
Osoba od poverenja koju vodimo sa sobom kada hrljamo u neorano. Najjači anestetik za majčine uši.
-Kevo,odoh na utakmicu.
-Sine,pazi,tamo ima svakavih.
-Ok,kevo,nema brineš,povešću računa.
-Dobro onda,aj lepo se provedi.
Kada ga ne dobiješ, tražiš ga (jer oni hoće nešto da te prevare), kad ga dobiješ, baciš ga (šta će ti, ko da ti ne znaš koliko si para dao).
Nadrkana kasirka ti vraća kusur, a račun smandrljava negde sa strane...
- Mogu da dobijem svoj račun!?
- A? Aha, evo, izvolte na...
- HVALA!
Fina kasirka vraća ti kusur i račun uz njega...
- Izvolite vaš račun.
- Ma koji će mi to sestro, ko da ja ne znam koliko si me odrala....
Ono što uvek štrči iz bankomata. Sve dok ne dođe sledeća osoba i ne iscepa ga i baci ga. Onda ta osoba ubaci karticu, uzme pare, ode, a račun iznova štrči.
Zajedljiv odgovor konobara na nepristojno pitanje gostiju koji s vrata pitaju što se najbrže može dobiti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.