Rečnik / autori
KA

kaca990

na Vukajliji od avgust 2011.viđena 13. okt 2011.
0 definicija0 odabranih0 poena

Kažu, to bi bio jedan od najspektakularnijih doživljaja ikada. Memorija nije nalik nesređenom tavanu punom uspomenastih stvari, nije nalik ni gradskoj deponiji, ni groblju aviona, vojnom otpadu ... još gore od toga ... to je jednostavno krš i miks od informacija, uspomena, doživljaja, realnosti, nadrealnosti, iracionalnosti, želja, stremljenja, ambicija, viđenog, oslušnutog, omirisanog, pojedenog, opipanog, odsanjanog i ko zna čega, ali sve to bez ikakvog smislenog reda i poretka.

Brza kao najbrži procesor, neviđena kao utvara, džangrizava kao penzionisana prostitutka, aljkava kao kineski kuvar – podsvest će na svaki zahtev svesti za najobičnijom informacijom istresti ceo memorijski paket, od dinosaurusovih kostiju i kamenih sekira pa do čipova i izvornog koda satelitskog računara. Uradiće to bez griže savesti i bola u kurcu, a sve po sistemu: “Tražio si formulu Lorencove transformacije? Evo ti, NA! Nađi je sam, tu je ona negde sigurno. Mada, bolje bi ti bilo da jebeš nešto, da zapališ cigaretu ili da se napiješ, a možeš i da se ubiješ... i nemoj da sređuješ i diraš bilo šta...“

kurac plavog kita, krvava kolena, paralelne neonke, lanac od bicikla, zapali cigaretu, žuta plastična noša, rat na televiziji, prokletnica prekida pušenje da skine dlaku sa glavića, čvarci, Teslu boli kurac, petsto litara sperme, rat preko brda, Đole je car, 286 sa žutim slovima na ekranu, boca od infuzije, govnjive tange, obične tange, htela je da ti da večeras – kretenu, Arhimed pere štroku sa sebe, t, banjalučki ćevap ekspandira, mogao bi da zapališ cigaretu, vaške izleću iz marksističke brade, uvek diraj crveno dugme, Ajnštajna drma struja, samo joj digni noge, Quake 1 i 2, drkaj sto puta dnevno, Leda Atomica, Laovazjeova glava u korpi ispod giljotine, EXIT, –, imaš temperaturu, mlečna sisa, glupo je da sereš bez cigarete, engleskinjino dupe, prase na ražnju, rat u gradu, jebi je - život je kratak, ja sam genije, dođi ovde je voda duboka, dao sam tri gola, BMW je brži od zvuka, vx/c², Darvinu izrasta rep i majmunske uši, nemoj da ti drka – dosta je bilo – sad je jebi, Tutankamon je ispao iz kabrioleta, loš je ovaj kondom - skini ga, sise, žene te vole, t', sise, =, skrljaj se i ti – vidiš da se gomila već olešila, ─────, mrtva anakonda na dnu plitke bare, sise, pope nisi u pravu i ne seri više, konji su najbolji konzuli, pocepaj ga majstore – vidiš da pojma nema, dupe, guza, guzica, guzičetina, dosta si jebao sad zapali jednu, √, majmuni su završili rukopis Hamleta – i dali ga u štampu, rat u tvojoj ulici, Srbi lete u nebo, Arhimed jebe Rimjane, pobogu pope Bog ne postoji, bukovača na roštilju, kupi joj erotski veš – ona to voli – a i ti, Audi se proizvodi po meri tvog dupeta, srednjak Halkidikija, 1, imaš nemačke krvi u sebi – bolje nego na sebi, zapali slobodno – rak nije za pičkice, –, defloriši tu Nemicu, dolar - kurac, evro - pička zajednička, deda se seli na nebo, malteška pudla maše repom, muškarci ne plaču, ringišpil za subatome, neon je američki, v²/c², da nije Hrišćanstva sada bi bila 4011. godina, matematika je pičkin dim, silikonske sise su sranje, silikonska usta su dobra za pušenje, popuši i ti jednu, ne diraj više crveno dugme, Pilate stoko jedna – vidi kakvo si sranje napravio, Fuck America, Papa loži vatru telom Đordana Bruna, nemoj da cinkariš ko je slomio prozor, duvan čvarci, jebi komšinicu, pametniji si od GPS-a, sat od voska se topi, Nolite jacere margaritas ante porcos, Čerčil trebi trule jabuke – Njutn spava, da nije Amerike sada bi bila 1811. godina, Salvador Dali ne jebe, Sloba misli da jebe, Koštunica sanja da jebe, Tadić jebe u prazno, bazen češkog piva, raspeće za Pilata, pička je samo obična futrolica dlakave spoljašnosti, jebaće te ona kao Jelena Trojanska sa dupetom u vatri ...

