Izraz kojim se označava vrlo mala porcija hrane koja se uglavnom služi u fensi restoranima, gde su oni izračunali po nekom njanjavom zapadnom sistemu merenja da je to porcija koja sasvim zadovoljava prohteve prosečnog čoveka, ne računajući na to da Srbin nije prosečan građanin sveta kada se radi o hrani i da jednostavno može da pojede kao stoka.
- Konobar mi bi da naručimo.
- Izvolite madam.
- Ja ću file žutuplerason, salatu od emua i aloe vere i donesite "Kjan de la bla bla bla" iz 1356.
- Vi Misije.
- Oooovaj....ma isto to.
15 minuta kasnije.
- Izvolite, prijatno.
- Šta je bre ovo?
- Kako šta je to dragi? Ručak. Ovo je Džejmi Oliver izračunao kao sasvim dovoljno za jednu odraslu osobu da pojede za ručak.
- Ovo? Ma daj bre šta je ovo, ni za zub nije. Pa da sam uzeo rebarca od komarca veća bi porcija bila. Idemo posle na ćevape.
Cinični specijalitet koji nudimo suviše izbirljivim ljudima.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.