Prijava
  1.    

    Prevodilačke muke

    Neminovnost svakog prevodioca u privatizovanoj firmi koju kupe stranci. Prevodilac je taj koji se nalazi između dve vatre i predmet je neograničenog nepoverenja, a kada dođe do nesporazuma, njega ili nju će prvo okriviti za loš prevod, jer se podrazumeva da svako od direktora, preko šefa službe do vozača bagera priča smisleno i razumljivo, a da prevodilac ne radi svoj posao kako treba.

    Shrivastava: “Ok, let’s get to the point. What’s the length of the railway owned by our company?”
    (prevod)
    Novaković: “Ovaj deo koji vidite na karti, ova nova fabrika, to je moja zasluga…”
    (prevod)
    Shrivastava: “Mhm… Ok, now, can you tell me the length?”
    (prevod)
    Novaković: “Aha… evo, samo da završim. Dakle, ja sam došao kod direktora te devedeset pete i rekao mu: “Evo, napravio sam plan izgradnje fabrike za proizvodnju smolom vezanih opeka, daj mi ljude da to odradimo…””
    (prevod)
    Shrivastava (prevodiocu): “Did you tell him what I said?”
    Prevodilac: “Yes, I did, but he keeps talking about the new plant.”
    Shrivastava: “Ok, ask him again.”
    (prevod)
    Novaković: “Pa, ne znam tačnu dužinu… samo da kažem, da sam, u stvari, ja sagradio tu fabriku, prepoznao sam njene mogućnosti i kapacitete…”
    (prevod)
    Shrivastava (prevodiocu): “What’s going on here? I don’t think you translated everything.”
    Prevodilac: “Believe me, I did, he just can’t stop telling his own story. I’m tired of asking him one and the same thing, and I know this makes me look bad, but he’s persistent.”
    Shrivastava: “What you are going to do now is tell him to stop talking about the plant and answer my question. I don’t want to hear anything else.”
    (prevod)
    Novaković: “Jesi prevela ti njemu ovo?”
    Prevodilac: “Jesam.”
    Novaković: “Dobro, još mu reci da onaj deo za impregnaciju opeka nije tu od početka…”
    Prevodilac: “Molim vas, gospodine Novakoviću, odgovorite mu na pitanje, postavlja ga već treći put. Ispada da ja ne prevodim kako treba.”
    Novaković: “Ma, ko si ti da mi pričaš šta da mu kažem? Došla si ovde pre tri dana i već diriguješ! Popićeš ti meni otkaz, pazi šta ti kažem, sad ću sve da ispričam generalnom!”
    (prevodilac demonstrativno napušta sastanak)
    Shrivastava: “What’s going on? Where are you going? (Novakoviću) Do you speak English? Tell me, how long is the railway?”
    Novaković: “Yes, railway. I don’t know… Mr. Shirostava, we can spick each other no translation. I telling you, I build that plant. I bring worker, I build that bricks… production is taller when I goed there. I doed everything.”
    Shrivastava: “Mhm…Now I get it. E**na! Please, come back!“