Ona je malo ista.
Samo će trebati vremena da shvatiš.
DaxonAV
Ono što preostane naposletku. Posle bezbroj svađa, pogrešnih reči i nedorečenih misli. Ostaje tišina, tako neumoljiva, nemilosrdna, da podseća na krivicu, krivicu koja će večno biti skrivena baš u toj tišini. Da označi svaki onaj momenat, kada reči nisu prešle rub usana, svako sleganje ramenima i okretanje glave. Taj nečujni zvuk koji para uši, neprimetan za druge, a opet prejak za nas. To je tišina, u njoj hiljadu sudbina, nikad ispričanih, a opet snažno proživljenih, bezbroj suza odveć isplakanih, a nikad obrisanih. Tišina je i kada dođe život na kraj puta, pa bi toliko toga hteo reći, a onda se setiš da nisi govorio kada si trebao, pa ćutiš. A ponekad samo nekoliko reči, može tišinu pretvoriti u nešto najlepše. U trenutke ljubavi, požude i čežnje, tako da samo od nas zavisi kakva će biti. Ali bolje da ćutim, jer nisam govorio kada je trebalo...
Zemlja u kojoj su većina političara kriminalci.
Zemlja u kojoj se kriminalci zovu “Biznismeni”.
Zemlja u kojoj kriminalci sede u zatvoru iz “političke osvete”.
Zemlja koju najlakše prepoznamo po “kvalitetnim” putevima.
Zemlja sa nepismenim novinarima i kupljenim medijima.
Zemlja koja se ni u 21. veku nije rešila komunjara.
Zemlja u kojoj se još uvek nalazi grobnica zlikovca Tita.
Zemlja po kojoj slobodno gaze upravnici “Golog otoka” I komunistički oficiri i hvale se svojim nedelama već pomenutim novinarima (nepismenim)
Zemlja u kojoj 17-togodišnjakinje imaju izlaz do 5h, i dozvolu roditelja da se oblače kao kurve.
Zemlja sa najviše namrgođenih lica na ulici. Ako se nasmeješ, misliće da si lud (ili peder)
Zemlja sa kamikazama na drumovima.
Zemlja u kojoj se niko ne pita odakle nekom ćelavom, kockastoglavom dripcu u crnoj kožnoj jakni kuća na Dedinju od 3.000.000 evrića.
Zemlja u kojoj se busaju pravoslavci, a slušaju džihad muziku.
Zemlja u kojoj mladi jazavci misle da su modu izmislili crnci-klošari.
Zemlja gde je svaki patriota žigosan kao “nacionalista”.
Zemlja koja je sahranila reč “Ponos” pošto je isti obred izvršen nad reči “moral”.
Zemlja sa mnogo “vernika” koji nemaju pojma o svojoj rodjenoj veri. (I npr. misle da je Sveti Nikola bio Srbin)
Zemlja gde bi vlasnika psa odveli u ludnicu ako bi počistio za njim na ulici.
Zemlja sa najviše javnih klozeta. (liftovi)
Zemlja sa najviše deponija. Zovu se “gradske ulice”.
Zemlja koja voli da slavi sve sportske uspehe, ali najveće slavlje biva kada se fudbaleri samo I plasiraju na svetsko prvenstvo. Kada bi ti glupanderosi osvojili pomenuto, bilo bi na hiljade srčanih udara.
Zemlja u kojoj se doček Nove godine provodi na zemlji (da vas ne pogodi neki metak zalutali)
Vojvodina iz profila
Loto grad, nema kuće koja nema 7 pogodaka.
Fenomen koji nema smisla, ni dlaku kurceve logike,ali zaziveo je na frekvencijama narodnog i veseljackog tipa je to, posto radio i ovako svi uglavnom slusamo u autu, da u svim pesmama oni ubacuju motive iz filmova, rafale iz kalasnjikova, pravljenje srche do kolena, i mnoge ostale motive koji mogu da doprinesu jedino da se trgnem i userem u sekundi i momentalno uletim u jendek.
Ravan put, raspizdio si muziku, stavio naocare za sunce, jednom reciju, uzivas, boli te patka za sve.
"pppput me zoveee moram pooooci, snjeeeegovi su okoooo..RATATATATATATA BUUUUUM...ljeni!!
u momentu zalezem pod volan, i ovako sam iskompleksiran ratom, a kamoli jos to....
"voleeela sam voleeelaaa, voleeela sam gaaaa, ceka...DA PUSTAM??? PUSTAJ SINE!!..la sam cekala...."
"srce je moje violina, sto ga di...RADIO AN AN AN ANTENAAA!!!...ras kad ne znas da sviraaaas"
"poooozdravi je poooozdravi, voool..VOOOZI MISKO!!..im je ko preeee"
Javlja se da bi se ubila dosada kad te ubiju posle 20 sekundi od pocetka runde.
