Laskavo zvanje koje su neki ljudi stekli na isti način kao što je i stonoga dobila ime.
Ne zato što ima 100 nogu, već zato što veliki broj ljudi ne ume da broji preko 16.
neko-90mzrnsc
Glavni argument narko dilera kojim vas ubeđuje da treba samo da probate njegov proizvod.
-Neću, brate. Ne volim ja to, ne osećam potrebu. Hvala.
-Ma, hajde, slobodno. Niko se nije navučen rodio.
Vreme pre pišanja, rano ujutro .Kad je kita najtvrđa, a želja za seksom najveća.
Vreme kada se u sekundi morate odlučiti dali zaskočiti ili preskočiti ženu (ako spavate do zida) i otrčati u kupatilo i pišati pre nego što se upišate.
Kako čovek urinira želja za seksom prolazi.
Muž dolazi s posla kući. Žena ga s vrata startuje.
Žena: Što si me budio jutros?
Muž: Šta je kao nisi čula, a?!?
Žena: Nisam, šta se dereš odma.
Muž: Pička ti materina, umalo se nisam upiš'o zbog tebe jutros!
Žena: Zbog mene???
Muž: Jok zbog mog pokojnog oca!
Žena: Pa nisi mali znaš da pišaš, ne treba ti noša k'o deci. Što nisi otiš'o do kupatila i...
Muž: Šta jedeš kad si tako pametna, majke ti.
Žena: Daj reci šta je bilo?
Muž: Dig'o mi se sabajle, a piša mi se, oću da puknem. Razmišljam da l' da te zaskočim ili da te preskočim i otrčim u kupatilo da se ne upišam u krevet...
Žena: I?
Muž: Šta, i? Pa valjda bi osetila da je šta bilo?
Žena: A i to što kažeš, da si se upiš'o bio bi krevet mokar!
Prepraviti, popraviti i zakrpiti tako da se u najboljem slučaju raspadne ili zabaguje pri prvom sledećem korišćenju. Prvi sledeći profesionalac koji dođe u susret sa rezultatom skarabudženja će se pitati kako je to ikada radilo, ili ako se radi o električnom uređaju, kako nikog još nije udarila struja.
Par reči koje tražimo po etiketama i pakovanjima da donesemo pretpostavku o kvalitetu proizvoda.
Ujedno potvrđuju sve moguće stereotipe.
Made in Germany - Odličnog kvaliteta, ali je zato skupo.
Made in China - Sumnjivog kvaliteta, ali je zato jeftino.
Made in Serbia - Lošeg kvaliteta, ali je zato skupo.
Osoba čije bivstvovanje na ovom svetu je nekada značilo svima mnogo, dok danas bi svi da ga meću na giljotinu. Nekada veoma uspešan mladić, što u životu, što međ ženama, transformisao se u okorelog penzosa, kome je draže reći ne, no baciti jedan osmeh, makar kiseli. Omražen je kod novih stanara zgrade, dok svi iz njegovog doba se okupljaju kod njega na popodnevnoj kafici, uz "Beogradsku hroniku" i nadmetanje sa jednako podlim i dosadnim penzo-komšama u TV Muzičkoj slagalici.
Prepoznatljiv po svom purpurno-izšaranim bade-mantilu u kom se kreće po stanu, po silaženju svaki dan u podrum, dole do majstor Žileta da ga napuši jer, kojkurac je nestalo svetlo u liftu, koji je pravljen još dok je Tito bio u Africi i zašto zaboga i pobogu, opet bleje špricevi i kisela voda na prvom spratu.
Večiti kontraš, odbija sve. Žena mu je umrla još kad je Ćosić bio predsednik. Večiti komunista, ponosno drži sliku Tita na miljeu na EI Niš televizoru. Na njemu nikada nije prebacio na Pink ili u skorije vreme Prvu tur... srpsku televiziju, jer to je komerc. Iako je završio ekonomiju, davne šesetprve, radio ceo život u Crvenoj Zvezdi kao kontrolor radnika. Iz stana jedino izlazi kad je vanredno stanje, da bi kupio Politiku, jer samo Milan Džavrić može lepo da napiše razlog zašto je dovraga Gej parada održana.
:kuc kuc:
- Komšija, jel možete moje dete da pričuvate večeras?
:tras:
----------------------------------------------------------------------
- Dobar dan gospodine Dragane. Možda biste želeli da prisustvujete emitovanje nove radijske šeme u podrumu naše zgrade? Biće svi stanari večeras. Dođit...
