Budući naziv za Orlove.
- Kako su prošli Kolibri u kvalifikacijama?
- Igrali su nešto što ne liči na fudbal, al' su zato pevali za medalju.
Budući naziv za Orlove.
- Kako su prošli Kolibri u kvalifikacijama?
- Igrali su nešto što ne liči na fudbal, al' su zato pevali za medalju.
Rodbina za koju nisi ni znao da postoji sve dok nisi dobio sedmicu na lotu.
Nije marka paste za zube. Jeste pozajmica od kuma na kraju svakog meseca gde se svaka ovakva kumova intervencija naziva "vadimekum".
Ne troši nepotrebno reči. Ne očekuje osmeh od kasirke, ne zaviruje u frižidere, rafove i sitnice na kasi. Ne zanimaju ga cene bombonjera i alkohola sa gornjih polica. Skroman i ćutljiv, Stoji mirno i nesigurno čekajući da dodje na red, ispred njega se otvara plastična kesa i guta pola vekne belog i malo mleko u tetrapaku. Nema za bolje. Smešta blic pod mišku, otvara izandjali novčanik...Pravi se da pretura po pregradama, iako zna da novac stoji samo u jednoj, uvek u jednoj. Zavara se na tren. Čeka tri dinara kusura i primećuje prezrive poglede nervoznih Rembrantovih silueta iza njega koje čekaju red. Iz plastificirane stranice novčanika izviruju radoznalo slike bivše žene i dece koja su sad već odrasli ljudi, koji su se sad već upoznali sa životom i čiji osmesi odavno ne blistaju kao na fotografiji. Primećuje ih nestrpljiva devojka tik iza njega i razmišlja kako je na nekoga podsećaju. Možda na nekoga iz osnovne? Čovek ispred uzima kusur i uz blago dovidjenja odlazi, i ona dolazi na red. Vadi na pokretnu traku kase šampon, dezodorans, nestle, uzima cigare...U ruci drži pola integralnog hleba koji čeka da bude zapakovan. Razmišlja kako je debela. Možda i više nego debela. Mora izbaciti ugljene hidrate, pola hleba za jedan dan je i previše... Daje karticu i čeka na njen povraćaj, iza nje stoji golobradi klinac, brucoš, pun testosterona i energije, gleda devojku ispred i misli da li bi je kresnuo ili ne, nije zgodna ali je odnegovana, ipak bi, zašto ne? Pristala bi na sve, verovatno je očajna zbog izgleda...Pazaruje paštetu, majonez, jogurt, domaćica keks i pola hleba, cimer mu je žešća pederčina i ne dele ništa. Zašto bi mu ostavio polovinu hleba kad je kreten, ko ga jebe neka kupi sam sebi. Plaća, upućuje kasirki osmeh koji ostaje da lebdi negde izmedju, neuzvraćen. Nije nešto, mada - karao bi je, što da ne. Ostavlja dva dinara kusura i odlazi. Sredovečni čovek stiže na red, ovlaš baca pogled na naslovnu stranu novina i mršti se, crna hronika ga zamara, fudbal je namešten i prestao je da ga prati, dobro zna da izbori ništa neće promeniti...Doktori ubili malu Nadju. Vreme nepogodno za meteoropate. Svakog dana osvojite blic stan...Susreće ispitivački pogled mršave kasirke koja netremice zuri u njega i u pola vekne hleba u njegovoj ruci, verovatno se pitajući šta je ovo danas i kakva je nju zla sudbina poslala na zemlju da je izrabljuju po marketima za sedamsto dinara dnevno. Rezignirano pita:
- Zar ste pola čoveka da jedete pola hleba? Nećete uzeti ceo?
- Ne. Nemam sa kim da ga podelim.
Utrenirana sposobnost da zapamtiš gde se šta nalazi pre nego što ugasiš svetlo i bezbedno se zaputiš u krevet da spavaš.
Počneš sa praktikovanjem prvi put kada u mraku cepiš mali nožni prst o točkić od fotelje.
Vez od četiri slova koji tvoja podsvest izvrištava u trenutku kada udješ u kuću i vidiš tetrapak soka na stolu. Medjutim tvoj inertivno - optimistički nagon preživljavanja stavi podsvesti šaku na usta i ti se mahinalno mašiš za tetrapak, naivno misleći da unutra ima soka makar za dva gutljaja.
Jesam li ti lepo rekao da nema.
Prase sa minimalno masnoće. Put do olimpijade je iznenada prekinuo mesar.
A: "Au domaćine jest dobro ovo prase, jel se ovo za olimpijadu spremalo?"
B: "Ih kako nije, treniralo je redovno."
A: "Vidim ja da nema trunke masnoće."
