...znači nema ništa od toga. Izraz prvobitno upotrebljen u izmenjenom značenju među stanovnicima opštine Zvezdara, da bi se uskoro, kao veoma koristan detalj, preneo i na Vračar, a potom i Palilulu, Voždovac, a polako uzima zamah i na NBG-u :D
x: Brate, jel možeš da mi obavezno sutra pozajmiš kola da prevezem frižider kući?
z: Ajde, videćemo nešto...
x: E to, hvala ti brate!
z: Ma uvek :D
Pitanje prisutno u društvu u kojem se jedan lik polako gubi i prestaje da prati fabulu radnje. Ide u neki svoj svijet i kao da priča sa nekim drugim. Totalno gubi svaki pojam o vremenu i zbivanju oko sebe.
Društvance se okupilo i razgovaraju o uobičajenim temama, samo Mile gleda sa strane i mrmlja nešto.
Sale: Mile, ej, s kim boksuješ?
Mile: A? Šta? Aha, evo ništa, nego gdje smo ono stali...
Vreme se polako usporava i dok preklinješ trenutak kada si stao na pešački u želji da propustiš templarku ser Krkobabića, koja sa cegerom u ruci i brzinom kretanja vinogradarskog puža prelazi zebru, ostaje ti da samo da vrisneš.
-Joooooooooj,ajde više,požuriiiiii.....Šta gledaš,ništa ti nije ispalo!!!!!!!
-Au,matora,pa ja brže stojim nego što ti ideš.
Vidiš komarca da te overava i leti oko tebe već par minuta. Zamaneš da ga uhvatiš u letu i sve ti se čini da si uspeo, kad ono, polako, sav ponosan, otvoriš šaku, a u njoj samo što ne piše - fail.
Još ako si u društvu, to može da se okarakteriše kao ispala.
Svetac zaštitnik, vozača, švercera, uličnih prodavaca. Izuzetno moćan lik. Čak pet puta uticajniji od Svetog Đorđa Vajferta koji polako odlazi u zasluženu penziju.
izumrla radnja od kako su postali popularni telefoni cija slusalica nije povezana kablom za aparat. "javljanje na telefon" se jos dobro drzi, ali uvodjenjem amerikanizama, i to bi trebalo polako da predje u "answerowanje na fon".
Odjednom si čuo potpuno nepoznat jezik (umesto španskog koga si polako počeo da razumeš) u toku perioda kada tvoja keva gleda tv...i umesto svima dragog Juan Migela na ekranu se pojavili neki Gumuš i kompanija...
"voli vas ŠAHRAAZAD"
Fraza koju uvek izgovaramo prilikom ulaska na stadion, dok podignutih ruku mirno stojimo i osećamo nemirne ruke ljubaznog radnika obezbedjenja koje se polako približavaju genitalnoj zoni.
E da, labelo i sitan novac ne mogu da se unesu. Baklje i petarde mogu.
Aj prolazi!!!
Lik koji diže 2 prsta i maše njima da dozove konobara.
-Konobar, mogu li ja, mogu li ja?
-Dečko, polako, smiri se, doćiću da ti naplatim...
Poslednji i najgori stadijum nekog jako lošeg stanja koje polako tinja već duži vremenski period. Stadijum dogorelo do nokata koristimo kad stanje ne može biti gore i kad se vrlo skoro očekuje velika promena.
1. Meni je dogorelo do nokata, ja večeras moram zaskočiti neku ribu, znaš kad sam
spreman i Mici nakazi da uteram.
2. Dogorelo mi je do nokata, više nemam nijedan način da se izvučem, sutra se moram
pojaviti u školi.
3. Što sam odlagao, odlagao. Više nema odloženih ispita, stisli me moji kod kuće.
Sad je stvarno dogorelo do nokata.
4. Ubilo me davanje na dođem ti. Kad ti kažu dođem ti znaj da niko neće doći. Sad mi je stvarno dogorelo do nokata, sutra dolaze da mi plene robu iz radnje. A od ovih dođem ti niko još nije došao.
Jedini razlog zašto u informativnom programu ima deo "Stanje na putevima". Pošto je sad najzad izgrađen, ova emisija polako gubi materijala jer je jedino o čemu je izveštavala je bio taj prokleti most kod Beške.
Najčešći odgovor na pitanje "Šta radiš ?" ili "Šta ima ?" . Izraz polako postaje brend, jer će ga ljudi u Srbiji skoro uvek reći ispred svog odgovora u kojem ipak navedu da rade 100 poslova. Zašto se to radi, još niko ne zna.
E šta se radi ?
Evo ništa, popravljao luster, sad nameštam roletnu i gledam teletekst, čekam rezultate, pa idem da menjam ulje na autu. Šta ima kod tebe ?
Evo ništa ni kod mene, pravim potpalu za roštilj, spremam meso, pokušavam da montiram radio napolje i....
Pojavom mobilne telefonije ovaj gore navedeni uređaj polako odlazi u istoriju. Koristi se sve ređe i ređe. Većina ljudi bi ga odavno isključila, ali zbog ADSL interneta to nije moguće. Pozvoni jednom u mesec dana i to baš kad ne treba!
Zvvvvvvrrrrrr..... zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr...... zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
Potpuno sam zaboravio na zvuk fiksnog telefona koji stoji u hodniku prekriven prašinom, za koji i onako džabe plaćam pretplatu.
