Nešto što navodi na razmišljanje da mora postojati i tajni servis.
Allisa
U želji da utvrdim koordinate ove napaćene državice krenuh ka Osnovnoj školi da potražim najjačeg profesora geografije na Svetu, Miću Globusa. Došao ja tamo, direktor me pozdravio, ipak sam ja bio nekad nada te škole, Vukovac i đak generacije. To što sam sad na Birou, neću ni da spominjem, bolje da makar malo živim od stare slave. Upitah ga gde je Mića Globus, reče mi da on odavno ne radi i upita me zašto ga tražim. Otkrih mu svoje namere i on me uputi kod novog profesora, izvesnog Ace Dačića. Kad sam ga video sve mi je bilo jasno. Taj ne zna kol`ko je sati i gde se nalazi, a ne da mi kaže geografsku širinu moje rodne državice. Učtivo porpičah sa njim, a u sebi mu se najebah majke. "Zbog tebe li je Globus izgubio posao, veze ti nemaš, mora da si Dačićev neki rođak, ili makar član partije. I najvažnije, glava ne može ni da ti prismrdi Mićinoj! Njegova se opirala antičkim principima proporcije, to nam je rekao nastavnik likovnog. Sadržala se četiri puta u telu. Nemaču pojma!"
Krenuh kući, pozvah taksi u nadi da će Mića da me pokupi, ali nije bilo tako. Došao je njegov kolega iz druge smene. Mašinac po profesiji, propao mu kombinat, pa taksira, mora tako, ima troje dece, od toga jedno studira u Beograd! Nije htela mala da ide u Niš, ocu prodala priču da je gore bolja škola, a zna se da je otišla zbog splavova i zbog nekog tobože života. Bi mi žao čoveka pa mu ostavih bakšiš, iako ću zbog toga da pojedem burek bez jogurta. Svratih u pekaru, kažu nema burek, samo neka rol viršla. Poskupela nafta, pa im se ne isplati da ga prave. Ako je za utehu imao sam za jogurt. Namignu mi prodavačica, zamislih se u sebi, svaka ti čast kad možeš da se smeješ, a kad izračunaš satnicu rada najlakše bi ti bilo da uđeš u tu pećnicu i završiš ko Đenka.
Ušao sam u kuću i sa vrata upitao kućni savet da ne znaju slučajno koordinate ove državice, da bih znao da izaberem najudaljeniju tačku na kugli zemaljskoj. Svi u glas mi rekoše: "Ćuti!" Zapitah se kakav hor bez dirigenta. Sve mi je bilo jasno kad sam pogledao onu crnu kutiju, koju sam želeo da izbacim iz kuće ali nisam imao većinu. Videh Zvezde Granda, posle ide Turska serija, pozdravih se sa tim da će mi neko reći željene koordinate, i da su znali, ova ubistvena kombinacija je učinila da ispari i ono malo pametnih informacija u glavi. Kad saznaš da je Slađa Đogani napucala bulju na nekom novom aparatu, zaboraviš Mihajla Pupina. Kad se zabrineš za Oguza, ode i Teslin motor indukcije u zaborav. Svaka nova Đovakova pobeda, je tvoj novi poraz, u slučaju da se nenormalno primaš na nevedenog. Ali neka, blejite u taj televizor, ko ga i izmisli. Zaboravio sam sad. Eto šta mi uradi ta šarena kutija za ovih par minuta.
Sedoh i otvorih enciklopediju da nađem ovo što me proganja ceo dan, kad nestade struja. Setih se da ulazimo u izbornu godinu i da će nas malo podsetiti srećnih devedestih, pa će posle opet na šarenoj kutiji izgovarati šarene laže, kako su uložili nadljudske napore da restrikcija ne bude. Za one sa malo skupljom ulaznicom neposredno su objavili: "Uvezli smo struju, koju ćete platiti duplo više, ali makar ćete imati svetla!" Vraćamo se na Teslinu hidroelektranu na Nijagari. Uf Nijagara, zvuči primaljivo, ali ipak je to preko okeana, Amerika, proradi i ono malo srpskog u meni. Neću tamo!
