
Ono što kladioničarima preostane kad se završe sve jače lige.
- 'Ajde, brate, šta siluješ više, nema šta da se igra...
- A bejzbol? A Japanci? A trčanje za sirom!?
Najsigurniji način da jednim pitanjem izazoveš panični napad, a potom i depresiju kod studenta koji je pri kraju faksa.
Au brate, šta ću posle?!?!?!
Kurac ću posle!
Obavezna dobacivka majke u tvom pravcu, kada ti neko da neku svotu novca.
Gost - Evo sine 50 eura, za cokoladu.
Ja :uzimam pare i stavljam u dzep:
Mama - STA SE KAZE?!
Ja - (u sebi - a da) Hvala.
Čest uzdah u ogovaranjima, izražava nestrpljenje u slušaoca željnog pikantih detalja i nadu da će priča postati još inetresantnija.
Ana: Vraćam se juče sa posla, kad na parkiralištu kod Merkatora staje bela tojota i iz nje izlazi Gordana. Kada me je ugledala sva se ukočila, ni zdravo mi nije rekla. Skontam da se nešto dešava. Zađem za ćošak, odstojim par sekundi, pa provirim... Kad ona, u sakou, što je bio na sniženju u Nikolasu, onom crnom... Ulazi u plavi reno.
Eva: Ma šta kažeš!
Ana: Ja bacim oči, kad u renou, Mikica iz privrednog suda....
Eva: Ma šta kažeš! Sestro slatka! Nastavi, nastavi!
Spasonosna moderna linvistička konstrukcija. Umesto da se palamudimo i igramo pitalica puštamo sagovornika da nam da SVOJE vidjenje neke osobe-stvari-pojave. Uštedjuje nam i do 98% reči koje moramo da izgovorimo da bi smo izvukli potrebnu informaciju.
Nekad:
-E jel poznaješ onu malu što radi za šankom?
-Mhm.
-A kako se zove?
-Milica.
-Aha. To je ta iz Bagremara?
-Ne, na Bubnju živi.
-One žute zgrade?
-Ne, one bele na vrhu.
-Čekaj, jel ona išla u gimnaziju, sa Giletom debelim bila u odeljenju?
-Nemam pojma, šta si zapeo jebote?
-Ma ne, ubedjen sam da je znam odnekud... Jel vozi biciklu?
-Ne, vozi kombajn. Otkud znam šta vozi, samo pijem kafu ovde. Idi pitaj je!
-Ma truba mi to, nego reče da je znaš pa ko mislim...
Sad:
-Šta je priča sa onom malom šankericom?
-M? Milica, onako nema lošu sisu, al džaba, nasrtali mnogi ništa nisu uradili samo su se pića naplaćali, kažu da su je vidjali da se ljubi sa Kaćom ćelavom ispred Gimnazije otprilike ili lezbo ili seksualno zbunjena, neš jebati.
-OK.
Ona rečenica kojom te je ćale iznerviran upozorio dok si drndao tetris a on ušao u tvoju sobu pravo iz spavaće odakle je do tog trena dopirala galama, kad ti je još bilo 4, a ti si se samo nevino nasmešio.
Reči koje si šapatom podelio sa svojim drugom, sa sve onim dečijim nagoveštajem "tata mi je rekao da..." kojeg ćeš se za desetak godina stideti da kažeš u društvu, u vrtiću nakon što vam je Marta vriskom uz asistenciju vaspitačice, otela i lego kocke i plastičnu kasicu, a u naposletku ih bacila među ostali krš u golemoj kutiji za igračke kada je ugledala ljubičanstvenu lutku na polici u dnu prostorije.
Ono što ti je samo prošlo kroz glavu sa 16 kada si dobio poruku od cure da ne želi da te čuje bar neko vreme, a pola sata kasnije iz ćošeta svoje sobe u koje si isfrustriran zafrljačio telefon začuo melodiju pesme "I was made for lovin' you" koju si onako tinejdžerski zatreskan do ušiju i nazad posebno dodelio njenom kontaktu.
Ono što ti je palo na pamet negde sa 28 kada si je zaprosio, a ona je ćutala dobrih dvadeset sekundi, najdužih u tvom životu.
