
U nižim razredima osnovne škole, to je veliki događaj zato što si prvi put bez mame i tate, sam, u sobi sa još 3 drugara istog pola. Poenta je pobediti na maskenbalu za šaljivdžije, miss za lepotane, kvizu za pametnice. Obići ćeš Srbiju, posetiti crkve, i kupiti svoj bližoj i daljoj rodbini poklon na kome će pisati ime mesta na kom si bio. I naravno kupićeš halo karticu ( u moje vreme nismo svi imali mobilne) da se javiš mami, tati, baki , deki...
U višim razredima osnovne i srednjoj školi, ekskurzija je mesto za prvo i stoto alkoholisanje, sex, ljubav, ne znaš ni gde si bio, ni šta si radio, tj ne sećaš se. Kupićeš ortaku nešto, ako pre toga nisi spičkao pare na alkohol i kurve. Mobilni će ti biti isključen, ne postojiš tih nedelju dana ni za koga! Događaj gde ljudi i profesori prvi put upoznaju kakav si ti u stvari. Najlepši događaj tokom celog tvog školovanja :)
Mama: Milo moje čedo , kako je bilo?
Pera(III razred o.š. , upravo došao sa ekskurzije sa Tare): Mama osvojio sam 2. mesto na maskenbalu, glupi Mita je bio 1. a nije ni ličio na policajca, kupio sam tebi, tati, bati, baki i deki ovu šolju, a tetki, ujni, komšiji i Miki automehaničaru ovu pepeljaru. Bili smo tamo u onom etno selu i onda...
Mama: Divno ...
Nakon 9 godina...
Mama: I sine kako je bilo, šta ste videli?
Pera(II razred srednje škole, došao upravo sa ekskurzije u Grčkoj): Gde?
Mama:Pa na ekskurziji Petre..
Pera: a.. pa ekstra je bilo.. baš... ono.. videli smo neki kamen.. i ja sam video rozog slona jedno veče... A Djole kaže da je to od onog.. ma odoh ja da spavam kevo, vidimo se za dva dana...
Mama: . . .
Glavni argument studenata koji idu na apsolventsku ekskurziju (tzv autobus non-stop ekskurzija), sa koje će se vratiti za 500 evra lakši i sa sledećim utiscima:
da Ljoret de Mar ima carske diskoteke,
da su pizze u Italiji gore od naših,
da je lakše trošiti dva evra tamo, nego 200 dinara ovde,
da su Španjolke sve nekako punačke,
da u Veneciji smrdi,
da su videli Giljerma Kanjasa,
da su Italijani teške feminizodre metroseksualske,
da su se vozili F1 pistom u Monte Karlu
i da su bacali novčiće (od evro) u fontanu.
- Pa koj kurac si išla tamo, kad se žališ?
- Pa lepo je da se otputuje, da se vidi nešto novo.
- Aha, i ja vidim.
Veoma česta pojava na fejsbuku. Dakle imamo jednu ribu, znači brate od 14 godina! I pored nje dete od jedva 5 godina koje se pući zajedno sa njom da bi slika izgledala kul! U opisu slike obicno pise kako joj je to dete sve na svetu, a u stvari je zabole ku*ac jer bitan je rejting ribe koji stekne sa tavim slikama!
Riba 1: Ovo je moja sestra od tetke sa tatine strane i ne mogu da zamislim život bez nje!!
Riba 2:Jao vidi je dusaaa kako ste slatke, vidi se da ce biti na tebe!
Izuzetno nekvalitetan provod. Totalno nezanimljiva atmosfera koja je čak i ispod proseka za strandard kvalitetne sedeljke i čašćavanja u sedištu SPS-a u Žitorađu, nakon prelaska cenzusa na parlamentarnim izborima, tako im Gljivice Pačića i Svetlane Ražnatović.
Žuraja sa di džejem zajebanog imena koji je svoje pizdarije juče dobio na poklon od dede iz Klagenfurta. Siroma' se još uvek ne snalazi oko svih tih dirki i gleda ih belo k'o sredovečni Židov zbirku beseda jednostavnog naziva "Ne jevrejiši se, budi čovek".
