Dete sa jasnim stavom da provede detinjstvo na čokolinu, plazmi i jednoj viršli.
Možete da ga penjete na luster, da zakačite kaiš na vrata od kuhinje, ne vredi. Ono šta je interesantno i utešno za roditelje je to, što takva deca kada odrastu, mažu sve, ali bukvalno sve. Valjda nadoknađuju sve propušteno u detinjstvu.
-Ajde Sašo, diži se na posao.
-Daj bre baba…
-Aj, kad si mogo da bančiš mo`š i da radiš. Nego videli ti one ostatke u šerpu od sinoć, znaš da se Reksona oprasila prekjuče, će lipše ak` ne jede?
- ?!?
-Au nesrećo babina, pa ti si pojeo pomije...
Mladjan muskarac u poletu, upicanjen, preterano svestan svoga izgleda i svojih kvaliteta, istancanog ukusa, koji na kraju veceri ostaje suvoga kurca. Ali godine to promene...
Od probiraca nema jebaca!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.