Spora kao najsporiji procesor, trpeljiva i naviknuta na večitu gnjavažu, svest će iz celoživotne i uglavnom besmislene gomile umorno uzeti ono što joj treba. I dok je zauzeta prepoznavanjem elemenata za sklapanje celine, podsvest će se lopovski iskrsti i narediti rukama da zapale cigaretu posle šest meseci apstiniranja.

Iz svesti: Dobro je ... dosta ... setio sam se formule Lorencove transformacije.

Iz podsvesti: Daj sad jedan mlaz endorfina za samozadovoljenje.

Iz svesti: Dam ti kurac. Sledeći put daj mi samo ono što tražim, i ne podsećaj me na neke stvari. Nisam ih džaba gurnuo u najmračniji šupak memorije.

Iz podsvesti: Dam ja tebi kurca dva, sve je to tvoje đubre i ja ga čuvam. Daj endorfine ili ću od svega ovoga što si odbacio napraviti pet različitih ličnosti, daću im imena slavnih ljudi i pustiti ih da se igraju u tvom delu mozga.

Iz svesti: Uhhhh, pobeda je tvoja. Kako se zvaše ona kurva? ... ali samo njeno ime, broj imam u mobilnom ... zajebi kafane ... i Diznilend ... i kockarnice ... aaaaaaa... već si popušio jednu cigaretu ... e jebi ga!
CACepam atome · 5. okt 2011.💬 65

Izlazak sa devojkom i uopšte ceo koncept muvanja se zasniva na nečemu što imate zajedničko. One priče 'Suprotnosti se privlače'...Čujem snima onaj majmun Džon Kjuzak novi film pa gledajte. Elem, to zajedničko najčešće se jako teško nalazi.Najčešće je celokupan razgovor baziran na traženju te jedne sitnice, ma koliko mala bila. Zbog toga, kad se nađe prouzrokuje takvu ushićenost i izricanje gorepomenute rečenice.

-Studiram prava? Ti?
-Pa ja ...ono pauziram jednu godinu...
-Volim plazmu i mleko!
-Netolerantan na laktozu.
-Bila sam jednom u Kušadasiju!
-Kerem Tunčeri, lopov turski!
-Trenirala sam odbojku.
-Trenirao sam salsu...Khkm...Ma ovi naši pučani ne kapiraju moderne sportove.
-Obožavam Balaševićeve tekstove!
-Panonski smarač!

(neugodna pauza...očajanje)
-Moj pradeda prešao Albaniju....
-I moj! AJ SE JEBEMO!!!
DPDaniel Plainview · 20. nov 2010.💬 46

