Prijava
  1.    

    Prosidba

    Lepo je opet biti u zavičaju. Voleo je selo u ranu jesen. Kako je sišao iz lokala, Radoje pusti korak ka dobro poznatoj rudini iza krivine, spusti zavežljaj iz ruku, zažmuri i triput dubohno udahnu koliko ga pluća nose. Zatim lagano otvori oči i učini mu se da sanja. Prizor je bio isti kao iz sna od sinoć. Seti se da svake noći sanja isti san. Ovaj san. Zatalasano pobrđe je mešalo boje od svetlo žute, preko tamno zelene, pa natrag na narandžastu i tamno braon, do jarko crvene i ponegde crne. Odžaci su se naveliko pušili po razbacanim kućama. On se zaputi svojoj rodnoj čatrnji i već pomisli na ručak koji se kuvao na verigama okačenim iznad ognjišta, u središtu udžerice sklepane od granja i blata, a pokrivene ćeramidom. Nije žurio.

    Na ćuviku ispod štale, otac Stanko je uparađen nestrpljivo šetkao gologlav, i kad ga ugleda, razdra se iz sveg glasa:
    - Pruži korak, mladoženja, mlada će ti se preuda dok ti stigneš!
    - Pomaže Bog, oče, ja jakom iz grada, lokal je nešto kasnio...
    - Olenjio si se u varoši, vidim ja. Ajde, presvukuj se, ja sam uprego konja, javi se majci, pa didemo, jesmo rekli u 2?

    Brišući staračke ruke o kecelju, mati mu potrča u susret, sa olakšanjem puštajući dugo suzdržavanu suzu.
    - Nek si ti meni došo, Radoje, radosti majkina!
    - Kako si, majko?
    - Sad sam dobro, sine moj. Nema te dugo...
    - A, radi se, stara, znaš kako je...

    U susednom zaseoku, u uglednoj kući gazda-Miluna, starija kćerka Sneža je nervozno tumarala po sobi, praveći se da traži šnalu za kosu, sve u nadi da će prikriti golemu nervozu, koju niko svakako nije ni primećivao, jer je ona bila opštepristuna i pritiskala je kuću kao poklopac na ekspres loncu. Milun je širom otvorio kapiju. U povratku je svartio u podrum i natočio bardak sa rakijom. Mlađa kćerka, sva ozarena, istrča iz šljivara, vičući:
    - Ete i'!

    Milun navuče najnoviju šajkaču i pođe da dočeka goste.
    - Dobro došli, dobri ljudi!
    - Bolje te našli, gazda-Milune.
    - E, jak sam ti ja gazda... - procedi Milun i seti se koliko su mu komunisti žita i stoke pokupili letos.
    - Kojim dobrom? - napravi se nevešt Milun.
    - Biće dobro akobogda. - nasmeja se Stanko.
    - Eee, daće bog. Ajte, ajte, idemo gore na doksat. Žene, dajte posluženje za ove časne ljude.

    Radoje, koji je do tada crveneo, zeleneo i plaveo, usudi se da uspravi pogled. Milun je bio rumen u licu, popucalih kapilara na obrazima, sa borama nabrčkanim čelom, glatko izbrijan, sedih obrva ispod kojih su grmele svetlo plave oči. Koščati nos je licu pridavao taj zastrašujući ton i Radoje pomisli da će se srušiti od straha, samo li mu se obrati.

    - Ti bi da se ženiš? - pogleda ga značajno i sa dosta topline Milun.Taj prijateljski prizvuk iznenadi Radoja.

    Videvši da se muči sa rečima, Stanko uze stvar u svoje ruke:
    - Pa jeste, gazda-Milune, vreme mu je. Eto, skućio se dole u varoši, pa greota da sam čovek troši celu platu. Moja Stamena zanemogla u ruke, a mi ženske dece nemamo. Ona veli da se lepo razgovaraju deca još od proletos, kad je bilo prelo u donju malu...
    - Čistiš ulice, sinko, jel to? Ne valja ti naš seljački život, kanda? Fali ti nešto ovde, pa si otišo u varoš? Oćeš dete živo da mi zazidaš u onaj beton dol', pored ovake miline kod kuće, a? E, pa nećeš brajko moj, jok vala! Slušajte vako, Stanko i ti dijete Radoje: ja ću da vi dam dete, al jedino da se dogovorimo. Da vi ja pomognem da završite onu kuću što ste udarili ploču pretprošle godine, i da deca tu žive. Ja ću da dam još ektar zemlje u Lugu, i da žive ko dva goluba, da mogu unučiće da gledam svaki dan i da žive ko i naši stari što su, a ne da mi se potucaju po tuđim kućama, i da ih viđam samo o Slavi i Trojicama. Il tako, il nikako. Ja drukčije dete ne dam! Ti Radoje, vidi šta ćeš, mali nisi, vojsku si služio.
    - Milune, prijatelju, nemoj tako, pa Radoje je 28-mi na rang-listi za stan, sad više ne nosi metlu nego poliva crevetom, pa možda će i u Savez da ga prime skorije...
    - Šta veliš??? Marš iz moje avlije, bagro komunjarska! Zar dete za bezbožnika da dadem? O, Sveti Georgije, Mati Paraskevo i svi sveci nebeski, čujete li ovo? Pa jel je moj otac zato Turke na buljuke tero dvanaeste i trinaeste, a Švabe i Bugare u Velikom ratu? Da bi vi, deco, ostavili slavu i ognjište i uvatili se u tu crvenu kalakurnicu? A, nećeš ga Stanko, a ni ti Radoje, dok sam još ovo malo u pamet. Ne dam dete! Muuuuuaaarš iz avlije, sotone, izrodi...

