Patolog koji se usuđuje da slaže čak i kad svi dokazi govore suprotno.
(Horejšio ulazi u laboratoriju)
-Je li, mala, :skida naočare: je l' ti to svrš na licu?
-Mmm, ne.
Patolog koji se usuđuje da slaže čak i kad svi dokazi govore suprotno.
(Horejšio ulazi u laboratoriju)
-Je li, mala, :skida naočare: je l' ti to svrš na licu?
-Mmm, ne.
U NBA ligi je ovo termin koji se koristi za prelazak igrača iz univerzitetskih klubova u one profesionalne.
U ''stvarnom životu'' ovo je prelazak sa koša gdje igra ekipa tvojih godina na onaj koš na kom objašnjava stara garda.
-Dobro si se sjetio da dođeš kući. Čitav dan si na igralištu, a popravni ti je za sedam dana.
-Pusti me kevo, draftovali su me danas.
-Aj' draftuj ti knjigu malo, da ne bi išao sa mlađim bratom u razred.
Kad vidiš lika ispred dragstora da pije pivo iz čaše.
To je kad hoćemo nekog da opsujemo, ali smo svesni pravila bontona koja nam nalažu da starije ili nepoznate ljude treba poštovati, te im moramo persirati. U prepisci, obavezno ide veliko slovo V.
Pa kaže...
U autobusu:
- Pička Vam materina, mladi gospodine, šta me gurate?
U školi:
- Profesorka, majke Vam ga nabijem.
Na fakultetu:
- Kolega, jebem li Vam seme glupavo, da Vam jebem!
U pošti:
- Jebala Vas uplatnica, gospođice.
U narodu poznat kao Loki - Autor kultne emisije na opskurnom SOS Kanalu - SOS Bubamara.
Legenda fudbalskih terena i najveći poznavalac igrača za koje vi garantovano nikad nećete čuti, sem ako neki od njih nije vaš komšija ili vam je rod. Ipak, to mu ne smeta da igrače opštinske lige Sopota upoređuje sa učesnicima Svjetskog Prvenstva '86.
Čovjek koji nas svake nedjelje prošeta od treće (Srpske) lige do drugih opštinskih, međuzonskih i ostalih beton liga.
Nekoliko je karakteristika koje izdvajaju Lokija od mora ostalih mediokriteta na nebu sportskih komentatora:
1. Karakterističan glas - kad na TV čujete glas nekoga ko vas automatski podsjeti na gomilu ispijenih vinjaka i kiselih voda, dranje na utakmicama, duvanski dim i kladionice - odmah znajte da je to Loki. Grč u njegovom glasu tačno odgovara stanju srpskog fudbala.
2. Nevjerovatna česta upotreba vrlo malog broja epiteta - i to onih old skul. "Agilni", "brzonogi", "legendarni", "popularni".
3. Pretjerivanje i genijalno odusevljavanje stvarima koje su vezane za beton lige - nesto na cemu se Lokiju mora skinuti kapa. S toliko strasti ne pričaju ljudi o sinoćnjem seksu, kako Loki predstavlja Drugu zonsku ligu Srema. Doduše, ima to i dobru stranu, slušajući Lokija, sve je dobro, sve je ok, djeluje antiinflamatorno, Loki nikad nema zamjerke na bilo šta i generalno podiže nivo optimizma.
4. Uvlačenje vlasnicima klubova - crna mrlja Lokijeve briljantne karijere. Pošto se oko klubova i fudbala vrzmaju neki krajnje sumnjivi likovi od kojih Loki (navodno) dobija oko 100 evrića po prilogu ako obiđe njihov klub (plus ovo iz broja 5.) tako Loki hvali neke krimose iz nekakvih sela i to sve pod firmom "Agilna uprava na čelu sa gospodinom Belim/Crnim/Kecom/Živčetom". Od nečeg mora da se živi.
5. Treće poluvreme - Najčešće se povezuje sa utakmicama veterana. Pošto vrlo često vlasnici ili ljudi iz uprave klubova imaju i nekakav restoran, nakon utakmice "stari sportski prijatelji" često odu na "treće poluvreme" kod "gazda Žike, dugogodišnjeg prijatelja kluba". Obično vidimo samo početak krkanluka koji Loki najavi riječima "sledi lepa sportska (?!?) priča iz velelepnog objekta gazde X". Inače, ovo objašnjava zašto je jedan od Lokijevih omiljenih klubova "BigBul" iz Bačinaca, "popularni Bulsi", jer ljudi posjeduju svoje klanice i mesare.
