Rečenica kojom će vas najkraće opisati ako ste buntovni, ratoborni i sa stavom koji se uglavnom razlikuje od stavova većine. Tim gore ako ste žensko, onda ste ili razmaženi, ili preterujete, ili sebični, ili uvek terate svoje ili promiskuitetni ... ili milion ili ... Optužiće vas i za čašu vode koju ste popili posle ručka. Obeleženi ste. Razvratnik. Bludnik. Zastranio. Jovan Orlean i Jovanka Orleanka.
Veštica. Vrač. A vi ste samo svoji. Osim što noću kuvate čorbu od ljudskog mesa ...
ali u snu.
The Reaper
Maštovit izraz, ujedno i veoma dobar pridev za svakog mladog tinejdžera. Koriste ih kul matorci (stari blejači) za sinove ortake i druge klince iz kraja koje poznaju, nikako ćerkine momke ili drugare. Kul ćalac recimo pozdravi tu neku sinovu ekipu, najčešće neumesnom psovkom o nečijoj kevi ili samo psovkom. Prvo isproziva svog sina, zatim dečka orpulentne građe iz družine, ispriča 2,3 vica. Onda dok se ovi još smeju, on se okreće i šmekerski odlazi bez ikakvog pozdrava, dok u pozadini čuje uzvike ,,koja ti je legenda ćale jebote,,!
De ste drkadžije?!
Hahahhaahhahahaahahhaha..
Šta je, šta se smejete koji kurac?!
Hhahahahahahaha! Koji lik (u bradu)!
Ajde ajde možda čujem neku pametnu, a ne samo baljezgarije ko od ovog mog!
Hahahahahahahahhahahahah!!
Šta se ti smeješ koji kurac, dobro, lepo si mi se razvio ti Smiljkoviću, ko stalak za infuziju!
HAHAHAHAHHAHAHAHAHA, matori al te upucaaooo!!
Nego momci jel znate zašto muškarci pustaju stomak iza šezdesete??
hahahha, što??
Dižu spomenik palom borcu.
HAHAHAAHAHAAHAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHHAHAHAAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHH
AHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHA AJAOOOOOO, LEGENDARNOOOO!!!
...........(odlazi)
Au brate mili koja ti je dileja ćale! Hahahahhahhah!!!
Ne troši nepotrebno reči. Ne očekuje osmeh od kasirke, ne zaviruje u frižidere, rafove i sitnice na kasi. Ne zanimaju ga cene bombonjera i alkohola sa gornjih polica. Skroman i ćutljiv, Stoji mirno i nesigurno čekajući da dodje na red, ispred njega se otvara plastična kesa i guta pola vekne belog i malo mleko u tetrapaku. Nema za bolje. Smešta blic pod mišku, otvara izandjali novčanik...Pravi se da pretura po pregradama, iako zna da novac stoji samo u jednoj, uvek u jednoj. Zavara se na tren. Čeka tri dinara kusura i primećuje prezrive poglede nervoznih Rembrantovih silueta iza njega koje čekaju red. Iz plastificirane stranice novčanika izviruju radoznalo slike bivše žene i dece koja su sad već odrasli ljudi, koji su se sad već upoznali sa životom i čiji osmesi odavno ne blistaju kao na fotografiji. Primećuje ih nestrpljiva devojka tik iza njega i razmišlja kako je na nekoga podsećaju. Možda na nekoga iz osnovne? Čovek ispred uzima kusur i uz blago dovidjenja odlazi, i ona dolazi na red. Vadi na pokretnu traku kase šampon, dezodorans, nestle, uzima cigare...U ruci drži pola integralnog hleba koji čeka da bude zapakovan. Razmišlja kako je debela. Možda i više nego debela. Mora izbaciti ugljene hidrate, pola hleba za jedan dan je i previše... Daje karticu i čeka na njen povraćaj, iza nje stoji golobradi klinac, brucoš, pun testosterona i energije, gleda devojku ispred i misli da li bi je kresnuo ili ne, nije zgodna ali je odnegovana, ipak bi, zašto ne? Pristala bi na sve, verovatno je očajna zbog izgleda...Pazaruje paštetu, majonez, jogurt, domaćica keks i pola hleba, cimer mu je žešća pederčina i ne dele ništa. Zašto bi mu ostavio polovinu hleba kad je kreten, ko ga jebe neka kupi sam sebi. Plaća, upućuje kasirki osmeh koji ostaje da lebdi negde izmedju, neuzvraćen. Nije nešto, mada - karao bi je, što da ne. Ostavlja dva dinara kusura i odlazi. Sredovečni čovek stiže na red, ovlaš baca pogled na naslovnu stranu novina i mršti se, crna hronika ga zamara, fudbal je namešten i prestao je da ga prati, dobro zna da izbori ništa neće promeniti...Doktori ubili malu Nadju. Vreme nepogodno za meteoropate. Svakog dana osvojite blic stan...Susreće ispitivački pogled mršave kasirke koja netremice zuri u njega i u pola vekne hleba u njegovoj ruci, verovatno se pitajući šta je ovo danas i kakva je nju zla sudbina poslala na zemlju da je izrabljuju po marketima za sedamsto dinara dnevno. Rezignirano pita:
- Zar ste pola čoveka da jedete pola hleba? Nećete uzeti ceo?
- Ne. Nemam sa kim da ga podelim.