Đuska jedino standardna ekipa ljombera uz hitove Gagi benda koja osećaj za ritam poseduje isto koliko i Nenad Čanak predispozicije za umetničko klizanje u partnerstvu sa Evom Ras. Brašnjare stoje u mestu i cirkaju koktelčiće boja amazonskih otrovnih žabetina, željno iščekujući šmirglanje iskusnog bumbara. Promoterku u tesnom šorčiću i majici sa natpisom "Jägermeister" niko ne primećuje. Konobar gleda kome da uvali crni točeni Guiness jer već neko vreme stoji u buretu i buđa se zato što košta bogaoca, ali pijanih nema. Nema, jer je onaj nemač pojma ubio atmosferu kao da je pustio Džbuna na srebreničkoj svadbi sredinom devedesetih.
Pravi događaj da Radoš Bajić još jednom oproba svoje naricaljske sposobnosti, čisto da vidi da li ga glas još uvek služi.
- Što si došao ovako rano, tek je pola jedan? Kako je bilo?
- K'o na sa'rani. Bolje sam se proveo kad smo ispraćali dedu prošle godine. Bar je bilo domaće radže, pečenja i bajadere. A i baba je oplodila sa onim stihovima.
Kampanja koja je nastala sredinom devedesetih godina prošlog veka kao posledica posete vanzemaljaca Srbiji tokom njihove redovne istraživačke ekspedicije i vršenja eksperimenata nad srpskim političarima. Kako je dokumentovano u, na planeti Klinžai, veoma popularnoj knjizi loD ghotvam 'ay' cha', usled već katastrofalnog stanja u srpskoj kulturi (na stranu sad da stavimo predivne guzove Branke Šovrlić u spotovima dok čekaš film na Palmi u 2 noću), došlo je do toga da eksperiment koji je uspeo na svim drugim političarima, doživi neobjašnjivu grešku kod tadašnje ministarke kulture Nade Popović Perišić i stvori neobične kontraefekte, potpuno u neskladu sa zvaničnom politikom podsticanja kiča i šunda.
Slogan koji je pomenuta ministarka promovisala je doživeo ogromnu popularnost kod mladih, uvlačeći se neprimetno u svakodnevni rečnik, tako da je i kod ciljne grupe takođe izazvao kontraefekat kontraefekta, pa svaku stvar koju bi neko učinio, a da ima bilo kakvih dodirnih tačaka sa kulturom i lepim vaspitanjem, dobio peckanje od ekipe koja odmah izgovara ovo. Baciš limenku u kantu - lepše je sa kulturom, ustaneš babi u basu - lepše je sa kulturom, pitaš ribu gde želi da svršiš - lepše je sa kulturom... i posle nekog vremena svakom normalnom postaje neprijatno i vraća se u nekulturni mod.
To ponašanje, iako bez slogana, se održalo do dan danas, te nije zabeleženo od tada da neki novi ministar kulture pokuša bilo šta što se kosi sa zvaničnom državnom politikom nekulture i ispiranja mozga. Možda su nas vanzemaljci zaboravili, možda nema nade za nas.
- Brate, vide li ti ovo kako ovaj novi ministar kulture kritikuje rijalitije?
- Video sam. Predstava za narod.
- Ma kakva predstava, čitava vlast se ograđuje, brane Pink, njega povezuju sa žutima.
- Ma, njihov čovek bre, nego skreću pažnju sa nečeg važnijeg. Prestani da veruješ u vazemaljce.
Rečenica koju izgovara muškarac-tinejdžer dok jaše na talasima testosterona, naložen do besvesti, u trenucima kada surova istina da je bio seksualno izmanipulisan još uvek ne uspeva da probije testosteronsku blokadu. Rečenica upečatljivo prenosi mešavinu iščekivanja "nečeg više" sa strepnjom da se to neće dogoditi, unetu nekim unutrašnjim glasom koji je za trenutak nadjačao testosteron. U glasu se najcešće može naslutiti mladalačka neodlučnost oko toga da li to pitanje uopšte treba postaviti. Dalji razvoj situacije obično demonstrira da bi ćutanje bila daleko bolja opcija.
Pubertet efektivno prestaje onog trenutka kada prestaneš da izgovaraš ovakve stvari.
Lik kome ništa nije sveto. Pljuje crkvu, prvenstveno popove, pljuje Đovaka, pljuje državu, pljuje živo i neživo. Ljudi ga mrze, ali se i dive njegovoj smelosti da kaže sve što misli, i izrazi svoje nezadovoljstvo. Direktan je, ne voli igrice. Zna da bude jako vulgaran, pa je ljudima neretko jako neprijatno u njegovom društvu. On se ne prilagođava, drugi se njemu prilagođavaju, ili ga jednostavno izbegavaju, jer sa njim ne vredi ulaziti u diskusije. Pobeđuje, iako često nije u pravu.
