Kaže se za nešto krajnje nepotrebno.
Niti mrtvi mogu napolje, a niti živi 'oće unutra.
Kaže se za nešto krajnje nepotrebno.
Niti mrtvi mogu napolje, a niti živi 'oće unutra.
Noćni klub u koji Srbin ne može da uđe.
Subota veče, oko 23:00. Dugačak red pred vratima Noćnog Kluba Evropska Unija. Srbin je u redu kao i svaki vikend pre toga. Obučen u najbolje krpe, sve markirano, frizura po poslednjoj modi (čak su i crne fleke ofarbane).
Oseća da će ovo veče konačno da uđe unutra.
Čuo je o ovome klubu samo najbolje stvari: gazde su neki Nemci, unutra je cuga skoro badava, ribe na sve strane. Ni Srbin ni niko od njegovih prijatelja nikada nisu bili unutra, ali veruju da su priče tačne. Neki Đura iz komšiluka je navodno bio pre par nedelja sa rođakom iz Holandije i kaže da je pokupio dve Francuskinje i napio se kao svinja- sve za deset evra.
00:30- Srbin se u redu pomerio za par mesta unapred. Nazire par izbacivača pred vratima kluba- dva crnca od po dva metra. Svake nedelje mu kazu da nema mesta i da unutra ulaze samo oni koji su na listi. Srbin se uvek pitao kako on nikada ne dospe na tu listu. Njegove komšije iz kraja- jedan Rumun i Bugarin svaki vikend uđu bez problema.
01:30- Još par mesta unapred. Komšija Hrvat iz kraja već je blizu ulaza. I njega ne pustaju, ali ovo veče sa sobom je doveo dve prelepe plavuše. Izgleda da će da uđe.
02:30- Iz kluba izbacuju neke pijane Grke. Oni psuju, prete, izbija mala pičkaza ali sve se brzo sređuje. Srbin gleda i pita se kako takve ljude pustaju u klub, a njega ne.
04:00- Srbina bole noge. U redu je već satima. Par ortaka ga je zvalo da idu u kafanicu u kraju, ali odbio je. Oseća da je vešeras veše kada će konačno ući u klub.
05:30- Konačno je ispred vrata. Dva crnca ga kao i svaki vikend ignorišu, ali posle par minuta džu mali plišani konopac sa ulaza i pustaju ga unutra. Srbin ne može da veruje. Konačno. Plaća 550 evra za ulaz u klub i narucuje jedan Heineken od 340 evra. Unutra je poluprazno, muzika utišana- turski melos...par čudnih tipova sede za zamračenim stolovima, nekoliko od njih se drpaju u ćošku. Dve sumnjive dame od po 60tak godina nude mu noć koju neće zaboraviti...nije mu jasno. Gde su super modeli? Gde je piće za badava? Utom se pale svetla...fajront.
Srbin polako kreće kući- peške, jer sve pare je potrošio. Dok lagano ide prema svojoj maloj skromnoj kući, ne može, a da se ne pita: da onaj Đura iz kraja nije malo slagao?