DEAD Carlos : ova mapa je bushnija od moje bivse devojke
DEAD ElektrostatimirBrzobrusilic!b38 : moramo ici u grupicama po osamdeset
DEAD clear : pa bre odakle sve pucaju ovo???sa drugog servera???
clear : odoh ja na drugi server...mozda i ubijem nekog ovde !
DEAD Ike : ja sam vidjao serije da traju krace od ovih fleseva
Ubogi Jasminko : ja mislio opet blue screen kad ono kanteri rushuju Smiley
DEAD leonida : ko da igramo kolo duti 2
DEAD ZaReZ : ovakve kompjutere ne koriste ni prodavacice u prodavnici
DEAD AJZ. : zarez ne lozhi se.
ZaReZ : ajz ja kad bi se nalozio doope bi ti se crvenelo
Outlaw - Chronic :Noting ko ti kupi modem nogu slomio dabogda
Qu-S | n0th1ng ^^ : modem ti mama
DEAD rZ brZotrZ : znaci metak izadje iz cevi i padne ispred mene
DEAD Zupermen : Zasto ste me kickali - bio sam da kakim
Zupermen : toliko sam zurio da se nisam ni obriso
Dazzle_-_psy1ke : ovaj glock... ko da gadjas coeka burekom... jos se i obraduje...
Mita Kurbla aka Pera Shteker : brate ovaj chit je sav plav....
Mita Kurbla aka Pera Shteker : a i ja ne znam da ga koristim izgleda
AP_VESTICA: plantovala sam dve punjene paprike u rernu...
DEAD Knezhin menadzer : Ovaj hekler ima dmg kao da mu bacam pesak u oci!!!
clear : pa...zasto sam na serveru...?? samo da uveseljavam ljude i budem frag neznalicama i ljudima sa hendikepom
DEAD Raziel : Ako ti bacim fles pa te zovnam na pice jel to onda BLIND DATE???
Awp Hermelin.Inc : toliko nas rasuju da kupuju u nasoj bazi
DEAD SWBVUKOVAR: ovaj djare podelio vise hedova nego isus ljubavi
DEAD Pantelija : jel ima neka sifra da budem bez glave jer me sve u nju pogadjate
spanska.musica: PA ULAZITE UNUTRA IMA HEKLER A NE TOP
ResTor : mad kako da nacrtam nik?
(Terrorist) ebdak : sad sam ja a dosad je bio moja bato 6 ogodisnja
Malo ZLO : ne diraj se pise ne pismeni stvot
DEAD glavata prikaza ! : koga sam zategao u glavudzu sa mitraljezom??
WhiteWizard : ispeglo nas ko kosulju za matursko vece
*A_N_G_E_L* : kada chujete need backup to u stvari znachi: drugari, treba mi pomoc
Inc : ne... isprobao sam to... to znaci bez'te od mene mnogo ih je
DEAD(Counter-Terrorist) bIp.oN : lorenso ima WH samo hed daje
sexy* : ja petkom idem u dzumu i molim se da budem bolji cs igrac
@leX@ndar: jebo ja svoju majku
truT.sk xD : ovaj flash ko teravija traje u pm
Mapa de_italy
T: Ako nedodjete po taoce, ubit cemo jednog da znate da smo ozbiljni.
Elite@Juniors:Dabog da se raspo ko sumeca tableta
motorna testera: gledao sam toliko pornica da vise ni rodjenu kevu ne gledam istim ocima ROFL
pada flash nama medju noge
top stek master : pa bre bote sto nepucas
dasboot : Nista nevidim... slep sam
top stek master : bolje da si kupio stap nego pusku
DEAD Zupermen : aj neka predje neko u taoce ovako je dosadno
DEAD hitman47 : ja cu u taoce
DEAD Zupermen : uzmi samo beli mantil i sedi negde u cosku i ne mrdaj
Jbt ljudi po Mjesecu hodaju njemu nick Killer
profesorica mi plantala keca u dnevnik
al eto joj kurac imam def xD
4 ujutro, mrkli mrak, dva automobila jezde prema Makarskoj kroz noć.Mnogim se čini da je jedan prokuvao koliko se dimi ali ne, jedan je za pušače i jedan za nepušače,jebi ti to, EU je EU. Zora rudi, sunce se rađa k’o da ga Jovan Perišić izvlači iza gore. Već u 6 smo pogriješili skretanje pa smo morali dužim putem.Nema veze, bar je zajebancija dobra a imamo pive, možemo do Njemačke izdržati.