- Ne.
:tras:
----------------------------------------------------------------------
- Dobar dan.
-
- Zanimljivo ste obučeni. Podseća me na ono vreme kad je naš Drug bio predsednik.
- Hvala. Želite nešto?
- Pa znate, jel volite vi vaše drugove?
- Da, dragi su mi.
- E pa možda biste želeli da postanete član naše Adventističko-komunističke-paradajz partije, koja čini dobro svima i svakome.
- MOLIM?
- Da, da, sve za naše drugove. Možda biste želeli da kupite novu "Kule stražara", evo na strani 56 ima dodatak o sub...
- Ne mamojebači. Muka mi je od vas. Svakako neću vaša govna od tolet-papira, nimalo ne želim da budem član vašeg sranja i JEBENO NEĆU DA KUPIM KIRBI 200 USISIVAČ! :TRAS:
Zakržljali ogranak porodičnog stabla
- Ovaj naš balvan opet pao ispit.
- Šta se čudiš, još kao mali je gurao kocku u krug, povukao na tebe, i ti si gurao mešalicu da upali?
- Jebi se!
Partibrejkersko pitanje koje ti sledi, ako još nisi postao čovek, a planiraš da se upustiš u nešto veliko, ili napraviš neku glupost. Nije sve u ljubavi, ima nešto i u lovi.
- Mama, tata, ženim se.
- Protiv koga?
- Pa protiv Maje, pobogu ćale! Pa pet godina smo zajedno.
- Kuku! Pa od čega ćete da živite vas dva večita studenta?
- Troje!
- Kako sad troje? Nećeš valjda dve žene k'o arapi?
- Ma ne, nije to.
- Nego ćeš sa još nekim mužjakom da je deliš? Pa da te se odreknem preko novina...
- Ma dete nam je na putu.
- Pa to dete će po rođenju imati više mozga od vas dvoje, vidim ja.
Ljudi koji imaju težak život. Imaju tonu iskustva, koje ih je nateralo da budu obazrivi. Žive socijalno i nestabilno, zavise od mnogih faktora. Poseduju izuzetnu količinu upakovanog straha, ponekad sasvim neopravdanog. To su osobe koje će se pre nasmejati nego one koje je život mazio, koje su site, ali taj smeh neće biti od srca. Taj smeh će skrivati sivilo, prekrivati tugu. Neće dati vihoru zla da odvuče i preostalu snagu kojom te osobe raspolažu. A te snage je malo.
Gledaju da nikoga ne uvrede, da se ne mešaju u tuđe živote. I svoj im je veoma komplikovan i nimalo lak. Predstavlja nerešivu enigmu. Ne nameću se, zatvorene su u sebe, izjedaju se iznutra. Ne žele nikome da govore svoju muku. Niko i ne zna šta ih muči. Mada se mogu prepoznati na prvi pogled kao osobe koje imaju određene nedostatke za sreću, niko ih neće gledati sa razumevanjem, neće nuditi pomoć. Sklanjaće se od njih kao od neke bolesti. Želeće da ih što pre prođu, preskoče, da ne stupe u kontakt s njima.
Mnogo brige obuzima takve ljude, ali se ipak oni zadovolje i najmanjim stvarčicama. Nisu halapljive, štaviše, sasvim malo im treba za sreću. Ali to malo, nikada ne dobiju. Brižljivo čuvaju ono što imaju, ne želeći da izgube ni delić onoga što poseduju. A poseduju veoma malo. Zbog toga su i obazrivi.
Kupuju crni hleb, gledaju po radnjama gde je šećer najjeftiniji, preračunavajući se koliko im je ostalo, ne bi li deci kupili bar litru mleka. Uvek jedu posle dece, i to ono što ostane. Nekada su bili zadovoljni svojim životom, a danas se sa velikom dozom sete sećaju tih dana, kada su umesto sebi pomagali drugima. Kada su imali mnogo više nego danas. Kada su bili srećni.
Danas, krišom kupe novčić na ulici, zgazeći ga i gledajući da ih niko ne vidi. Pre se tako odlučuju da skrpe za život, nego tražeći milostinju od drugih.
Ljudi koji rado pomognu, bar koliko je u njihovoj moći.
- Ali, tata, zašto dvaput okrećeš ključ na bravi. Isti efekat ima i kad jednom okreneš.
-E, sine, što je sigurno - sigurno je...