Ono što si ponovio svom šestogodišnjem sinu sa 35, kada si se na njegovo potkrovlje kreativnog sajber haosa popeo da bi izbegao epicentar vulkanske erupcije svoje drage koju je uhvatio trenutak neodlučnosti pred otvorenim garderoberom i par desetina komada haljina za večernje izlaske. Na šta ti on prezauzet Ipad-om i nije odgovorio, a osmeh koji ti se učinio poput onog tvojeg od pre tridesetak godina, zapravo je bio izmamljen fotkama swatke mawe mawowetnice.
I najzad, nešto što si sa 80, senilan i omatoreo promrmljao sebi u bradu uz par sočnih psovki zato što ti se žena naljutila jer si umesto praška za pecivo iz dućana doneo vanilin šećer.
Kad te neko uporno pokušava prekinuti u razgovoru, želi da učestvuje u raspravi, a niko ga nije ništa pitao,a ti mu odbrusiš ttako da ga bude sramota.
Lik1: Jesi čuo da je Bejl prešao u Real za stoo miliona eura?
Lik 2: Kad, za sto miliona?
Lik 1: Ma da, prije par dana!
Lik 3: Nije za 100 nego za 99 miliona!
Lik1: Jel tebe ko šta pitao? Ajd razguli, još i ne znaš šta pričaš!
Lik 3: Ali...
Lik 1: Razguli, još samo možeš dobiti batine majmune jedan!
Podrugljiv izraz kojim se oznacavaju osobe koje su upoznate sa velikim brojem uglavnom trivijalnih podataka i koji to cesto utrljavaju na nos drugima,ali i osobe koje su naravno upoznate sa svim tajnama u svom okruzenju,ali i sire.To su osobe koje su veliki mudroseri,mirodjija u svakoj corbi,a upoznati su sa najrazlicitijim mogucim podacima,od toga kolika je kvota iz 2-2 na Albinolefe protiv Sorenta,preko strukture terestrickog digitalnog radio-difuznog sistema pa sve do toga ko koga u komsiluku ispod duda 'vata.
Sin:Tata,da li znas da ne postoje dve zebre sa istim rasporedom pruga i da su trobojne macke uvek zenke?
Otac(zaprepascen gleda u sina):Ma sta laprdas?Ko ti je to rekao?
Sin:Rekla mi komsinica Mira.
Otac:Aaa,onda se ne cudim,ta zna sta lezi ispod svakog kamena.
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.
Veteranski odgovor na žalbe muške, i snažnije ženske dece.
-Zdravo komšija, kako si?
-Evo nije loše, mada je hladno. A kako ste vi?
-Čuj hladno! Šta bi da si u vojsci!?
Večiti razlog u školi, zašto profesor neće da vas pusti.
Smorčina žestoka, 7. čas likovno, ne znam ni da imamo, a kamoli šta radimo.
Profesorka molim vas pustite me, moram kući treniram posle, a i onako vam ništa ne radim samo nered pravim, dobro i vama i meni.
Prof. : Može, al' da te zapišem.
ja: pa profesorice ja sam tako mogao i sam otići, nisam vas morao ni pitati
Prof. : Šta ja tebe pustim, tebe udari auto, po izlasku iz škole, ti pogineš, a ovamo piše da si bio na času, ja idem u zatvor, moje dete nema šta da jede i umre od gladi, sedi tu 45 minuta radi mog deteta.
Au brate ŠKK, profesorica puno gleda kriminalističke serije
Pitanje svakog učenika kada profesor započne novu oblast
1) Profesor matematike: Danas počinjemo novu oblast TRIGONOMETRIJU...
profesor ispisuje primer i objašnjava primenu: Ova oblast se koristi u kada neko želi da izračuna pod kojim uglom pada kiša u okolini Himalaja
Učenik: ŠTA CE NAMA OVO?!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
2) Profesorka srpskog: Danas počinjemo našeg jedinog nobelovca - Ivu Andrića i njegovo čuveno delo "Na Drini ćuprija"....
Učenik: ŠTA ĆE MENI OVO?!
Razlog otvaranja svih igračaka u doba kad smo bili mali.