Invalidan osećaj postojanja argumenta u govoru određene osobe kontradiktorisanjem svakog iskaza koji osoba "suprotnog stava" iznese.
Zadojeni su tradicijom i zaglupljenim činjenicom da znaju da ništa ne znaju i da je to sudbina ljudska koja se mora otaljavati gledanjem Žikine šarenice, brejn-onanisanjem na Poslednje kuće u Srbiji (jer je svaka poslednja), znanjem rešenja za G kolonu u Slagalici i mirenjem s trenom kada će smrad ilovače zaista prekriti ilovača (jer ga najčešće gaje osobe koje će zaigrati drugo poluvreme).
Oni i takvi se tada samoproklamovano postavljaju u poziciju sveznajućeg pripovedača i snagom bulimičara posle pojedenog vola sa žara bezargumentno i nadmeno se čude i zgrožavaju nad banalijama haotično-dinamičnim izrazom koji neodoljivo podseća na hod Mirka Alvirovića po izlasku iz džipa sa sve epilepsijom.
Unuk: "Bako, otišao sam ja!"
Baba: "Ne valja ići na svetog mučenika Miliju isposnika! A i 'di bi iš'o, vetorivi te nosili?!"
Unuk: "Idem do Šomija, obećao mi jednu zmiju i akvarijum, tata njegov bio u..."
Baba: "Šta da radiš, crni sine?!"
Unuk: "Pa Ćomijev ćale kupio meni i njemu za poklon, znaš da smo rođeni istog dana."
Baba: "Ma kakav crni poklon, poklonio se zemlji?!"
Unuk: "Ima sve što je potrebno od opreme za držanje u kući."
Baba: "Pu, pu, pu, đavoli te nosili i sveti Đorđe kleo! Nemoj mi to slučajno preko praga prenositi, navući ćeš nesreću na kuću!"
Unuk: "Ma, šta ti je, nije to ništa strašno, držaću je u mojoj sobi, nećeš je ni videti..."
Baba: "Joj, kuku mene, grdneee!!! Što me majka u potok ne baci kad me uz svoje utrobe iznela na ovaj crni svet!"
:trga jeleče, seče kosu, pada na kolena, nagrđuje štok ulaznih vrata, rida, krsti se i ritualno zaliva brezu:
Narator života. Umetnik života. Život.
Sve je prošao, svugde bio, sve video, sve čuo. Kao mlađi je bio šmeker, faca u svom selu.
Sad sa 50 godina, postoji kao prazna, neobrijana, zapuštena i vrlo štura ljuštura svoje davne, raskošne prošlosti.
Ali, to ga ne sprečava da dominira seoskim veseljima. Boem, kao on, zna tekst svake kafanske pesme. I nesebično ga deli sa ostalima.
Ali, on ne peva. Ne. Blagim pokretom ruke, grabi svoju "Lav" pokilu, koja se transformiše u ukras u njegovoj ruci, dok narednih 5 minuta, recituje pesmu nalakćen na sto.
Pevač: Ja nikad u životu, pijaaaaaaaaaaaanac nisam bio..
Smarator: (ozbiljnim glasom, šmekerskim pogledom, recituje) Ja, nikad, u životu! pijanac, niiiiisam bio..
Pevač: Al' opilaaa me tvoja lepotaaaaa, k'o vino da sam pioooooooo..
Smarator: Al', opila me, tvoja! (upućeno sredovečnoj dami, uz namig) lepota, k'o vino! da sam pio.
Pevač: Al' opila me tvoja lepoooooota..
Smare: Al, eto jednostavno me, opila, tvoja! (ponovo) lepota
Šatra: :piksla u vugla:
Krajnja nužnost
Jebote, Miloš izlazi sa Ratomirkom... Nisam mogao da vjerujem kad sam čuo. Sjećaš se, dok je bio sa Marijom pričao je da je ne bi motkom tak'o...
Jebi ga sine... Usran se i rukama briše. Vidiš da je slomljen nakon što ga je Marija prevarila. Treba mu neka da povrati slomljeni ponos...
Poziv za basket!
Haj 1 Na 1
Za razliku od običnog " ju" , koje se upotrebljava pri iznenađenju, dabl " ju" se isključivo koristi na veseljima tipa svadbe, tokom igranja u kolu.
Izgovara se glasno " ju! ju! " , a čuje se isključivo iz usta tetki, strina i poneke babe koja može da izdrži 3 kruga " moravca" bez da je voze u hitnu. Žene koje koriste dabl " ju" smatraju da time doprinose poboljšanju samog izvođenja kola, kao i povećanju sopstvenog rejtinga u očima muške ekipe proseka starosti od 52 do 65 godina, koja ih proždire pogledom i dobacuje visprene komentare poput " Drmaj snajkaaa ! " .