Kao što sam i očekivao, struja dođe brzo, a utom se oglasi zvonce. Nadao sam se da su ortaci, otvaranjem vrata sumnje su mi pale u vodu, bio je to komšija Miloje iz Švajcarske. Znao sam i zašto me traži, trebala mu je neka ideja oko treće kuće u selu, i tačne pozicije za lavove na kapiji. Poče: "Znaš mali, pričali smo..." Klimnuh glavom u znak podržavanja, ogrnuh jaknu i krenuh za njim. Dođosmo kod njega, ispred kuće najnovija Mečka, labudovi pišaju u fontanu, sve u fulu, što bi se reklo. Reče Radojki da donese meze i rakijicu i poče! "Mogo bi ti ono malo da mi nacrtaš!" "A šta vas tačno zanima?"- uzvratih. Reče ljutito da mu ne persiram i poče priču o tome kako mu treba projekat za drugu kuću za ćerku i zeta, jer im je ona postala premala. Okrenu mi se želudac, al` zaglavih ga malo sa pečenicom i rakijom. Pojačao sam tempo sa šljivom, kako bih mogao da nastavim da ga slušam. Pitao me je za fontanu, lavove i svetiljke uz stazu do kuće. I naravno došli smo do toga koliko to košta. Rekoh da sve to može da se uradi za 500evra. Pogleda me i reče mnogo. Spomenu mi i kolegu koji će to raditi za 3 evra po kvadratu. Počeh da mu objašnjavam kako to ne može tako, i da treba da platim građevinca, električara i vodovodžiju. Nije bio spreman na kompromis, iako tih 500e zaradi za 3 dana otpušavajući šolje debelih Švajcaraca koji ih često zapušavaju. Toliko košta retrovizor sa grejanjem na Mečki. Nije hteo ni da čuje. Učtivo se zahvalih na gozbi i produžih kući. Monolog sa samim sobom je išao otprilike ovako: Da se nosite u kurac i ti i tvoji lavovi. Plac ti košta 30.000 evra. Kuća isto toliko. Legalizacija dvadesetak hiljada. A ja da ti radim PROJEKAT ispod 1% od vrednosti objekta. Idi pitaj tamo u Austriji koliko to košta. Slično ko i zubari. Pa onda dolazite ovde da popravljate zube! I kod mesara idi pa kupuj meso po kilu, ja projekte ne radim po kvadratu!" Onda se uključio razum: "Nisi kriv ti Miloje, nego moj kolega koji obara cene, samo da ja ne bih radio! Nisi kriv ti Tito što si nas razmazio, mi smo govna!"
Dođoh kući kad mi se pojavi pred očima čarobni broj. Novi Zeland je izgledao kao pristojna opcija. Razmisliću do sutra.
Dejt:
grobna tišina 5 minuta...
- Baš si slatka! Jesu bili ovi iz UNESKO-a kod tebe?
- A? Šta? Nego pusti to, jesi video kako Saša Popović drži u neizvesnosti onog Gabora? Mislio je da nije prošao sinoć. I meni je srce stalo!
Institucija koji na više nivoa vozdiže ubistvo od alkohola. Posle čitavih četir' i po dana veze bičarka te ostavila, jer si usled višegodišnje nejebice uzgonio k'o Ludi Milojko babu Đurđicu, krnuo si na popravni iz likovnog, izletela ti kurčina dok na okupljanju posle završetka srednje škole pijan jurio Srpkinju da je uhvatiš za bolju dojkaru. Nebitno, sjeban si i želiš da ti bude gore. Paradoks lepote bola ostaje nerešeno pitanje, emosi se doduše skoro polu-profesionalno zanimaju time, ali k'o čoveka od 50 kila žive vage i ofarbanim šiškama preko čela može shvatiti ozbiljno. Da obnoviš gradivo, ulaziš u birtiju kraj autobuske, naručuješ vinjak Slađi, sediš, gledaš i učiš od najboljih. Taj tutorijal nema formalni okvir, ali više istine i iskrenosti ima nego sve škrabotine uštirkanih akademskih likova.