Ne troši nepotrebno reči. Ne očekuje osmeh od kasirke, ne zaviruje u frižidere, rafove i sitnice na kasi. Ne zanimaju ga cene bombonjera i alkohola sa gornjih polica. Skroman i ćutljiv, Stoji mirno i nesigurno čekajući da dodje na red, ispred njega se otvara plastična kesa i guta pola vekne belog i malo mleko u tetrapaku. Nema za bolje. Smešta blic pod mišku, otvara izandjali novčanik...Pravi se da pretura po pregradama, iako zna da novac stoji samo u jednoj, uvek u jednoj. Zavara se na tren. Čeka tri dinara kusura i primećuje prezrive poglede nervoznih Rembrantovih silueta iza njega koje čekaju red. Iz plastificirane stranice novčanika izviruju radoznalo slike bivše žene i dece koja su sad već odrasli ljudi, koji su se sad već upoznali sa životom i čiji osmesi odavno ne blistaju kao na fotografiji. Primećuje ih nestrpljiva devojka tik iza njega i razmišlja kako je na nekoga podsećaju. Možda na nekoga iz osnovne? Čovek ispred uzima kusur i uz blago dovidjenja odlazi, i ona dolazi na red. Vadi na pokretnu traku kase šampon, dezodorans, nestle, uzima cigare...U ruci drži pola integralnog hleba koji čeka da bude zapakovan. Razmišlja kako je debela. Možda i više nego debela. Mora izbaciti ugljene hidrate, pola hleba za jedan dan je i previše... Daje karticu i čeka na njen povraćaj, iza nje stoji golobradi klinac, brucoš, pun testosterona i energije, gleda devojku ispred i misli da li bi je kresnuo ili ne, nije zgodna ali je odnegovana, ipak bi, zašto ne? Pristala bi na sve, verovatno je očajna zbog izgleda...Pazaruje paštetu, majonez, jogurt, domaćica keks i pola hleba, cimer mu je žešća pederčina i ne dele ništa. Zašto bi mu ostavio polovinu hleba kad je kreten, ko ga jebe neka kupi sam sebi. Plaća, upućuje kasirki osmeh koji ostaje da lebdi negde izmedju, neuzvraćen. Nije nešto, mada - karao bi je, što da ne. Ostavlja dva dinara kusura i odlazi. Sredovečni čovek stiže na red, ovlaš baca pogled na naslovnu stranu novina i mršti se, crna hronika ga zamara, fudbal je namešten i prestao je da ga prati, dobro zna da izbori ništa neće promeniti...Doktori ubili malu Nadju. Vreme nepogodno za meteoropate. Svakog dana osvojite blic stan...Susreće ispitivački pogled mršave kasirke koja netremice zuri u njega i u pola vekne hleba u njegovoj ruci, verovatno se pitajući šta je ovo danas i kakva je nju zla sudbina poslala na zemlju da je izrabljuju po marketima za sedamsto dinara dnevno. Rezignirano pita:
- Zar ste pola čoveka da jedete pola hleba? Nećete uzeti ceo?
- Ne. Nemam sa kim da ga podelim.
Biti dete je potpuno isto kao i biti pijan - motorika ti u kurcu, pričaš gluposti, ne shvataš najosnovnije stvari i potpuno si nerazuman, tripuješ da si mnogo jači nego što jesi, smaraš ljude oko sebe, vileniš i na kraju samo zaspiš.
Vesti koje nam se konstantno ponavljaju, samo sa drugim datumom.
Politika : Pomak u evro-atlanskim integracijama, za dve godine pridruzivanje sa Oli Renom na Fejsbuku. (poslali smo mu smajli , analitičari očekuju pozitivno reagovanje)
Svet : Bagdad - prirodnom smrću od napalma stradalo najmanje šestoro.
Indija - jaka jutarnja rosa porušila domove i ostavila bez kartona nad glavama milione.
Nauka : Japanski naucnici otkrili lek protiv hrkanja, smrti i ćelavosti , a domaći otkrili nove metode prevazilaženja duševnih patnji posle čitanja "Druzine Pere Kvržice".
Zabava : / (nema toga u Srbiji)
Zanimljivosti ://
Kultura : ///
Horoskop : Izuzetna ste osoba ,prehlada može, a i ne mora bit.
Sport : Ponovo danak neiskustvu, na takmicenu "Čiji će miš u lavirintu pre do sira" imali smo pogresnu taktiku, naš šampion miš Boža , vežbao na gorgonzoli, a na finalu mu uvalili trapist.
Predstavlja najiščekivaniji duet koji treba da spoji dva najpoznatija i najpopularnija svetska kantautora, idola svih generacija na svim meridijanima, muzičara koji zajedno imaju preko 100 platinastih albuma, 620 gremi nagrada,...
Na sajtu www.GaravaGalija.com je preko 6 miliona fanova potpisalo peticiju podrške realizaciji ove prelepe muzičko-scensko-vokalne simbioze.