Dobijem bilo šta, trk iza kuće, i majstorisanje je u toku, ne ometaj.
Pitanje na koje postavljamo u prolazu iako nas odgovor ne interesuje, znamo da na njega necemo dobiti odgovor, ili ce odgovor biti "Evo nista". Obicno pri susretima nekih kvazi prijatelja, poznanika i sl.
Poznanik: E cao, sta ima?
Ja: Evo nista, kod tebe?
Poznanik: Ma nista posebno...
Retoričko pitanje kojim izražavamo nezainteresovanost za nečije probleme.
Stefan:”Šefe, je l’ mogu da ne radim ovog vikenda, treba da pomognem roditeljima oko spremanja slave?”
Šef:”Šta me peče za tvoju slavu? Jok, nego ću ja da radim za vikend!”
Najiritantije pitanje ko je ti prijateljica može postaviti pred izlazak, nakon što je prevrnula cijeli ormar triput i isprobala sve moguće kombinacije odjeće koju posjeduje.
Mara: Evo sad ću ja, samo da vidim gdje mi je ona crna majica i spremna sam.
Ja: (iznervirano) Ok, samo požuri molim te, već kasnimo, dogovor je bio da se nadjemo u deset a sad pola jedanes´ a ti se još uvijek spremaš.
Mara: Ma opušteno. Evo je majica! Al´ nekako se skupila od pranja, Ipak bi ona plava majica bila bolja.
Ja: ...
Mara: Šta da obučem večeras? Šta ti misliš?
Ja: (Na ivici nervnog sloma) Ne znam...
Mara: A šta misliš, kakav nakit bi se najbolje slagao uz onu crnu haljinu?
Ja: OGRLICA OD KRVAVIH KURČEVA I SLJEZOVIH KOLAČIĆA!!!
Mara: ???
Ja: Ma šupičku materinu i ti i nakit, idemo!
Nastavak roditeljske rečenice "Pamet u glavu,ćero" , koji raspuštena devojka u sebi doda.
Ispraćaj na ekskurziju
Majka: Ajde,ćero,lepo se provedi,i pamet u glavu!
Ćera(u sebi): ...a dole šta uleti.
Pitanje koje postavimo sagovorniku kada želimo da čujemo tačno određen odgovor, odnosno komentar na ono što smo uradili. Na ovo pitanje sagovonik mora pročitati vaše misli i sme reći samo ono što vi želite da on kaže, tj. on želi da ga vi pohvalite. A i ako nas ne pohvali obično nas boli uvo. Više se koristi u šali jer ono čime se hvalimo, obično i nije za pohvalu. Mada nekima predstavlja ostvarenje snova da čuju pozitivan odgovor na ovo pitanje i shvataju ga maksimalno ozbiljno.
-Ej, juče sam gađao grudvama one dve cure iz drugog odeljenja. Jednu sam pogodio u glavu, a drugu isto. A!? Šta kažeš?!
-Bravo! Sledeći put uzmi veće grudve.
Izraz koji koristimo kao poslednje oruđe (ili kao poslednjeg keca u rukavu) kako bi nekoga ubedili u istinitost svojih reči.
A: Brate, moram nešto da ti ka'em, ali obećaj da nećeš da poludiš...
B: Šta je bilo?
A: Idem ti ja sinoć gradom i vidim neku ribu sedi sa nekim idiotom, i učini mi se poznata odnekle. Ja priđem par koraka, kad ono, to tvoja Kaća.
B: Pa dobro, izašla sa nekim drugom....
A: Aaaa, ne, ono nije bilo samo prijateljski. Brate, ja bih se zabrinuo.
B: Ma 'ajde molim te, ne palamudi, ne bi to Kaća uradila...
A: Ja znam šta sam video, a ti kako 'oćeš.
Rečenica kojom lokalni smarač prekida neku priču, jer isti nije slušao ili nije bio tu kada je priča počela.
Djole: Brate moj, doselila se ona riba u moju zgradu.Ona što smo pričali o njoj neki dan.
Stefan: Od sutra sam brate stalno kod tebe !
Djole: Nije prob...
(Taj lik): A šta to?
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.