Obavlja se efektno isključivo u prvom licu jednine, nikoga nema da te dekoncentriše u tvom autodestruktivinom delu. Odmah da se razjasnimo, naučnici iz Masačusetsa tvrde da se tako postaje alkos, ali ko da sluša ljude koji pišu naučne radove o statističkoj razlici u potenciji belih miševa kad im se daje 14 grama prebranca dnevno. Sve izvore komunikacije sa okolinom si isključio: Nokija 3310 se po ko zna koji put brčka u akvarijumu sa ribicama, laptop si dao mlađem burazu sa sve bukmarkovanim linkovima latino bijonsara, porodici i prijateljima si rekao da ideš da obiđeš tetku asmatičarku iz Gradiške, televizor i onako ne gledaš, jer su emitovali zadnji dobar program u vreme pornića na Televiziji Beli Manastir. Vinjak je kupljen u Rodiću, bekap kanisterčić od pet litara džibruše si dobio od stica za narezan DVD best of Lisa Ann, boks Sarajevske uštekan kraj same pepeljare - nećeš da se mučiš dodatno, kad se rokaš neka je sa stilom i ležerno, mučenje sebe mora biti umetnost, slatka gorčina životnog absinta se degustira lagano.
Pustio si Ipčeta, ti i mušica u sobi bićete jedini svedoci ridanja odraslog čoveka. A i da te neko vidi, ma ko ga jebe - ionako je danas privatnost validna k'o ček devizne štednje u Dafiment banci. Kazaljka na Vekeru sporo skakuće po podeocima za sekunde, nikad taj "tik-tak" zvuk bio glasniji, mamu mu... Ti, mušica u sobi i tvoj gorko-slatki bol - probrana straža za dugo veče suočavanja sa sopstvenim demonima, dugo veče koje je pred tobom.
Naziv defke je pleonazam, ali kad se samoubiješ nikog i ne boli kurac šta piše, makar i da stoji "Disertacija prababe Seje Kalača o seksualnom životu kišne gliste (Lumbricus terrestris)".
Dobar kafanski narodnjak, koji kad ti pogodi žicu, čini izvanrednu podlogu za alkoholisanje.
Ustaneš ujutru, skuvaš kafu, otvoriš paklu i shvatiš da ti je neko popušio poslednje dve cigarete.
To ti dođe k'o kvalitetno pijanstvo, znaš da je bilo do jaja, al' se ipak ne sećaš šta se sve dešavalo.
- Kako bilo na Radetovom koncertu?
- Bilo je... bilo je k'o detinjstvo.
Deseti krug pakla.
Sve pod konac. Za desetku. Gledajući sa strane, život sređen kao frizura Boška Jakovljevića pred ulazak u studio. Veoma miran, kvalitetan način da se provede jedan vek u veselju, naravno ako opet ne zaratimo sa Nemcima i bijemo se sa Bugarima, te planer završi u prvoj liniji udarničkog bataljona srpske vojske ili u ćorci, gde će mu ostali zatvorenici masirati guzove zagorelim palamarom u slučaju da odbije vojevanje boja.
Sve zavisi od njega, samo viša sila može da ga poremeti, nebitno da li se radi o zemljotresu, padu atomske bombe ili greškama u notesu. Oseća se sigurno, zna šta ga čeka. Malo šta može da ga iznenadi. Spreman je na sve. Samouvereno hoda kroz život u stilu Kosača u staračkom domu. Isplanirao je i erekciju i vreme za šamaranje majmuna, a zatim i kišećenje istog. Njemu niko ništa ne može. On je iznad ostalih. Karakondžula na kraju svakog nivoa.
Ne shvata spontane. Ne shvata one bez blokčeta. Budala pamti, a pametan piše. On se plaši nesigurnosti, plaši se izazova. Plaši se da će zajebati stvar i upasti u depresiju. Da će se survati niz liticu govana dok mu se drugi smeju držeći se drugom rukom za nos. On je pobednik.