    Radoje oseti kao da ga korbačem šibaju po golim prsima. Svaka reč je ostavljala duboki ožiljak i on je znao da Milun govori istinu. Mislio je slično i sam, ali mu je trebao jedan ovakav šamar da se prene. Još od pretprošle godine sumnja u svoju mladalačku zanešenost i opijate nove ideologije, ali je to suzbijao negde duboko u sebi, ne želeći da prizna grešku ni sebi ni drugima. Više se ni ne seća kada je ponovo počeo da govori ''Oče naš'' pred spavanje.

    - Reko li ti ja, sinko, da bezbožje dobra donet neće? - više za sebe prozbori otac, dok ih maleno kljuse vraćaše kući neobavljena posla.
    - E, ja. Tako mi i treba! Sve je u pravu gazda-Milun. Sutra idem u manastir da se ispovedim. Vraćam se kući, oče, ako me primate natrag. Rešio sam!

    Stanko od radosti poskoči sa daske na kojoj je sedeo, levom rukom zagrli sina jedinca iz sve snage, a desnom ošinu bičem neuhranjeno konjče, ne bi li što pre stiglo kući. Ako Stamena ne umre od sreće danas, niko neće.

    Otac pusti glas koliko ga grlo nosi: ''Pogledaj, de mala mooooja...'', gde ga Radoje spremno dočeka, te nastaviše u dva glasa, tako silno da ih je Stamena već mogla čuti: ''...mala moja, mala moja. Pogledaj de, mala mojaaaaa!''

  2.    

    Prosidba

    Oralni seks u klečećem položaju.

    -I?
    -Šta i? Nije dala, delimično.
    -E, nemoj mi te "delimično" fore 'leba ti...
    -Pa realno, samo me je zaprosila. I to onako, iskusno. Ne smetaju modrice i sve to.
    -Au. Fino.

  3.    

    Prosidba

    Red je da mladozenja trazi ruku mlade kod njenog oca, ali je malo nelogicno...

    Mladozenja: Dobro vece, dosao sam da trazim pi*ku vase cerke?
    Otac: Kako vas nije sramota, trazi se ruka a ne pi*ka!
    Mladozenja: Pa da sam hteo da dr*am ne bi se zenio :)

  4.    

    Prosidba

    Običaj na svim svadbama. Prema nepisanom kanonu prosidbe, pripadnik romske nacionalnost ide i juri goste izgovarajući magičnu rečenicu "KUMRE IZGORE TI KESA!" posle koje niko ne može ostati ravodušan.

    - Ajde kume izgore ti kesa!
    - Aman čoveče nemam ni dinara!
    - Ajde bre kume, ne ženi se čovek svaki dan!
    - Drž' bre i šupičku materinu!

  5.    

    Prosidba

    To je kad prosjak priđe devojci da je zaprosi.

    Prosjak: Izvinite gospođice,hoćete li da se udate za mene?
    Gospođica: Koliko?Evo ti 20din.

  6.    

    Prosidba

    Najveća greška koju možeš da napraviš. Ili će te izjebati, ili će te izjebati za koju godinu plus uzeti kuću, kola, kera...

    U ženskom slučaju, prosidba može biti i oralna jebačina, kad devojka klekne i pošteno te "isprosi".

  7.    

    Prosidba

    Kosidba na profesionalnom nivou.

  8.    

    Prosidba

    Učtiva mlada cigančica koja je završila kurs kod svojih roditelja kako na najefikasniji način da ,,ućari'' neki dinar. Njeno školovanje se zasnivalo na načelu ekonomičnosti i efikasnosti. Karijeru je počela kao pripravnik u rodnom naselju ,,Crvena Zvezda'', da bi kasnije bila unapredjena i zapošljena u strogom centru grada.

    Daj seko neki dinar, Bog ti dao zdravlje, pare i sreću...mnogo si lepa seko, stvarno.

  9.    

    Prosidba

    Žickanje po kraju za neku siću za dušu i duševne potrebe.

    -Ćox imaš pljugu?
    Nea'm, al da i'am još deset dindži im'o bi ih dvaes'.
    -Evo ti dvadeset, da ti se nađe i za ljač, jeb'o me pas i ja naš'o da tražim od prosjaka.