
Pitate se gde možete da kupite ovakvu glupost?! Naravno, u Top-Shopu! Inače to je ćebe koje podseća na ogroman duks ili neki sličan odevni predmet. Ali za razliku od običnog ćebeta, ''održava toplotu i slobodu pokreta'' i u njemu su vam ruke slobodne tako da ''nesmetano možete koristiti laptop, mobilni telefon, daljinski upravljač...'' A uz njega dobijate poklon- portabl mini lampu za čitanje.
-Voditeljka: ''Hladno vam je?! Želite da se ugrejete ali ne i da povećate račun za grejanje? Ćebad su O.K. ali ona često spadaju i uvrću se. Kada treba da dohvatite nešto ruke su vam zarobljene ispod. Sada tu je Snuggie''
Kada dok hodaš, ruke umesto u džepovima držiš na leđima.
Deda stil
Prva prolećna depilacija, nakon konspirativnog zajedničkog delovanja zimskog perioda i odsustva kurca.
- Koja blamčuga sinoć, jebote. Odem bezveze do Marte na kafu, kad njoj došao brat iz Italije. Bili mi u nekoj šemi pre par godina. Ajme, majko moja, on još lepši i sve me onako gleda, ma kida pogledom. Vidi Marta koliko je sati i kao prispavalo joj se u 6 popodne. Ostanemo mi sami, sedne on pored mene i...ma nije me ni dodirnuo još a u gaćama more Jadransko. Al džabe kad je oko pičke klasje panonsko. Vrpoljim se ja tu, kao snebivam, pokrivam ruke ne bi li sakrila dlačurde, a jebe mi seeeee u pičku materinu. I ništa, on odustao posle 10 minuta, video koliko je sati, a ja sačuvala obraz. Odoh danas kod Slađe u studio da me detaljno iskombajnira. Koliko sam zarasla, otići će mi pola plate.
Naucno je dokazano da su ljudi toliko lenji da bar 68% ljudi ne opere ruke pre jela.Svaki covek bar jednom dnevno ode u wc i ako su pojedini ljudi toliko lenji da im se pre jela ne da oprati ruke najverovatnije je da je tako i posle koriscenja nuznika.
Sada se zapitajte sa koliko se ljudi pozdravite ili rukujete dnevno.
Da se zapitas jel da?
Izlazak u grad u kome prošetate sa devojkom držeći se za ruke.
Ruke revnosnog narkomana
- Izvini, brate, imaš 37 dinara, ja sam vatrogasac, znaš, iz Banjaluke, treba mi za prevoz i to, brate, a, imaš, molim te?
- Kurac moj za bus, treba ti da heklaš. Pogle ti taj sitan vez po rukama. Mogo bi moju babu da naučiš. Ti si svoje odmrmorio, prijatelju moj. Ae mrš.
Samo lud nije dig'o ruke od toga!
nejuniverzalniji broj koji postoji, barem na ovim prostorima. Sem shto je jak simbol u samoj religiji (3 prsta - Otac, Sin i Sveti duh), koristi se i u chitavom spektru opisa,fraza itd. A tek u narodnim pesmama, auuu!
-Narodne pesme:
tri brata rodjena...
tri konja viteza...
tri zlatne jabuke...
-fraze i opisi:
chekam te tri gladne godine...
tushirash se tri dana...
odavde do tamo ima tri hiljade kilometara...
tu sam za tri sekunde...
nemash ni tri daske u glavi...
Pa nemam ja tri ruke!(omiljeno kod napacenih roditelja)
Slogan Evropskog prvenstva u košarci održanog u Beogradu 2005. godine. Nalazio se na bilbordima postavljenim na putu od aerodroma "Nikola Tesla" ka gradu i na svim graničnim prelazima. Prvo što su svi oni koji su dolazili u Srbiju mogli da vide je upravo to: Dobrodošli u zemlju šampiona... Posle osvajanja zlatne medalje u vaterpolu na Svetskom prvenstvu u Rimu 2009. selektor Dejan Udovičić je predložio da se ti natpisi vrate.
Taj natpis nije samo slika ogromnih uspeha svih naših sportista i naše zemlje, već se u njemu nalazimo i svi mi: svi naši sati provedeni pored televizora, po kafićima, trgovima, sva naša nerviranja, strahovi, psovke, suze, svadje, radovanja, piva, slavlja....
Kaže baksuz kome ništa ne ide od ruke
- Šta je sinoć bilo u kladži
- Imao sam tiket za 40 000 i u zadnjem minutu 2 gola i izgubi grashopers
- Pi malera
- Ja koji sam baksuz da otvorim groblje niko ne bi umro.
Najbolji kuvar na svetu koji u emisiji nikada nije oprao ruke.
Trenuci naših života zabeleženi objektivom fotografskog aparata, ili, sve češće, mobilnim telefonom. Nekad služile za čuvanje uspomena, danas za lečenje kompleksa. Dele se na fotografije iz leve i desne ruke i manje popularne fotografije iz tuđe ruke. Vrednost se meri brojem lajkova, a kvalitet količinom pudera nanetim na lice fotogafisane/og. U poslednje vreme postaju najčešća ‚‚jabuka razdora" među prijateljima i poznanicima, pa ih oni pametniji i ne pokazuju svakome.
Retka situacija u kojoj će prosečan Srbin biti srećan što su mu pune ruke posla.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.