Al' za malo.
Plan:
10:00 - Buđenje, lagani doručak pranje zuba i umivanje.
11:00 - Odlazak pod tuš.
11:30 - Izlazi iz kuće i odlazi u čitaonicu.
12:00 - U čitaonici je.
14:15 - Izlazi na kratku pauzu.
14:25 - Povratak međ' polumrtve ljude, mora još da se umire nad literaturom.
17:00 - Izlazi iz čitaonice
17:35 - Kući je, pere ruke, seda za sto, jede grašak, cveklu i limun, a sve to uz sveže kuvanu piletinu iz Maksija.
18:15 - Završava sa jelom.
18:20 - Kenja.
18:32 - Ulazi u kadu.
18:33 - Plakne bulju.
18:45 - Oblači se i izlazi iz stana.
18:46 - Čeka lift.
19:00 - U autobusu je.
19:15 - Stiže kod devojke.
19:45 - Devojka ga je šutnula.
19:46 - Pada u depresiju.
20:00 - Ulazi u stan.
20:01 - Oprao je ruke.
20:10 - Pije mleko.
20:15 - Ide na spavanje.
13.7.2069. - Umire u svom stanu od izliva krvi u levo plućno krilo usled neuravnoteženog disanja prilikom samozadovoljavanja metodom "špagete".
--------------------------------
Dešavanja:
10:00 - Buđenje. Nema leba.
10:25 - Seda za sto. Majonez se pokvario, a dijetalni kačkavalj je zaleđen.
10:26 - Proklinje Boga.
11:00 - Pojeo je dva parčeta hleba sa solju.
11:35 - Odlazak pod tuš.
11:36 - Nema tople vode.
11:59 - Izlazi iz stana.
12:12 - Puca guma na tramvaju.
12:24 - Čitaonica je nestala.
12:49 - Seda na klupicu i vadi knjige.
12:50 - Golub mu se pokenjao po sadržaju.
12:59 - Nalazi lekciju.
14:28 - Zaspao na klupici.
18:11 - 24 propuštena poziva, na vestima njegoa slika sa napomenom da je nestao.
19:00 - Dolazi kući.
19:11 - Setio se da ima devojku.
19:12 - Nema devojku.
19:14 - Teške volje uzima knjigu.
19:16 - Tornado.
19:17 - U atomskom skloništu je.
19:24 - Nestaje struja.
19:38 - Komšija donosi agregat.
20:21 - Nindža kornjače ratuju sa Šrederom, ljudi u skloništu prestravljeni.
23:19 - Novak obećava humanitarnu pomoć žrtvama tornada.
23:20 - Krah berze, Novak bankrotirao.
23:21 - Krade kartonsku kutiju od Šeherezade i Sandokana i odlazi na počinak.
00:00 - Sviće.
00:01 - Baca notes u mutni Dunav.
00:04 - Odlazi u dobrovoljačku diviziju u rat u Vijetnamu.
06:21 - Pokvario se avion, prinudno sletanje u Kazahstanu.
06:22 - Rat u Vijetnamu završen.
12.7.2069 - Pregazio ga je kamion dok se vraćao sa VMA.
WEB komunalac
Kulturan i fin način da nekom saopštite da je blago rečeno, pglu.
Svaki ventilacioni otvor u bilo kom akcionom filmu.
Čin napuštanja roditeljskih skuta. U uređenom delu sveta deca se osamostaljuju krajem tinejdžerstva. U Srbiji pak, to urade onog trenutka kad popu isplate solističku tačku i za drugog roditelja.
Imam 44 godine i lepo sam se snašao u životu. Živim na spratu porodične kuće od 260 kvadrata. Radim u državnoj firmi. Plata nije neka, ali važno je da kaplje svaki mesec. Žena mi je nezaposlena, pa manjak budžeta nadoknađujemo od penzije mojih roditelja. Nemaju mnogo, ali im ni toliko ne treba.