Od autobuske pa dole. Divlji zapad. Mesto gde se burek jede u ''pola 'leb''. Mesto gde pitanje ' Jel ima neki problem?' znači da problem bez obzira na negativan odgovor postoji. Mesto gde 'Pa aj će ti ga rešimo problem' predstavlja radikalno rešenje istog. Mesto gde svaka ulica ima svoj cirkular. Mesto gde će te prebiti desetorica istovremeno i biti jako zbunjeni ako ne ideš 'od kuću do kuću' da se svetiš pojedinačno. Mesto gde te frizer zove 'komšo' i 'brače' i zna samo 2 frizure 'tarzanku' i 'jebi kevu sa strane, gore ispoštuj'. Mesto gde se posle teretane mahinalno pipaš za sisu da vidiš 'rasne li'. Mesto gde pitanje 'Što je bilo be' uopšte ne zahteva odgovor šta je u stvari bilo.Mesto koje nema nijedan kafić (Djurina puNpa se ne računa). Mesto gde se kuneš rečima 'Da ne'am majku u pičku'. Kraj čiji pripadnici u grad idu 'čoporativno'.Mesto gde postoje ispraćaji za civilno služenje vojnog roka. Ne, to nije Durlan, nije ni mini Zemun. To je DV. Kraj koji volim.

DPDaniel Plainview · 22. nov 2010.💬 72

Svečana gozba za voluharice. Još ako je voluharica mazohista, agoniji nikad kraja. Sam pistaći je u suštini totalno fušarski odrađen još od majke prirode/bogaoca a u saradnji sa multinacionalnim humanitarnim fondovima za angažman male afričke dece za doživotno branje pistaćija sa svog drveta u svom ataru u zamenu za vakcinu protiv kolere i lepre, pistaći postaje poluprozvod koji umesto da prođe kroz bar još jednu fazu obrade (grubo skidanje štroke), opušteno se plasira na tržište i zahvaljujući auri egzotike, makrobiotičkoj zrnastosti i neazsićenim mastima, dakle zdravlju (na stranu 20% soli u suvoj materiji), a sve to uz rezon skupo je znači dobro je, postaje elita među grickalicama kome glupi, dosadni kikiriki može da se sagne.

- Dobrodošliii! Ivolte, uđite, cok-cok-cok! Sedite... ko šta pije?
- Pivo, pivo, pivo, pivo, pivo, čaj od kantarionove dušice, pivo, pivo.
- Evo saće, ladno ko dedin kurac, čaj nema odjebi. Poslužite se pistaćijem...
- Vau brate, pistaći, koji buržuji ove Polumente jbt. Daj tu vanglu vamo.

... Posle dva sata davljenja pistaćijevim školjkama, zabijanja istih pod nokte do granica izdržljivosti Malog Radojice i jebanja majke nedovoljno otvorenim primercima ove plemenite biljke, svi leže na podu usana rascvetalih kao u Luja Armstronga, polomljenih zuba, krvavih nervnih završetaka na prstima i pre svega izmučene duše. Pistaći je pobedio. Od one vangle ostala je duplo veća zapremina ljuštura neprimetno manje težine na štetu jestivog materijala. A na stolu naramak jebenih pistaćija hermetički zatvorenih u oklop koji sačmarom ne bi razneo.

Onaj moron što pije čaj: E, jel imaš neki bonsek, cirkular, hilti bušilicu, nešto dotvorimo i ove, možda oni nisu užegli jbg?
ZMZmia · 19. okt 2010.💬 42

Kamen o kome znamo mnogo toga. Dali smo mu ime, odredili verovatne dimenzije, isplanirali smo kako ćemo da pucamo na njega, znamo čak i šta će nam uraditi i na koji način (ako promašimo). Takođe nije teško zamisliti kakva bi žurka bila ako se ispostavi da je pored nas upravo proleteo Armagedonov mlađi brat. Jedino ne znamo gde je, kad će doći i da li uopšte postoji. Samo toliko.

Najverovatnije je tu negde između Jupitera i Marsa u gomili od oko milijardu kotrljajućih stenčuga koje nisu ništa drugo do neostvarena planeta. Jupiter, i sam nesrećan zbog toga što je neostvarena zvezda, svojom supergravitacijom to nije dozvolio.