Došli smo na granicu, ličnim kartama uskoro ističe rok, i ,nekada čupavi i mršavi rokeri na slikama, sada su debeli i proćelavi bećari, ponosni pitomci obližnje brente, jebi ga , povukla rodna gruda. Poslije nekoliko minuta provjeravanja ljubazni carinik nas je pustio u „Lijepu nji’ovu“.
Niko od nas nije bio na moru od rata, a i tada smo bili brabonjci pa se i ne sjecamo. Kad se ukaza plavetnilo, svetu ti nedlju, niko ne progovara. Kako se spustamo obali cuje se šapat „more, more“.Što smo bliže obali šapat polako postaje uzvik. Onda smo utrčali u vodu počeli smo da se dernjamo k’o konji i oduševljeno udaramo po površini vode „MOREEEE, MOREEEEEEE“. Sreća, rano je, oko pola 9, pa nema još nikoga. Sjeli smo da popijemo po koju, jedan nam je potrošio kremu za sunce, navik’o se kiseliom varenikom mazati. Gledamo ima li treba, al’ nista. Otišli smo i u vodu da se peremo, takmičili se ko će prvi doplivati do plute...Nije niko, kosidba je davno prošla, snaga izdade, tad sam se i uvjerio da je voda slana. Ipak iz trećeg puta došli smo do plute. Toliko smo se odmarali da je spasilac pomislio da hoćemo da krademo kanap da kolijenčimo konje po našim urvinama i otjero nas. Dopizdilo, vrućina, piva se lagano mlači, ali počinju lagano i trebe pristizati i plaža više ne liči na gerontološki centar. Kad od neka doba, jedna treba izbaci sisu i uđe u more da se pokvasi . A mi, k’o u pozorištu poredali se u plićak, oči ko fildžani, ne pretvaramo, toliko smo zagorili da voda dostiže tačku ključanja. Dobra treba, nema šta, zašiljila sisu k’o prvačić olovku, ma pokid’o bi je k’o kosibaša snajku. Skontali smo da oko nas niko ne priča srpski, pa smo slobodno bacali komentare, ma milina. Nakon nekog vremena sve je bilo preplavljeno sisama, morao sam u vodu da se rashladim, a i nije pješčana plaža da kitom izvrtim rošu pa da ga metnem đe bilo. . Iako smo bili najmanja etnička grupa, stavili smo do znanja da smo najglasniji, pa u radijusu od 30 metara nikog nije bilo.
Iznajmili smo i pedalinu. Ne znam kolika joj je nosivost ali nas osam se uspjelo popeti, žive vage tona.Nagone talasi u plićak, ma okret’o- ne okret’o isto ti je. Sunce ti jebem, odjednom, začu se tup udarac. Ja se osudio. Nesta čojek pod lađom. Izlazi, drži se za glavu, čanta nešto na stranjskom.“I mi tebi, pička ti materina, šta roniš po plićaku, k’o da ćeš Titanik naći na dubini od meter.“ Navintašmo nekako na pučinu.Kad smo odmalki, tiho propjeva kištra pive iz nas, „Morem ploviiiii“... Od silnog pedalanja smo pocrkali od gladi, izvadimo novaku, prostremo na plaži, nek’ vide ovi Česi, Poljaci i ostali evropejci kako majka sina oprema na plažu, sve je bilo ukusnije nego inace ,samo što se sir vratio u tečno stanje.
Ojela mi se guza ko malom Zoranu u kultnom filmu „Tito i ja“, valjda od soli, tek, došlo mi da plačem, a i nisam imao mlijeka da ublažim bol. Podapro sam guzu nekako, al došo vakat da se ide kućiPut je bio dosadan, iscrpljeni, umorni, od sna nas je odvajao samo novi cd JP-ja i to što svjetlimo u mraku koliko smo izgorili na suncu. Odjednom treska, lupanje, drž- ne daj, osjetismo da smo sišli sa piste na makadam. Osmijeh ozari facu bradatu i mrsku , ugledasmo natpis „Dobrodošli u Republiku Srpsku“.Lijepo je tamo, samo da nije naka žega, i onolika vodurina me plaši. Eto bili smo na moru. Čitav dan. Al što’no naš narod kaže:“Svuda prođi, ali kući dođi“.
Povratak u život nakon dužeg vegetiranja unutar četiri zida ili nakon borbe sa gomilom problema. Dovođenje u red svih stvari koje nas čine koliko toliko normalnima i pogodnima za izlazak u spoljni svet. Šišanje, brijanje, nova odeća, novi stav u životu. Ponekad je čoveku potrebna sitnica kako bi osetio da je živ i da ponovo diše. Neki lagani zvuk, osmeh ili slučajan pogled voljene osobe. I onda shvati da mu je tako malo falilo da bi bio tako srećan i ispunjen radošću. Koliko god čovek bežao od svojih problema ne može da pobegne od sebe. Svoju najveću borbu vodi u sebi i samo ako tada pobedi pred njim je nova šansa.
