Etalon svim merama u srbskom gradjevinarstvu vekovima unazad
Bergas Vintertom
Pitanje koje postavljate usljed neprijatnosti jer nećete ništa da kupite. Poslije ovog ptanja bježite glavom bez obzira u namjeri da u tu radnju ne uđete u naredna 2 mjeseca.
Sat vremena isprobavate džempere, prodavačicu lagano hvata nervoza, vama odjenom pada na pamet da je bolje da platite struju, što će vam džemper...
Prodavačica: I hoćete da kupite taj crveni!?
Vi: Pa ne znam, da imate ovakav žuti, ovako...
P: Izvolite žuti!
V: Ah, skroz žut, da bar ima nešto...
P: Evo imamo žuti sa vezom,izvolite!
V: Uf, vez...imate li sa vezenim jelenom!?
P: Da imamo, hoćete kako pase travu, kako hrani mlade, kako oplođava košutu...
V: Do koliko radite !?
beton je vrlo solidarna stvar kad padnes uvek te zadrzi.A osim toga poznat je muzicar Beton-Ven
Profan:Stefanovicu kazi mi onog odlicnog kompozitora koj je napisao devetu simfoniju
Stefanovic:pa Beton Ven
Mislim da bi bilo dobro prvo da sedneš. Imam nešto da ti kažem.
Ne znam tačno odakle da počnem... Da ne okolišam previše, jebi ga, kako bih rekao al' roditelji ti se jebu. Eto!
Jebu se il' ko štuke il' ko dva raspala Fijata, od kojih je gornji Petstotka sa protrulom limarijom, a donji Multipla kojoj je lamela propala i povremeno joj curi raskuvalo ulje. Ne kažem da ti je majka Fijat Multipla, što možda i jeste, a možda je i Ferari, zavisi od toga šta ženu pali i kako se drži. Možda ti je ćale Multipla, otkud znam, a i nije moje da im zadirem u intimu.
Poenta je da se jebu i da je to sasvim normalna stvar. Živi su ljudi i imaju potrebe. Uzmi popij čašu vode, ubaci kocku šećera ako ti je lakše, broj do deset, nađi centar što bi tvoj mentor joge i hortikulture Oroku Saki rekao.
Dok si mali, tvoj radijus kretanja, potpomognut činjenicom da si praktično puzajuća hrpa govana, još uvek omogućava da ih mladalački zanos prevari da misle da imaju privatnost u spavaćoj sobi. Međutim, nakon što ćaleta kokblokuješ dva ili tri puta, pa keva utripuje da se na mleko opekla, onda ona obično počne više da duva na jogurt nego njemu.
Sledeći korak u evoluciji roditeljske intime pojavljuje se kada čekaju specijalne prilike, recimo kad je pile na ekskurziji, ili kod babe i dede. Međutim, kako pile evoluira u matorog konja koji je završio srednju ekonomsku, napustio poljoprivredni fakultet i pika kantere/menadžer 26 sati dnevno jer ne može da nađe posao, te zbog toga uhodi gnezdo kao utvara, roditeljska volja za životom jenjava. A svi znamo kako stres utiče na libido.
Ono što im ostaje kao poslednja luka je sporadično prisećanje da su i oni ljudi od krvi i mesa, te da su se nekad privlačili. I to je sasvim dovoljno za iskru. Samo treba da nađu izgovor koji mora biti dovoljno dobar da ukradu desetak-petnaestak minuta privatnosti, ali ne nešto preterano originalan. Shodno tome, idu jedno drugome da operu leđa.
Zguza.
Cigareta vidjena očima bivšeg pušača.
...tad sam rekao: TA GOVNA NE STAVLJAM VIŠE U USTA!
Odeš na selo kod rodjaka da pomogneš u kupljenju sena. Pošto si isplazio jezičinu posle dvadeset minuta i oni vide da će morati da te vode u hitnu i izgube bezveze ceo dan, pitaju te da li znaš da voziš traktor, na šta ti oduševljeno odgovaraš sa DA, iako si zadnji put seo na njega kad si imao šest godina, izbacio ga iz brzine pa se on otisnuo nizbrdo i srušio kokošinjac. Da ne bi ispao glup pred seljacima, jer svi znaju kako oni vole da podjebavaju, pročitaj ovaj vodič u čijoj izradi su učestvovali eminentni ispijači piva ispred zadruge u Vitkovcu, od kojih je svaki učestvovao u najmanje dva prevrtanja.