Prilično ste u pravu ako mislite da sve ove, manje ili veće, gromade vojnički disciplinovano ispisuju svoje putanje i da nikada nećemo saznati koja od njih je Armagedon. Međutim, ako u celoj toj milijardi postoji neki nedisciplinovani mališa koji može da započne malu bilijarsku igru među lebdećim stenama priča se može završiti izdvajanjem mirnog Armagedona i njegovim jurcanjem prema Zemlji. Kako to predvideti na vreme i sprečiti da nam se desi ono što je dinokiler (neki ga zovu Baptista) uradio dinosaurusima. Pa, skoro nikako. Zamislite samo da igrate bilijar sa milijardu “kugli” neujednačene veličine i oblika a vidite svega 5% njih. Teška bi to igra bila. Čak i uz pomoć najmoćnijeg hardvera Armagedonov dolazak bi mogao da se predvidi svega nekoliko nedelja, najviše nekoliko meseci, pre sletanja.

Stigao ili ne, tih nekoliko meseci bi sigurno bili najzanimljiviji period naših žiovota. Dok bi neki tražili način kako da “eskiviramo” Armagedona, drugi bi se spasonosno “ukopavali’, treći bi se molili, ali najveć broj ljudi bi se posvetio trošenju ušteđevine i “prijateljskom” ćaskanju sa šefom, dok bi se cene stanova u centru grada opasno približavale ceni krigle piva.

Ah da, zaboravio sam Brusa Vilisa. Blaženo neznanje
CACepam atome · 28. sep 2010.💬 25

Noćna mora svakog tinejdžera sa malo paranoičnijim roditeljima. Negativna aktuelna dešavanja koja se, po mišljenju vaših roditelja, šire kroz vazduh i koja će pogoditi baš vas, kao neki domino efekat, Iako vi uopšte niti znate o čemu se radi niti ste u toku.

-Kevo, odo' ja u grad.
-Nemoj sine večeras. Je l' si čuo bila je neka masovna tuča u Novom Pazaru?!?!
-Dobro bre šta ja imam s' Pazarcima?! Odo'.
-More vraćaj se 'vamo!

-Idem do drugara, kevo.
-Ne idi sad! Jure Mladića!
-Pa šta ja imam s' tim?!
-Možda bude neka racija pa uhvate tebe! Vidiš ovi Belgijanci uhvatili nekog slikara ni krivog ni dužnog.
-Ma ja sam pljunuti Ratko! Id...
-Sedi kući bre!

-Ćale idem na bazen.
-Nemoj da ideš na bazen konjino je l' si čuo što se neko dete udavilo u moru u Crnoj Gori?!
-Ćale ej! Ja idem na b-a-z-e-n!
-Sedi kući more!

-TV: U diskoteci poznatoj pod nazivom "Trideset trojka" došlo je do
pucnj...
- Bolje ja ovo da ugasim da ne čuju moji neće da me puste na rođendan večeras.

-E ćale, je l' si čuo što u Teksasu u nekoj srednjoj školi bio masakr danas?! Troje poginulo i dve ranjene devojke. Da ne idem ja u školu danas a?
-More šta mene boli kurac za Teksas, marš u školu!
-Tako sam i mislio.
CHCulle.haha · 28. sep 2010.💬 96

Hodajući muzej, omot singlice iz 1975. na kojoj još stoji drljavim rukopisom ispisano ime omladinke koju je ćaća svojevremeno vodio na šampite. Grupa Dak, Treći kanal, onaj koga je smorilo danas, a i jebe mu se za sutra. Biti retro u srcu, to je biti buntovnik na svoj način.

Kada svog sedmogodišnjeg sina obučeš za školu u štrikani poluver, uparen sa univerzalkama, pa mu zlobna dečurlija pomere bulju od zajebancije.

Kad te nerviraju ovi novi, pederski crveni dresovi reprezentacije, a plavi su ti bili baš gotivni. Kada tu istu reprezentaciju nećeš da gledaš, jer ne igraju više Piksi i Jugović.

