu vršiš pregled prostate. Dobar kao drug, još bolji kao neprijatelj.
- Znaš onog Marka iz IV-3? Zakin'o sam ga za tri glave. Uvalio mu neki fon bez baterije. Koji bolid, brate. Ošo ja kod njega da mu dam i on se još ponudi da me odbaci kući, moš misliti?
- Pa što njega jebote? Pa taj zavrće vodu dok pere zube, neiskvaren momak do zla Boga.
- E, jeb' ga. Otkud sam znao da je jebeni Mendela?
Reči koje ćeš čuti, ah, kakve li ironije, od čoveka koji uglavnom samo sere. Još jedna od poslovica starijih ljudi, koji su odavno prestali sa istresanjem skituljka. Najčešće se koristi posle nekog obilnog krkanluka, a sve u cilju edukacije mladog jebača da se ne zaleće i ne hvali previše.
-Aaa... jedva se oprostih s njim, ali vredelo je!
-Jesi otvorio prozor?
-Da.
-Isprskao s onim sprejem?
-Da.
-Oribao š..
-Aman čoveče! O’š prestati više? Ko kaže da je najlepše jebati, taj se nije k’o čovek istovario! Zapamti moje reči! Uh... kakva nirvana.. Nisam znao da li da ga pošaljem u kanalizaciju ili u zabavište.. Uh, uh, sve me znoj oblio.
-Sad sam te pustio u kupatilo i više nikad...
Ono što vam reklamiraju majkrosoft i društvo da dobijate kad vam se podrnda nešto. Idealno, pozovete nekog kompjuter stručnjaka i on vam čarobnim štapićem reši stvar. Realno, nema tu ni t od tehnike.
Hvala što zovete tehničku podršku. Vaš poziv je nama bitan. Molimo sačekajte slobodnog operatera.
(End aaaaaaaaaaaaj viiil ooolveeejs lav juuuuuuiiiuuuuu... piči muzika na sluški)
Hvala što čekate. Vaš poziv nam je bitan. Slobodni operater će se javiti ubrzo.
(End aaaaaaaaaaaaj viiil ooolveeejs lav juuuuuuiiiuuuuu... piči muzika na sluški)
Hvala što čekate. Vaš poziv nam je bitan. Slobodni operater će se javiti ubrzo.
(End aaaaaaaaaaaaj viiil ooolveeejs lav juuuuuuiiiuuuuu... piči muzika na sluški)
Hvala što čekate. Vaš poziv nam je bitan. Slobodni operater će se javiti ubrzo.
(End aaaaaaaaaaaaj viiil ooolveeejs lav juuuuuuiiiuuuuu... piči muzika na sluški)
-Halo. Tehnička podrška.
-Halo! U jebote, čovek. Zovem vas u vezi modema. Ne radi. Čini mi se da...
-Dajte mi ime, prezime, datum rođenja, serijski broj modema, broj garancije, broj mobilnog, majčino prezime pre udadbe, da li ste alergični na neke lekove, i da li ste preležali zauške.
-Petar Petrović, 1029883, 1888273, 06412345667, Jovanović, Ne, Jesam.
-Sačekajte (zvuk nabadanja po tastaturi)
(nakon par min)
-Šta nije u redu sa modemom?
-Pa ne znam. Ne svetli više ona lampica line. Verovatno se pokvarilo nešto u vezi sa centralom.
-Jel je uključen u struju.
-Jeste.
-Jel možete da restartujete računar.
-Ugašen je. Mada ne vidim kako će to da pomogne.
-Upalite ga.
-Upaljen je.
-Sad ga restartujte.
-A?!? Pa kakve veze ima, sad sam ga upalio?
-Restartujte računar.
-Ajde, ok........... Restartovan.
-Odlično. Kliknite na start meni.
-Nemam start meni, koristim linux.
-Morate da kliknete prvo na start meni.
-Ama čuješ li me? Nemam start meni. Ne koristim windows.
-Ako želite da vam pomognem, kliknite na start meni. Dole u levom uglu je.
-.........Evo, kliknuo sam.
-Sada idite na kontrol panel.
-Otišao sam.
-Sada idite na network settings.
-Otišao sam.
-Sada namestite inte....
-Namestio sam.
-Jel i dalje ne radi?
-Ne, kažem vam, pokvarila se linija do vas, trebate da namestite nešto tamo.
-Sačekajte, sad ću vam dati stručnjaka za to.
(End aaaaaaaaaaaaj viiil ooolveeejs...)
-O jebem ti mater.