: Mrzi me da pričam uvode, kao upoznavanje i to, hoćeš da se jebeš ili nećeš?
: IJU!
: Hajde, molim te, ne pravi se fina sad, ništa gore od devojke sa dvostrukim aršinima. Kažeš lepo neću, opališ mi šamar i kraj.
: IJU!
: Kapiram, okej. Skidaj se, pa da počnemo.
Balkanski ritual , uglavnom mladji pričaju , devojke sa momcima i momci sa devojkama , za vreme ovog rituala niko ne sme da udje pa ti se slikaj.
E zvao si me.
(Ulazak u sobu ili kupatilo i zatvaranje vrata)
Sat vremena kasnije možeš pričati sa tom osobom.
U prevodu: Emisija predvidjena za sve nas koji nismo normalni, i koji smo se nekim cudnom nasli budni u sred noci.
Sadrzaj ove emisije, iako totalno nebitan i neobradjen od strane producenata, uvek je isti: Draga nam Ivon pozove nekog gosta, sasvim nebitno kog i u kakvom stanju je isti ( bilo je svakakvih, ukljucujuci i nadrogiranog Nemanju Kojica ) , i onda sa njim prica ( ili pokusava da prica ) o bilo kojoj temi, koja ima veze sa civilizacijom ( ili po misljenju gosta ima veze sa njom ). Zatim voditeljka ove emisije pokusava da uspostavi komunikaciju sa gostom, plaseci se njegovog odgovora i nesigurno gledajuci u kameru. Kada gost ode, olaksanje na njenom licu se jasno moze uociti osmehom, kao i nespretnim pogledima u reziju, umesto u kameru.
Ivon: Nemanja, sta ocekujes?
Nemanja Kojic: Ja... Pa... Ne mogu, ne mogu... Ne mogu da ocekujem... Ne mogu da ocekujem nista... Ocekivanje... Ocekivanje je u startu razoca... Razocarenje...
Ivon: A sta prizeljkujes? Generalno, ne mora da se odnosi samo na ovo o cemu sad pricamo...
Nemanja Kojic: (Sa poluotvorenim ocima gledajuci u plafon mase levom rukom, mrsteci se) Ocekujem...
(posle duze pauze) Dobre ljude...
Ivon: (odusevljeno) Aha... Odlicno...
Nemanja Kojic: (posle 10-tak minuta) Hm...
Ivon: I?
Nemanja: To je to...
Ivon: Dobre ljude, ok... I sta ce se desavati tad, 31.? Ko ce ti tu praviti drustvo, ko ce uveseljavati ljude?
Nemanja: ( posle 15-tak minuta) Nikog... Niko nikog... Niko nikog nece uveseljavati... Sve sto cemo im pru... Sve sto cemo im pruziti je... Je stvarnost...
Ivon: Mhm... U redu...
Naizgled sasvim obična i totalno nebitna stvar sve dok je ne ugleda Žan-Klod van Dam kog dripci ubijaju od batina. Pošto u Rokiju npr. imate scene kada naš krivousti junak u kritičnim situacijama viče ime svoje voljene Edrijen, eto tako sa Žan-Klodom imate kofu sa vodom. Ko zna, možda se čovek pali na kofe, tim Belgijancima sa rezervom treba prilaziti.
- Aaaaaaaarhhh....
Žan-Klod pada i gleda u kofu sa vodom...
BUĆ-BUĆ-BUĆ-BUĆ-BUĆ....TREP-TREP
- Haaajaaaaaaaaaa!
Svi znamo sta je to slaganje sa voljenom osobom, ali se (vecinom) u braku, to svodi na neko drugo "slaganje".
Komsija: Je li, kako se ti slazes sa zenom?
Muz: Pa znas kako, jednom ja slazem nju, onda ona mene, i tako...
Zaostatak zapadnog pravosudnog sistema iz doba inkvizicije, tek toliko da se i dalje zna sa kime tačno imaš posla i da nema mesta za zajebanciju.
Kod nas su toge ('aljinčići za sudije) predviđene zakonom, ali nikada nisu zaista uvedene, valjda iz razloga da se prisutni ne bi kezili za vreme suđenja ili štipkali sudiju za dupe...