Dnevne novine "New York Times" u izdanju od 25.02.2009 pod naslovom "WE BELIEVE" ispituju koja je mogućnost da do ovog dueta i dođe.
Najtiražniji Japanski dnevni list "Yomiuri" objavljuje sledeći članak, koji govori sam za sebe :" Bane Krstić今世界が "Garavi Sokak" 直面する様々な環境問題を Neša Galija、将来を担う子どもたちにもわかりやすく伝えていきたいという思いから、当社は「日産わくわくエコスクール」を2008年7月にスタートさせました。NPO法人気象キャスターネットワー!"
Ni Holivud nije ostao imun na ova nagađanja što potvrđuje i nedavna izjava glumice Džesike Albe za tabloid "Sun" na pitanje kakav bi sex najviše volela? - "Najviše bih volela sex sa Banetom Krstićem frontmenom Garavog Sokaka, a jedino bolje od toga je trojka u kojoj bi učestvovao jos i Neša Galija."
Dokle god je širok Dunav dokle god je ravan Srem,
Pravoslavlje dolazi sa juga...
Možda sam luckasta i živim u nekom svom svetu, ali čini mi se da je ovo stanje u koje sam jednostavno upala. Zbog njega pišem ćirilicom, iako se jedva snalazim. Zbog njega sam otvorila profil na Vukajliji. Zbog njega sam počela da pratim fudbal. Zbog njega ne odem na vreme u krevet, samo da bih čitala njegove komentare, definicije, postove na forumu...
Iako ne znam kako izgleda, ipak osetim neke leptiriće u stomaku kad god ugledam njegov nik na ekranu. Poželim da sam tu pored njega, da mu vidim izraz lica dok čita, piše, definiše, svađa se sa ljudima po sajtu. Čini mi se da bih mogla do kraja života da budem s njim, samo zato što je interesantna ličnost, pa može da ima drvenu nogu, veštački kuk ili neku neizlečivu bolest( DALEKO BILO) fizički izgled mi možda po prvi put u životu nije na prvom mestu. Iako on misli da sam ja nekakav trol, ili šta već, želim da mu poručim da sam samo jedna obična, normalna devojka, koja se zaljubila, i ne vidim šta je tu strašno... Možda je malo luckasto što je to ovako, preko interneta, ali pobogu! Živimo u takvom vremenu, i mislim da to polako postaje normalna pojava. Nadam se samo da me nećeš mrzeti posle ovoga što sam napisala, pretrpeću ogroman blam, (svesna sam toga u potpunosti) kad ljudi pročitaju ovo, ali bilo je jače od mene. Izvini, i mojim te da me ne ignorišeš posle ovog teksta. A na koga mislim, vidi se jasno po mom nadimku na Vukajliji.
- daj mi samo jednu šansu...
Rečenica kojom devojke muvaju momke u američkim filmova i serijama i obratno, tzv. pickup line. Tu rečenicu od naših devojaka u srpskim filmovima teško da ćete čuti, a ril lajf da ne pominjem.
Exit, Guča, Beer fest, Kupusijada, Slaninijada, nebitno…
Strendžerka: Ekskjuz mi, haj, ken aj baj ju a drink
Srbin 1: Brate, šta kaže ova, ’leba ti?
Srbin 2: Mislim da hoće da joj platiš piće
Srbin 1: Pa i nije neka riba al ajde, oću, prevedi joj...
Srbin 2: Maj frend vil baj ju a drink
Strendžerka: Nou, nou, aj vont tu baj him a drink
Srbin 2: Brate, ova hoće tebi da kupi piće
Srbin 1: A? Jel ona bre normalna, što ona meni da kupi?
Srbin 2: Sad ću je pitam. Vaj du ju vont tu baj drink for maj frend?
Strendžerka: Ajm Ešli from Ju Es Ej, end aj tink det jor frend is kjut
Srbin 2: Amerikanka brate, a izgleda da se loži na tebe i da hoće da ti kupi piće kako bi je plodio
Srbin 1: Šta bre? E nema šanse, oni misle da sve nas mogu da kupe, e pa ja nisam na prodaju, da je neka pička pa i ajde, da joj kažeš da ide u tu Ameriku i neka kupi nekog crnca ili nek se jebe sama...