Kad na plus tries navučeš kaubojke, kožne lone i teksas prsluk sa prišivačem Def Leparda, pa uveče te iste kožne lone stružeš gletom sa upaljenih dlakavih nožurdi.

Kad fiksiraš antenu ka Avali, jebe ti se da plaćaš kablovsku. Posle se još čudiš što ne 'vataš TV Politiku.

Kad igraš Fudbal Menadžer 03-04, iako će sad diziđe 2011, pa još uđeš u gejm editor i prebaciš Roberta Karlosa u Partizan.

Kada svojoj ribi tepaš rečju "mikica".

Kad si tol'ko tru retro, pa rođenog ćaleta podsećaš na druga iz vojske, još ti ćale pokaže sliku, a ti i Ivo iz Zaprešića imate istu zurku.

Onda skapiraš da moraš da živiš danas, da se budiš sutra, da te svi gledaju k'o specijalca ne zato što si različit, već zato što si stvarno speca, i da vremensku mašinu ne mož da kupiš ni u Trstu. E onda prikane moj, nisi više tru retro, nego si prs'o ko lajsna.
BUBurzum · 25. sep 2010.💬 34

Nešto što se nikada nije dogodili a verovatno i neće. U parkovima svetskih metropola se povremeno desi da osvane mrtav čovek na klupi, na travi ili nekom žbunu, ali krava nikada.

Teško je poverovati ali prvo pitanje koje sam postavio sebi kada sam iz mog malog provincijskog grada provirio nos u neku evropsku metropolu bilo je baš to: šta bi se desilo da ujutru osvane leš crknute krave u parku svetskog imena? Znam šta se događalo u mojoj provinciji, bila je to vest dana, prava senzacija. Ljudi su se masovno okupljali, tužno gledali u leš krave i pravili bezbroj teorija o tome šta joj se desilo, zbog čega baš njoj a ne njima, šta dalje sa kravom i sa sopstvenim životom? Nametala su se stvarno dramatična pitanja i dilime, neki su stigli i do pitanja smisla samog života sa ili bez krave. Nije izostala ni rasprava o tome šta će biti sa, sada već neizvesnom, sudbinom teleta (bogu hvala, to tele je proživelo jedan lep kravlji život). I taman se roj ljudi privremeno udaljio radi organizovanja mehanizacije i ukopa krave, u ne manjem broju kravlji leš bi zaposeo roj muva. Nedugo zatim roj ljudi bi rasterao roj muva i odvukao leš na ničiju zemlju i tamo ga upokojio zauvek, a rasprava o mrtvoj kravi se odigravala malo kraće od večnosti.

Dosta kasnije, hodajući nekim velikim gradovima fascinirao me je staklasti i ukočeni pogled prolaznika koji ‘ladno zaobiđu nepokretnog pijanca na ulici i ne pitajući se da li je živ i treba li mu kakva ljudska pomoć. Prvih dana sam, nekako tajno i uporno, proveravao da li su ti ljudi zaista živi ali, bogu hvala, nisam otkrio nijednog mrtvaca.

Danas i ja, onako ležerno i sa oprezom punim nekog gađenja i pažnjom da ih slučajno ne dodirnem, zaobilazim ljude koji nepokretno leže na ulici, čak i bez provere da li imaju puls. Oholo zaobilazeći možda čak i umiruće ljude, uvek se setim dana kada je u mom mestu osvanuo leš mrtve krave i još uvek se pitam šta bi se desilo da jednog jutra pronađu crknutu kravu u Hajd parku, ali zato znam šta bi se desilo da na ulici (npr. Londona) osvane ljudski leš: ne bi ni znali da je čovek mrtav, satima.