-Čujem da su te žbirovi pokupili juče?
-Ništa ozbiljno, samo informativni razgovor.
-Raspituju se u vezi one pljačke?
-Da, otkud znaš? Kakve veze imaš sa tim?
-Velike veze, ali ne mogu da ti pričam kakve. Važno je da tebe više neće zvati u stanicu, opusti se.
-A ti si kao vidovit kad znaš da neće.
-Nisam vidovit, samo ti kažem. Komandir je moj dobar prijatelj i objasnio sam mu sve.
-Stvarno? Brate ne znam šta da ti kažem, hvala ti do neba. Vratio si me u život.
-Ništa hvala, nego dođeš mi 10 procenata kad uvaljaš tu robu.
-I to znaš?! Ali kako?
-Mnogo pitaš mali, gledaj svoja posla i čuvaj te lopovske prste. Lako se lome, a bila bi šteta da takav talenat propadne.
Jako široka grupa ljudi, ali uglavnom za svakog od njih je zajedničko da su zaludni i da im dolazi podebeo račun za telefon.
Uostalom, najkraća definicija: Najdokoniji pripadnici našeg društva. Čak dokoniji i od nas Vukajlijaša.
Ima ih više tipova:
1) "Saću vam jebem mater" lik:
- Alo bre, pa je l' znate vi da je taj isti Kukoceljić najveća lopina u našem gradu, pa to je sramota za ovu emisiju što on tu gostuje, mene je i sramota što sam Srbin kad vidim ovog lika.
2) Rešavalac problema:
- Ja bi sve te koji gaze cveće po balkonima poslao u rudnik soli.
3) Antimason lik:
- Ma bre to je sve njihova zavera, od toga su profitirali i Kozomora i Vutropirić, a ovde se pljuju, ma znam ja vas, pljujete se, a odmah posle emisije odete u kafanu da se obločete đuture.
4) Postavljač konkretnih pitanja:
- Gospodine Tadiću, šahta u mojoj ulici nema poklopac, ministar Dulić je obećao brzo rešenje još marta meseca. Od tad su u kanalizaciju upali moj brat Bora, lokalna kurva Redževana i sam ministar Dulić. Kad će to biti rešeno?
5) Beznadežni:
- Moja ćerka je završila fakultet pre deset godina, ja sam zvala i Snupija i Ajvi Tizdejl...(i tako pola sata, jer je glupo voditelju da prekida ovakve mučenike)...
6) Zajebanti:
- Predsednik Tadić je ipak popušio jednu ekološku.
7) Izgubljeni (lek za njih Srećko Mitrović Srele, vatrogasac):
- Alo, Mićo je l' moja mistrija kod tebe...
8) "Pozdravi je, pozdravi" likovi:
- Želim da pozdravim najkorektniju voditeljku, sve u studiju, živeli nam sto godina, i naravno draga Zorice (ovo voditeljki ili gostu, ili bilo kome) da ti prenesem, posrao vam se neko ispred vrata, baš na Welcome.
Kad shvatiš da si sa oba dežurna asistenta nekada slušao predavanja iz ispita koji upravo polažeš.
- Kad si osnovnu k'o iz pičke završio kao vukovac, mislio si da si uhvatio boga za dilindaru.
- Kad si u gimnaziji pao u donju petinu odeljenja, bio si kul jer si znao da je taj prosek otišao na pivo, ribe i rokenrol. A još uvek si, kad ti je bilo bitno, mogao za čuku vremena da spremiš ono nad čime su štreberi bečili oči celog vikenda.
- Onda si upisao najteži tehnički fakultet, a nastavio po starom. Kontao si da sve mora da ispadne okej na kraju, stegnućeš se kad je frka, ali ćeš se i zajebavati. Ali se ipak desilo. Jednom. Pa još jednom. U međuvremenu su devojke porasle i tvoj humor, pirsinzi i muziciranje su im postali simpatični, ne više i dovoljni da trpe tvoju dezorganizovanost i promene raspoloženja. Matorci su ti omatorili, sve su nervozniji, može biti pitanje dana... Polako, ali nezadrživo, iz magle se pomalja misao i, ako si srećan, konačno shvataš da si manji od sistema, da okviri postoje i da to nije strašno. Nema potrebe za beskonačnom slobodom: i gitara ima pragove. I tako jednog jutra ustaneš, umiješ se hladnom vodom i izađeš napolje, da bar pogineš k'o čovek.
Osoba koja radi putne isprave za onaj svet.
-Ne bre Mihajlović nego Mihailović!!! Šta sad da kažem čoveku?
-Pa reci mu majstore, ako ga vrate s granice, ja o svom trošku klešem nov spomenik.