PRVO zapali cigaru. Ne pušiš? Žao nam je traktor se ne vozi bez cigare. Takodje nemoj da sedaš ako nisi popio makar tri ljute. Cigara mora da bude iskrivljena i blago spljoštena, bez filtera naravno i puši se tako što je držiš izmedju palca i kažiprsta kao da štipaš snajku za sisu.
DRUGO proveri jel imaš potrebnu opremu. Ona se sastoji od šišeta sa rakijom, kaputanje (ono što nose Paja i Jare, stavlja se na sedište i služi da na njemu sediš i da ga obučeš u slučaju kiše) traktorskog ključa TANG 27-19 i pajsera koji ti trebaju kad ti blokira menjač.
TREĆE vidi jel ima nafte. Sa cigarom u ustima podigni poklopac i pogledaj u rezervoar. Onda kažeš "U deeete mu jebem, al ga je iscedio načisto." Nadji naftu pa sipaj, ako nema procedi neko preradjeno ulje, obično ima u štali, mažu govedima kopita sa tim.
ČETVRTO paljenje slobodnim stilom. Proveri jel postoji akumulator. Ako je traktor parkiran na nizbrdici preskoči ovaj korak, odma u drugu zaleti pa šta ti Bog da. Ako ga ima-probaj da zaverglaš. Ako hoće-dobro i jest, ako neće uzmeš pomenuti TANG i pokušavaš da spojiš dva kabla na alnaseru. Ako ne znaš šta je alnaser, to je jedno od ona dva govneta na motoru do kojih dolaze neke žice. VAŽNO! Prethodno izbaci iz brzine da se ne bi naprasno stanjio i dobio lep V dezen na majci.
PETO vožnja. Potrebna ti je i kapa šajkača. Obično postoji u svakoj kući na čiviluku iza vrata, ako je nema nadji nekog dedu pa mu je uzmi, kaži da moraš da voziš traktor, razumeće. Kad sedneš (sa cigarom normalno, nju ne vadiš iz usta), DESNOM rukom udariš kapu odozgo da ti ne spadne. Sada si spreman da ubaciš u prvu brznu. Ona ti je dole levo, ali to je najmanji od tvojih problema. Ono za šta si mislio da je ručica žmigavca je ustvari gas, a ona dva gasa desno su ti leva i desna kočnica. Jedna možda i radi, pa se trudi da gaziš obadve. Kvačilo je sa leve strane i pusta se isključivo NAGLO, jer se tako dobija zabavan efekat prevrtanja sena ili još bolje padanja onih iz prikolice. Primetićeš da se pri promeni brzina javlja neprijatno krčanje. To je zato što to nije baš isto kao na tvom Puntu, potreban je osećaj, ali pošto si ti od toga operisan, ne obraćaj pažnju. Primetićeš i da je potrebno stalno volanom raditi levo-desno da ne bi sleteo sa puta, i to nije uradjeno zabave radi nego treba da se izbiksnuje trap. Nemoj da pominješ seljacima biksnovanje trapa! Poštedi sebe te zajebancije.
ŠESTO i završno poglavlje ovog uputstva. idi pred zadrugu, popij tri piva i probaj da podigneš zadnji kraj. Nisi uspeo? Batali, nikad od tebe traktorista biti neće. Boli te stojko, makar si se spaso kupljenja sena. SENO! Zaboravili smo na rodjake koji te čekaju. Najbolje je da zapališ kući jer će ti jebati zvezdalo. Niko sa sigurnošću ne zna šta je to zvezdalo, zato bolje beži.
VAŽNO! Vodi računa da ti ne odviju gvint!.
All rights reserved
u izradi ovog uputstva pomogli su
Drljo, Muga, Šućo, Periša, Ćuruvik, Braća Tetejci & Života.
RIP Milojica (gadjao u potok kad je pošao kući)
Odgovor prodavaca u malim prodavnicama na upite kupaca o artiklima koje nemaju u ponudi.
- Dobar dan!
- Izvolte!
- Imate li možda crni rebrasti dildo, otprilike 25 centimetara?
- Šta je l' imamo?
- Crni rebrasti dildo?
- Ne držimo.