Srbin 2: Maj frend daznt vont tu hev seks vit ju
Strendžerka: Vot? Ar ju krejzi? Fakin S(e)rbs…
Srbin 2: Ode brate, naljuti se, rekla nam da smo ludi i da se jebemo
Srbin 1: E taj deo sam razumeo. JEBI SE I TI MAMU TI JEBEM AGRESORSKU!
Genetski modifikovano osećanje ljutnje i besa, karakteristično za autentični živalj uzbudljivih i živopisnih aluvijalnih ravni i lesnih zaravni.
Smoreni, latentni gnev.
Niko neće od jeda pobiti familiju i komšiluk, baciti bombu na skupštinu, neće čak pošteno ni raspizditi nekoga. To nije u paorskom duhu.
Od jeda puca čir, izliva se žuč i eventualno dolazi do, nedobog, infarkta.
- Ajme, kako sam se najedio!!
- Ta nemoj se jediti, uzmi malo čvaraka.
- A i to što kažeš...
Rezultira iz situacije u kojoj onaj koji sluša muziku totalno pogrešno čuje reči pesme a potom je do sudnjeg dana pogrešno peva. Može da se desi zbog alkoholisanosti osobe koja sluša, kineskih slušalica koje šušte ili nepostojećeg pevačkog talenta izvođača koji više mrmlja i frflja nego što peva.
Zabluda obično traje sve dok taj koji je pogrešno čuo u nekom društvu ne prokomentariše kako je tekst pesme do bola glup. Potom sledi razjašnjenje i citiranje originalnog teksta ali uprkos tome osoba se i dalje kada peva drži svoje verzije na koju se već privikla, ma koliko to glupo i nelogično zvučalo.
- Ja više ne spavam ni iz kombijaaaaaaaaaaa ... insomnija! -
- Ti si savršenstvo bez glave, ti si deo vojničkih snova ... .
- Pusti, pusti vodu! -
- Ulica rađa lešnike, ja sam jedan od njih ... -
- Dajte vina ocu mom, dajte cigareta stoooooo! -
- 'Cause I' your leader and you are my claaaaan ... -
- Da mi je znati koja budala je pisala Karleuši tekst one pesme o podstanaru.
- O čemu?
- Pa o podstanaru! -
- Nikad čula!
- Ma nemoguće da ne znaš, to joj je jedna od poznatijih. Referen ide ovako : podstanar, podstanar, podstanaaaaaaar ...
- Mislim da tu kaže "pospana" ali nemoj da me držiš za reč. -
Pravac koji se javlja kao odgovor na sagovornikov nadrealizam.
- ...i tako sam ja natrsio Nikolinu Pišek.
- Da, da.
Lepo jedno mesto iz vremena vrste prošlo tipa : ja sam išao, ti si išao, išli smo,... Sigurno da ta neka oš Dragica Pravica VIII2 plava smena "Pantela Pantela kapiten na osma dva" budi neke lepe memorije.
Nači koje sam šale radio tipa onih što ti izazovu salvu smeha.
Fazon na fizičkom kaže profa: Panteliću donesi loptu za fudbal! a ja donesem rukometnu a vrsta koma! il na geosu pita učiteljica: jel zna neko gde se nalazi Portugal? a ja cibanišem sledeći lajn: na četvrtom mestu tri boda manje od Slovačke a Stankela kroz komu: to, to jebem ih usta šatirana pa na muzičkom: jel zna neko himnu Srbije e to Pantela mnogo lepo otpevo bez šale to nam mnogo znači ta himna da znamo svoje korenje!!! E a zipaj ovo pita srpkinja: Panteliću oćeš jednu čitanku? a ja: vidi je ova, pa i da ti kažem u koji ću ti ugao šutiram bićeš matirana, kučko! I tako bilo je tu još takoreći fora no piše Pantela s mobilnog a ode mu baterija tipa litijum-jonska. Ljub!