Dr Vojislav Šešelj i njegova izjava sudiji Haškog tribunala:
"Oprostite gospodine sudija, ali ja ne mogu nikako da Vas posmatram sa poštovanjem koje Vi tražite od mene...Naime, ja dolazim iz zemlje gde ljudi na sasvim drugačiji način doživljavaju pojavu muškarca u crvenoj haljini sa perikom na glavi...".
Idealne da se na njih gleda kao na seksualne objekte.
Kad se ljubiš s'njima imaš osećaj kao da se ljubiš sa tri ribe
odjednom.
takodje su pogodne za seksualne fantazije sa mnogo lizanja.
U slucaju da imate kriminalne ambicije ovo je jednostavani i proveren nacin da pocnete konverzaciju sa slabljim od sebe koja se zavrsava primenjivanjem vasih vandalistcko-nasilnickim sposobnostima.
Bunisa:Ša me gledaš?
Zrtva:Ja?
Bunisa:Nemoj ti meni ja?
Zrtva zbunjeno cuti
Bunisa je potrosio svoj fond reci i krece sa primenom brutalnosti
Kraj:
Zrtva ostecena.
Bunisa srecan.
Ovo i nešto slično se često mogu čuti u razgovorima roditelj-dete i obrnuto, onda kad se prave da ne pričaju jedan sa drugim, i da ih to mnogo pogađa, pa to pravilo ne poštuju ni u najbanalnijim sličajevima.
-Mama, gde su mi bre one patike za trening?
-Iza vrata u tvojoj sobi... Ne pričam sa tobom, ne zapitkuj me.
-Aha, okej...
-------------------------
-Sine, šta dobi ti iz matematike danas?
-Pet, pokido sam. I da, ne smaraj, ne pričam sa tobom, reko sam ti već.
-------------------------
-Dušo, da ti uzme mama onu majcu, što sam ti rekla da ću da ti kupim?
-Eee, kupi je obavezno!!! Ustvari, nemoj, ne pričam sa tobom, ništa mi od tebe ne treba.
Prava domaca supa od kokoske , sa knedlama od griza i sa persunom koji pluta po povrsini . Divno mirise ,i divnog je ukusa . Ove iz kesice ne mogu ni da joj se priblize . Miris i ukus detinjstva .
Ovo mi se trenutno mota po glavi.
Izraz kojim se nekoj osobi stavlja do znanja da sa njenim sposobnostima nije moguće savladati prepreku na koju se nameračila. Upotreba je najčešce vezana za fizičke obračune iako se može sresti i u drugim situacijama.
A: Brate, noćas ulijećem onom Vidaku. Ima glavu da mu polomim.
B: Je l' ti ovjerena zdravstvena? Pa đe ćeš kamenjem na Rusiju?!
-------------------------------------------------
A: E brate, žurim na ispit pa se čujemo noćas.
B: Jesi samo iz te skripte ućio?
A: Da.
B: Ðe ćeš bre sa kamenjem na Rusiju?! Ovo ti je završni ispit čovječe.
Odjebati. Skinuti sa kurca.
Reći nekome nešto čisto radi reda da bi vam sjahao sa grbače.
: Ljubavi, znaš, već tri dana nismo...
: Boli me glava.
: Ali, kako znaš šta sam hteo da kažem?!
: Pa nisi sigurno hteo da kažeš da tri dana nismo čitali knjige iz kvantne fizike.
: Stvarno nisi fer. Devojka si mi i tako se ponašaš... Koga ću da jebem ako neću tebe?
: Dobro, hajde, samo budi brz, počinje mi Seks i grad za pola sata.
: Je l' tako? Kao, hoćeš da me skineš sa dnevnog reda? E, sada neću z'inat!
Šaliti se sa nekim. Koristi se pri takmičenju između ortaka.
- Ajde idemo na PES kod Šefa.
- Može,ali nemoj poslije da plačeš kada se pokičkam sa tobom.
- A bježi , ja se sa tobom kičkam redovno.
Epitet koji može da se nadene svakoj porodici sa Kosova. Njih ima svuda i svakim danom u sve većem broju. Zauzeli su sve državne ustanove od pošte do Policije i Domova Zdravlja i ne misle da stanu sa tim pošto se množe ko zečevi.
- Jel si video ove Steviće, došli pre deset godina a raširili se ko Herpes?
- Misliš raširili se ko sida?
- Ne razumem?
- Šta ne razumeš, srednja sestra im je malo pozitivna a jebala se sa pola Kaluđerice...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.