Činjenica je da dok normalni muškarci razlikuju onu paletu boja koja se uči u najranijim godinama života (od bele do crne), žene razlikuju oko 934518 različitih boja i nijansi - od miš sive, boje breskve, boje kajsije pa do boje cimeta, metalik zelene, muslimanske zelene, šumske zelene, boje ametista, boje šljive, purpurne ljubičaste nijanse patlidžana ...
Muškarac koji savlada žensku kategorizaciju boja i nijansi neminovno postaje ili gej aktivista ili stilista.
ON : Video sam finu košulju u Ušću. Nisam nosio pare pa idem sutra da kupim.
ONA : Jesi siguran da će ti dobro stajati? Kakav je kroj?
ON : Stajaće mi. Ista je potpuno kao bela koju si mi ti kupila, samo što je plava.
ONA : Kako plava?
ON : Svetlo plava.
ONA : Kako svetlo plava?
ON : Pa svetlo plava, pobogu! Nije tamno plava, nije teget nego je svetla!
ONA : Znači nije šerpa plava! Dobro je!
ON : Šerpa nije boja nego kuhinjski sud a košulja je svetla!
ONA : Da nije onako zagasito plava, golubije plava?
ON : Golubovi su, ako mene pitaš, sivi a košulja je plava. Baš svetlo plava!
ONA : Znači nebo plava?
ON : Da, može se reći, boje neba!
ONA : Da nije ipak bebi plava? Slušam te! Nebo plava ili bebi plava?
ON : Jebote, otkud znam! Svetlo plava!
ONA : Pa šta si gledao kad ne znaš! Da nije Šešelj plava?
ON : Jel' tebi dobro? Šta je Šešelj plava?
ONA : Kako ne znaš? Priseti se kakve je on košulje nosio dok je bio u Srbiji ili još bolje - pogledaj na netu. Plave, na kratke rukave, pa obrati pažnju na nijansu. Znaš kad da je pričao da mu to žena bira jer mu se navodno slažu uz oči i lepo mu stoje. Mrzim tu boju, nemoj to da kupiš!
ON : Ja stvarno ne znam o čemu ti govoriš, boja je baš lepa!
ONA : Baš lepa? Da nije onda rojal plava?
ON : Predajem se! Kupiću opet belu, samo prestani!
ONA : Snežno belu, prljavo belu, cink belu ili olovo belu? A?
Merna jedinica sela u krvi.
Samo poljoprivrednici, šljakeri i psihički poremećeni ljudi ustaju rano.
Zlaćani krug se diže ka horizontu, umilni hor ptičica objavljuje da će taj dan da isere trijes tona tiči govana, a ti treba da otkineš krmelj, jer je neka iskompleksirana pederčina rekla kako treba da se ustane sobajle, kaže to valja, lepo je da se ustane rano. Jeste kurac. Izađeš napolje, narod ide na kurčevi poso, ono sve zarozano, sve neki pogužvani ljudi, komšija iz ulaza Miljko Moron bi reko "ubijte me" samo da može, ali ne može, moron je. Oćeš da kupiš cigare na trafici, nema cigare, nije stiglo, rano je, dođite drugi dan u normalno vreme, a što ti sredovečna ženo radiš u nenormalno vreme samo da bi mogla to da kažeš, kaže ona puši kurac, pijem bensedine od ranog ustajanja, tačno ću danas da se razvedem koliko sam poludela, reko nemoj zbog dece, kaže nemam decu, reko u čemu li tebi život prođe. Pa onda prevoz jebeni, ljudi smrde, kiselilo se to po mekim dušecima, sve se onaj pac navatao po mudištu, noge se usirile, gleda ko da će da ubije, jedino penzioneri čili majku im jebem, nema obaveza pa se potkuvetilo, iz besa to ustaje rano, treba svaki leb da se opipa, podobijalo to stanove pa sad prducka, probudio ih Tito u grobu kurcem u uvo dabogda. Pa onda taj poso, jedeš govna a dođe gazdin sin prestolonaslednik Stefan Lav Car Dušan Dimčeski oko podne audijem, pa isuče kurac i udri pišaj po nama sirotinji i poštenim privređivačima dinara za sto grama koteks pacovske specijal i pola kurve. Pa onda kući, a tamo ne možeš da se razabereš, treba život da imaš a tebi se spava, otac ćuti majka lomi ruke i šapće ti tiho ko djetetu, kaćeš kaže snau da mi dovedeš, da mi potapa beli veš u biljanu a ja samo da pijem kafu i uživam, a tebe neće nijedna jer ti podočnjaci ko Nataši Ninković a i pičke žive samo noću, tad im je mrest, pa odeš da navataš na bućku, a ono trza trza pa otkine iljadu iz novčanika, pa ti em suva kurca, em kratak za crvenu, em ustaješ za tri sata, valja položaj za pišanje po tebi da zauzmeš.