Onako sanjiv i umoran posle treće smene jedva uspevam da dovučem guzicu do njega.
-Halo!
-Dobar dan gospodine, zovem iz firme ''Golden guzen corporation''
-I šta hoćete?
-Mi se bavimo prodajom specijalnih filtera za vodu koji prečišćavaju 99,9% štetnih sastojaka. Radi na principu cepanja atoma na kriške. Poseduje specijalni galvanizovani ugurator i ako odmah prihvatite ovu jedinstvenu ponudu dobijate besplatno zubnu protezu i mast za šuljeve!
-Zaista nisam zainteresovan!
-Ali gospodine, ovo je jedinstvena ponuda, naš proizvod je...
-More marš u pičku materinu, pišam vam se na mozak! Jebem vam i seme i pleme!
-Moram da vas upozorim da se razgovori snimaju!
-Jebem i vas i te koji snimaju goveda jedna!!! Znate li da sam radio celu noć i vi me sad budite!
-Ja se izvinjavam gospodine...
-Marš bre jebo te gospodin i ti njega, ja sam čovek radnik! Mrš
Pao pod uticaj droge, kao i mnogi pre njega koji sada sede na nebeskoj klupi, baš kao Pikac.
Tipovi poput njega imaju mizeran život, pun patnje i boli, ne vole društvo, verovatno zato što su nekada, kao klinci pokušavali biti deo tog društva, koje im je momentalno uručilo šut kartu bez trunke razmišljanja ili žaljenja. Od tog momenta počinju da mrze ljude, bili oni prema njima dobri ili loši. Čame u tmini, i nadaju se boljem sutra, koje po svemu sudeći po njih nikada neće doći. Eventualno, kada im se u glavi upali lampica, i skapiraju da im život polako ide u provaliju odlaze u loše društvene krugove i pokušavaju da se sprijatelje sa ljudima koji su u istoj, ako ne i goroj situaciji nego oni. Skoro svi im daju isti savet, taj da moraju probati drogu, jedino im ona može ublažiti enormnu bol koju osećaju svakog dana, što i čine, pošto ne vide svetlost na kraju tunela. No, tu nastaje problem. Više se ne mogu kontrolisati i polako se pretvaraju u ovisnike. Neki od njih pronađu društvo, pa čak i srodnu dušu, a neki dožive istu sudbinu kakvu su i mislili da će doživeti, međutim bitno je samo jedno, svi imaju isti kraj priče. Nestaju sa ovog sveta.
- Sećaš se Danija? Išao je sa nama u osnovnu.
- Naravno čoveče, kako da ga se ne sećam, lik večno bio zatvoren, nije pričao ni sa kim.
- Onda se sećaš i šta je bilo sa njim kasnije?
- Pa da, našao je boga u igli, jebiga, ali je i bogme i klinkicu našao sebi, znam da je rekao da će je ženiti. Što, šta je bilo sa njim?
- Eh, jedno je sigurno, a to je da je neće ženiti.
- Otkud sad to? Ne shvatam na šta ciljaš.
- Brate, jebiga, umro je.
Noć u kojoj maldi bra;ni par sa uzbuđenjem uska;e u krevet,skida sve sa sebe,zatim rukom prepipava po gomili poklona i polako bira koji će prvi otvoriti sa zebnjom iščekujući poklon deda Radoja ili tetka Mire.
Otac-Bravo sine!Sad kad si preneo mladu preko praga postao si pravi čovek!Ajde sad polazi u sobu i...
Majka-Ajde snašo čedo moje,ju sto si mi lepa,molim te,prvo kad uđete u sobu da otvorite onaj plavi poklon sa velikom crvenom mašnom.On je od komšinice Slađe,baš me zanima šta li je ta akrepuša donela!?
Nakon ovog kratkog govora mladu supružnici ulaze u sobu,zatvaraju vrata,svlače se i prepuštaju se prvim bračnim dužnostima,otvaranju poklona.
Poklekla pod gravitacionim silama. Ne mora biti na prvi pogled vidljivo da joj je dupe niskoprofilno, a sise poprimaju oblik tortilje, doduše one deblje, sa novogodišnjeg vašara, ali svakako zemljina teža u donedavno ravnopravnoj borbi polako povećava razliku u svoju korist.
- Halo, Brate.
- Halo, ćao Džoni.
- Ne seeeeeri!
- Šta da ne serem?
- Pa čuo sam.
- Šta si čuo?
- Baršunasti, brate, jebo si Jorgovanku Tabaković!
- A to... pa jesam.
- Jeste baba, to stoji, ali rispekt!
- Ma bezveze.
- Što? Ona baš deluje kao vatra.
- Ma jeste. I negovana je, ono baš baš, ali njutnovana mnogo. Samo joj je frizura čvrsta, ako me razumeš.
- Pa što ne ugradi silikone?
- Kaže skupo joj.
Vreme kada je i najžešći after party na vrhuncu, kada treća smena polako razmišlja o krevetu. Vreme kada na posao kreću jadni šljakeri, poljoprivrednici i kada pecaroši maštaju o novim kapitalcima.
- Šta zevaš non-stop?
- Pusti me, ustao sam jutros pre pevaca. Ne znam ni koliko je bilo sati, ni struja još nije bila puštena.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.