
Достојна сетних осећања и носталгије, каква год да је била било коме од нас. Постоји неколико добрих разлога зашто је слободно можемо волети без обзира на све:
- У прошлости смо били млађи, полетнији, веселији, наивнији него данас. Нисмо толико познавали свет и људе
- У прошлости смо имали воље за све. Већини нас није био проблем да целу ноћ поседи на клупи са друштвом, без гримасе на лицу и гунђања о утрнулом дупету. Партија кошарке или фудбала је сама себи била циљ, данас ћемо рећи: "ма 'де бре, треба да цркнем..."
- У прошлости смо били здравији, виталнији. Могли смо да одскакућемо на десети спрат да се и не задишемо. Данас лифтом идемо на трећи
- У прошлости је све било тек пред нама. Каква год мука била довољно је било да затворимо очи и видимо срећу у временима која предстоје, а коју смо сви очекивали. Свако је себе могао видети као спортисту, глумца, певача, доктора... Све нам је било на избору
- У прошлости су живели људи којих данас нема
- У прошлости смо сваки дан били са људима које смо волели, а које је данас живот одвукао негде где их пронаћи не можемо. Волели смо људе које данас не можемо ни да препознамо
- У прошлости смо живели у држави на коју смо се жалили. Данас живимо у банана држави на коју се више и не жалимо
- У прошлости је рокенрол био жив
- У прошлости се играо фудбал
- У прошлости се у цигарети могао наћи дуван, у пиву хмељ, јечам и алкохол а у кафи кафа.
Све у свему ових пар разлога је по мени довољно да свако од нас прошлост стави у посебан кутак свог срца, а садашњост бар покуша учинити једног дана достојном сете и носталгије.
Vreme kada se skoro sve radilo bolje nego sad i koje verovatno mnogima nedostaje. To se vidi i umetnosti. Muzika, filmovi, knjige i ostalo danas ne moze ni da prismrdi tim stvarima u proslosti. Nove pesme se slusaju 2 meseca dok se neke pesme iz proslosti slusaju preko 50 godina, filmovi takodje( i pornici su pre bili bolji, imali su bar neku radnju ). Knjizevnost bih izdvojio jer ce to za koju godinu i umreti(jebiga niko nece cita knjige). To je i zato sto je pre svako radio ono sto je najbolje znao a sada svako radi sta oce, pevacice iz granda koje imaju samo osnovnu skolu (dakle one malo pametnije) glume u filmovima, svaka kontroverzna licnost pise knjigu tj drugi im pisu jer pola njih i ne zna pravopis. Najveci krivac tome je glup narod jer npr grand postoji zato sto ih 80% stanovnistva Srbije slusa i sve dok je tako ostaje nam da zalimo za prosloscu
Stvar koja nas sve jebe, onako iznutra...
Ako je lepa- jebe nostalgija, ako je loša- jebe kajanje!
-Jebe sve nas prošlost, al' jebemo i mi nju. Mi smo tu, a ona je tamo...
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.