Šta oću da kažem?
Mi smo jedan seljački narod. To naviklo da ustaje rano, da uvati da odradi za dana, pa kad namiri i obavi, da dođe kući a tamo popara sa govnima vruća i brkata žena drlja rutavu pičku da joj surdukneš naslednika pa da i on obavlja i namiruje. Pa onda to preselilo u grad masovno i odmaklo od domaćih životinja, al geni su čudo što reko naš napaćeni narod, pa to ukorenilo u mozak, seljački instinkt, ko insekti i onaj kljunar iz Australije što automatski menja boju kad se približi koala, a u stvari mu neće ona ništa, samo da se poigraju. I tako prva generacija ustaj rano al šta: nigde ratluka, nigde bunarske vode ladne sa ešerihijom od sengrupa, nigde rosa po travuljini mrtvoj, nema krava da se muzu, nema njive da se ore pa prva brazda da se izvede Miona da plače - znači nešto ne valja. Pa ti prva generacija grackog čoveka oseti tu neku prazninu, ustaje rano, naučio ga đed Svinjo, a nema zašto, pa onda udri kukaj u sebi: eeeeeeee, lep li je život ono onda bio, sve priroda pa zeleno, zdravo bre bilo a ne ko ovo danas, sve nezdravo a ne zdravo ko onda. Pa onda udri slušaj Zoricu Brunclik, i vetar se u propast sprema a tebe nema, konkretno stihovi o seoskoj idili, pa se saživljuj, pa kukaj za detinjstvom ko Krajišnik. E onda odredi da se ustaje rano - tako radio đed Svinjo, tako i otac Pizdo, pa šta im falilo, a bili pametniji nego mi danas bez obzira što nisu imali dva dana škole i preturali autobus da vide jel žensko, može li da oautobusi mlade. Jašta nego tako, ustaj sobajle, nije bitno što to veze nema sa sadašnjim životom i što se ne bi snašo na selendri da se vratiš slučajno - drkaj kurac na detinjstvo ceo život.
Najniži mogući vid osvete za nanetu nepravdu ili šta je već po sredi. Pljuvanje, cedjenje truleksa i sundjera u kafu ili sok, sendvič (čuveni slučaj kuvarice koja se 2013. u BG ispišala u lonac supe), kopanje po šupku prstima kako bi se namazali rub šolje ili čaše, viljuška...Odvratni su, neljudski, potezi ispod svake granice časti i dostojanstva - ne stoga što gost sam po sebi pije fekalije već što i ne zna da to čini, čime je pobedonosni podsmeh konobara koji stoji kraj stola (i sija svojim fasadnim osmehom, dok u sebi kipti od zluradog zadovoljstva) sveden na nemoć i benignu jadnost.
Kao čovek koji je proveo deset godina po raznim kafanama i barovima, klubovima, restoranima, hotelima...Odgovorno tvrdim da zaposleni rade i gore stvari. Gosti neretko umeju da budu drski i neuljudni, prezahtevni i bezobrazni (nemogući na jedan od hiljadu načina) a ljudi, pogotovo ako mrze i sebe i posao koji rade - imaju kratak fitilj. Sem toga da se ponašaš kao čestit i pristojan čovek - nama načina da se od ovog zaštitiš. Sećam se čak primera jednog frajera koji se, svojevremeno, nakon što je satima čamio zavejan u mećavi kraj Feketića, ispišao po sopstvenim dlanovima u nameri da se rukuje sa predsednikom koji je došao da ga čupa iz snega. I uspelo mu je...
- Šta misliš, da li pljuju u kafu ovom Vučiću ili Konu?
- Ajoj.
- A kamere u šankovima i to?
- Veruj mi, uvek ima neki štek gde može da se obavi neopaženo.
- Brate, šta misliš čega se taj sve nagutao u zadnjih 8-9 godina?
- Čega nije. Garant mu sipaju neki domestos ili kiselinu, vidiš da je svakim danom sve ludji.
Rodbina koja se viđa samo po svadbama i sahranama.
Onaj što nije bokser, nego obori helikopter strelom.