-------------------------------------------------

Da li će zakočiti neko
Na drumu leži zgažen pas
Svi će proći on će ostati
Daleko negde iza nas

Neki su plakali uz ove stihove, ali to je bilo pre Generacija 5.
CACepam atome · 21. sep 2010.💬 22

Nešto što se radi sa zadovoljstvom i entuzijazmom, svaki dan i u svako vreme. Često se i definiše, sanja, prepričava, gleda na TV, ubacuje u sadržaj formalnih i neformalnih razgovora i ko zna šta još. Da, to je seks. Po svim statistikama najomiljenija aktivnost svih ljudi na planeti. Na hijerarhijskom stablu stvari u kojima uživamo seks je ispred sportskih događaja, jela, izleta, godišnjih odmora, druženja, gledanja omiljene serije, zalivanja bašte, podizanja novca sa bankomata, šopinga, kupanja ... I da ne nabrajm dalje stvari koje individualno volimo (ili ne) jer šta god da je okačeno o hedonističko drvo svakog pojedinca, na vrhu tog stabla kao kruna na kraljičinoj glavi svetluca, šta drugo nego, seks.

Paaaaaaa ..... da li je baš tako?

Na najomiljeniju aktivnost trošimo čitavih 4 minuta dnevno, otprilike koliko i jutarnje pranje zuba. Zapravo statistika kaže pola sata nedeljno što je opet oko neumoljivih 4 minuta dnevno. Neupućeni (recimo vanzemaljci) bi se odmah upitali a šta rade ljudi kada ne uživaju u toliko voljenom seksu? Rade mnogo toga, čak toliko toga da zbir vremena pojedinačno urađenih stvari u toku dana premašuje 24 sata. Ova računica može da zbuni, ali objašnjenje je u tome da ljudi rade mnoge stvari istovremeno: jedu i pišu definicije, na primer, pregeldavaju poštu i slušaju vesti, vezu i vode porodične razgovore, lakiraju nokte i telefoniraju, piju kafu i čitaju novine... pravi Napoleoni. I sve bi to možda delovalo manje-više prihvatljivo (čak i onih 4 minuta) da iz istih statističkih izvora ne saznajemo da dnevno potrošimo oko 10 minuta tražeći zaturene stvari kao što su fleš memorije, CD, mobilni telefon, fajlovi, punjač mobilnog telefona, ključevi od auta i stana, kreditna kartica, torba, glava, cipele i sl.

Možda baš tu kod tih zaturenih stvari može da se ukrade koji minut i tako produži dnevna doza seksa. Naravno, ako ne zaboravimo da i ta mogućnost postoji.
CACepam atome · 20. sep 2010.💬 15

Razlog zbog kojeg ćeš sigurno poželeti da makar na kratko živiš preko bare, pa sve da te je devedes' devete zakačio geler, dok si u majici sa znakom target nameštao antenu na terasi. Uz reklame za Marlboro, seriju "Vojni advokati", ženske Spido gaće i Džonija Vajsmilera, još jedan od aduta višedecenijske kampanje pod naslovom "Joj, kako je Amerika dojajna zemlja".

Sudeći po svim onim sranjima u koje smo do pre desetak godina piljili, jer nismo imali internet, ukoliko se voziš američkom pustinjetinom u pravcu tri lepe pičke materine, mora da ti prođu neke lepojke i na oči ti zalelujaju sisama, pa da jebe rak raka.

Šta više, toliko im se zapalila cupi, da im nije bitno koliki si baja ili jadnik, te da prođeš u drljavom, havarisanom moskviču u kojem sa tobom bleje penzionisani domar, momak koji je u obdaništu mazao svoje sline na hleb, onaj lik što svira šlagere u podzemnom kod Zelenjaka, Vuk Obradović i ne daj bože student arheologije, opet ćeš da ostvariš aj/nipl kontakt. Kabriolet usklađuje brzinu sa tvojim vozilom, devojke podižu majice uzvikivajući neku ultradebilnu "springbrejk je do jaja" parolu, nakon čega naglo ubrzavaju ostavljajući te da sa brade skidaš prašinu i sopstvene bale.

Šatro.
BUBurzum · 20. sep 2010.💬 4