I za kraj, neke od "legendarnih" izjava Lokija:
- agilna uprava je uložila mnogo u sportski centar i prateće objekte stadiona u X (npr. zaboravio sam tačno gdje, neko sremsko selo, uglavnom preko stadiona od publike krave mirno pasu, a ogradu predstavljaju kukuruzi)
- Sopotski Krauč, Miloš Manojlović
- gospodin BMW Ostoja, novi Kapelo srpskog fudbala
- legendarni delegat Milivoje Milijanović
- legendarni semenkar Bidžolini
- fudbalska legenda Slobodan Plavšić Čkalja
- navijač popularnih Žicara, legendarni gospodin Poštar
- gospodin Dragan Nedeljković Kec
- Borčanelo
- sveži mladoženja Ratko Grabić
- Gospodin Zoran Moca Mitrović, borčanski Berluskoni
- Sportski Centar Jakovelo
- Mladi perspektivni sudija, za kog ne bi bilo čudo da ga vidimo uskoro i da sudi Srpsku Ligu
- Legenda beogradskog petoparca, Radovan Beli
- ima ovde materijala i za treću ligu
- Brazilska atmosfera na stadionu
Nažalost, trenutno jedina ekipa Srba koja nam može doneti zlato iz Londona.
Literatura nad kojom se jeo burek.
Još jedan od mnogih dokaza da su francuzi malo nasađeni nakrivo. Naime, iako imaju latinično pismo, oni moraju da imaju zasebni format tastature inače se valjda ne bi osećali kao francuzi kad kucaju, a svako ko bude gost na tastaturi ne bi osećao kao među francuzima.
Oni kažu "Viva la France", svako ko uzme tastaturu u ruke kaže "terajte se bre svi redom u kurac".
Tako je valjda francuskije...
-Daj mi čas da odgovorim ovom debilu na forumu!
-Evo.
Retqrdu jedqn; koj kurqc se prqvi^pq,etqn1
-I enter... Tako, to će da mu aaaaaa, šta je bre ovo lebac mu jebem.
-A to, taj mi laptop dala tetka iz Francuske, pogledaj dole tastaturu.
Pogled dole
-Oooo, gle ovu papazjaniju, jebem im De Gola u dupe nosato!
Ćaletov šamar kao uvod u razgovaraćemo kad dođemo kući.
Sportski fenomen koji može da doprinese dovoljno doze pozitivne energije da se ostavi srce na terenu. Glavni akter ovog događaja je trener koji nosi ogroman rizik pred svaki meč. On mora da ima prevelik autoritet nad svojim izabranicima kako bi oni stekli strahopoštovanje, hrabrost i odlučnost na predstojećem meču.
Obično taj razgovor i dogovor u svlačionici utiče na samu igru na terenu narednih minuta.
Trener: -Zdravo momci. Jesmo li svi tu? Da možda ne fali neko?
Golman: -Jesmo kurac svi. Nema Ljubiše i Dragoslava.
Trener: -Pa majke im ga nabijem, ceo život kasne! E, kurac će moj posle utakmice da idu na ćevape kod Mila u kafani!
Špic: -Tako je šefe!
Trener: -Šta se ti javljaš, bre, jebem te u usta! Nisi dao gol ima jedno tri meseca. Znaš kad ćeš da dobiješ premiju od drva za ovu zimu? Kad na kurcu nikne nokat!
Ljubiša i Dragoslav: -Šefe, izvinjavamo se što kasnimo, sečakali nas ovi ispred autobusa što su došli, jebem im sve po spisku. Udariše nas tu dva, tri puta, i mi šta ćemo, krenemo na njih!
Trener: -Tako bilo kažeš? E, pa danas na terenu ima noge da im slomite! Jeste čuli? Neću da vidim vaše srce, nego njihovo na terenu! Jasno? Nemoj da mi je neko ušao na poluvreme u svlačinocu bez žutog! Je l' svima jasno?
Tim: -Jasno šefe!
Trener: -E, tako. A sad, marš na teren da ih polomimo!
.
.
.
Dnevnik 2: -U selu kraj Pičkovca, desio nesvakidašnji događaj. Naime, igrači treće lige, brutalno su napali svoje protivnike na terenu, jureći ih drvima, sekirama i svom artiljerijom koju su imali. Protivnički igrači su počeli da beže, međutim navijači domaćeg tima im nisu dozvolili da pobegnu daleko. Sačekali su ih kod obližnjeg dragstora gde nam vlasnika lokala nije pričao o detiljama. Sa lica mesta Nataša Jeremić. Studio?
.
.
.
Trener: -Dobar ovaj dnevnik. Vidiš ženče šta znači dobar trenerski razgovor pred meč? Tri boda k'o kuća! Murinjo mi, bre, nije ravan!
Žena: -Dragojlo, gasi, bre, taj televizor i ulazi u krevet. I nemoj da jedeš govna mnogo!
Trener: -Evo, ženče, odmah!
To je ono što radnici ne primaju da se nezaposleni ne bi osećali neprijatno.
Ljudi koji su obično zasrali nešto, ili će.
-Aupičkumaterinu, zaboravi' da uzmem dete iz vrtića.
-Crni Veseline, polazi odma'!
---------------------------------
-Polupa mi celu kafanu ona pijandura sinoć. Nacrniću ga kad' ga budem video!