(lav juuuuuuiiiuuuuu...)
Hvala što čekate. Vaš poziv nam je bitan. Slobodni operater će se javiti ubrzo.
(End aaaaaaaaaaaaj viiil ooolveeejs lav juuuuuuiiiuuuuu... piči muzika na sluški)
-Halo.
-Modem mi ne radi. Čini mi se da je veza do centrale.
-Dajte mi ime, prezime, datum rođenja, serijski broj modema, broj garancije, broj mobilnog, majčino prezime pre udadbe, da li ste alergični na neke lekove, i da li ste preležali zauške.
-Petar Petrović, 1029883, 1888273, 06412345667, Jovanović, Ne, Jesam.
-Sačekajte (zvuk nabadanja po tastaturi)
(nakon par min)
-Šta nije u redu sa modemom?
-Pa ne znam. Ne svetli više ona lampica line. Verovatno se pokvarilo nešto u vezi sa centralom.
-Jel je uključen u struju.
-Jeste.
-E pa, verovatno se nešto pokvarilo u vezi sa centralom. Ali, trenutno ne radi čovek zadužen za to. Jel možete da pozovete sutra ujutru?
-A da dodjem ja lepo sutra ujutru kod vas sa kalašnjikovom? A?
U dečjem svetu, ono što se nalazi između komada nameštaja. U nekim uslovima psiho-fizičkog stanja ova masa od istopljenih stena se može pričiniti i odraslima.
A: Tebra, aj skokni donesi pivo.
B: Aupičku materinu. Aj ti rolaj sledeći hiladendron dok donesem. :ustaje jedva:
A: Ajde brže malo, stoko urađena.
B: Id' u pičku materinu! :skače na kauč: Uh, zamalo.
A: Koji ti je kurac? Da nisi opet vid'o tarantulu? Ili si opet istripovo da ti kevu na TV-u trpa dlakavi rumunski šofer sa špahtlom u bulji?
B: Jebote, zamalo da upadnem.
A: U šta, koji kurac? :ustaje da donese pivo:
B: Pazi jebote, lava!
A: Vo imja oca...
Najveća laž svakog Vukajlijaša. Takođe i veoma opasna laž. Sve laži prema drugima su i donekle prihvatljive, ali kada lažeš samog sebe, e to je jebeno. Toliko se bre izlažeš da ti sutradan bude muka od samog sebe, zato što si se slagao i znao si da ćeš se slagati. Aliii neee, ti si sebe ipak ubeđivao da ćeš se ujutru setiti fantastične defke koju si upravo pred spavanje smislio. E kurac ćeš se setiti. Zato Vukajlijašu čoveče, zapišiiiiiiii. Zapiši jebote, jer nećeš se setiti, jednostavno nećeš jebiga. I ja sam ovo zapisao, keve mi.
- auuu kakva defka mi pada na pamet. Pa ovo ide u odabrane čim izleti, jebeš mi sve...
- Ček da metnem onu defkicu, samo da je se setim......
:BRAIN SEARCHING: ------siseee-----Milicino dupe------Sise opet----pao mi tiket(opet)------ne igram Engleze više-----Milicine Sise-------ispit u ponedeljak--Milica-----trening u 4-------- i opet dupe i sise----------gde je defka jebena?!?!?!
ZAPAMTI OVO E - NEĆEŠ SE SETITI!
Vatati i pipkati se mlitavo, nikakvo, sa dva prsta. Čak i ne može da se svrsta u vatanje već u štipkanje.
- Jebote šta ti je?
- Šta, šta mi je?
- Šta me vataš k'o baba hleb!?
- Kako?
- Jebote štipkaš me! U'vati me za dupe celom šakom bre jebote!
Težak oblik smarača. Serator nad seratorima. On ispaljuje 2000 reči u minutu. On te tera da razmišljaš o tome šta je smisao života. Njegova filozofija nema ograničenja. On je spreman da priča o bilo čemu samo da bi nešto drobio. Pored njega stigneš samo da izgovoriš poneko "uh" ili "oh" ili "..a da znam.." . On te bre jebe u mozak dok ne počne da boli. I pri tom te bocka u rame čim primeti da ti popušta koncentracija. On te stalno dodiruje i gurka dok te psihički ubija. Njegova misao je pretočena u jednu rečenicu koja ima samo početak. Duboko ubeđen da je neopisivo zanimljiv on stalno vreba i čeka svoju sledeću žrtvu. Uglavnom je to neko ko se izdvojio iz grupe i deluje usamljeno, kao da mu je baš potreban dobar razgovor.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.