Sa velikim stepenom bola u kurcu.
- Kako si prošao na ispitu?
- Nonšalantno sam predao prazan papir.
Sa velikim stepenom bola u kurcu.
- Kako si prošao na ispitu?
- Nonšalantno sam predao prazan papir.
Izraz za čoveka koji je ozbiljno rešio da smrša, zabatalio je ćevape, pljeske, pice, prasad, jagnjad, pekaru, suhomesnato i pivo, pa jede samo musli i tako neke žitarice, od kojih taman dobije toliko snage i energije, da ode do prodavnice iza ćoška i kupi još hrane koju je preporučio Dr. Feelgood.
- Ej Deki.
- Ej matori.
- Idemo na roštilj ujutru, na Košutnjak?
- Da brate, sve dogovoreno.
- Treba da se talimo za meso i pivo.
- Znam, evo ti pare. Dali su mi Đole, Kiza i Šone.
- Vrh. A što Mare nije dao pare? Jel ide on?
- Ide brate, ali on je postao musliman pa ne jede to.
- Šta bre, promenio veru?
- Ma jok bre, Maja mu rekla da je deb'o pa jede samo musli. Reče da će poneti on svoju posudicu i mleko pa će to da jede.
- A zato je on zadnjih dana beo k'o da se sunča u kapeli.
- Ma da bre, dva puta se onesvestio kada smo se šetali po kraju.
- Pa naravno matori. Neće auto da ide bez goriva.
- Jašta.
Uvodno pitanje kojim počinje većina TOP-ŠOP emisija nakon kojeg sledi navođenje neke totalno kretenske situacije koja se verovatno nikom normalnom na svetu nije dogodila (ovde ne računam domaćina emisije, selebriti gosta i publiku). Na vašu sreću grupa naučnika sa univerziteta iz nekeTamoAmeričkeJebovije skarabudžila je nekaku skalameriju koja kao efikasno rešava problem naveden u uvodnom delu. Zatim na scenu stupaju voditelj i selebriti gost demonstrirajući svrsishodnost ove mašinerije (čitaj: pokušavaju da nateraju govno da radi). Ni to nije sve, nazovete li u narednih nekoliko minuta na poklon ćete dobiti još hrpu kojekakvog đubreta, bofla i šta ti ja znam čega još.
voditelj: Dobro veče dobri ljudi! Pre nego što počnemo pozdravimo našeg večerašnjeg gosta, verujem da svi već znate o kome je reč. Da, tako je! To je Majk Rivers, veterinar godine 2003. za grad Larimore, North Dakota. Pa kako si nam Majk?
Majk: Zdravo, pa znao sam i za bolje dane. Posle afere Jagnje misionar, a vala i kauboj 2005. zatvorili su mi ordinaciju, napustiše me žena i deca, pa sad moram ovde da se ponižavam za tih 300 dolara...
voditelj: Hahahaha, to je naš Majk! Nikad dosta šale s njim (tiho Majku: Jebo sam ti mamu zbog ovoga). A sad pređimo na ono zbog čega smo svi ovde večeras. Reci mi Majk koliko ti se puta dogodilo da te zavesica sa baldahina pod uticajem vetra šašulji u toku seksualnog odnosa?
Majk: Da, da, da! To mi se stalno dešava, i moram ti reći da ume strašno da nervira i ugasi erotski plam.
voditelj: Tako je Majk, ali nisi ti jedini sa tim problemom, šta kaže publika?
Publika(okreću se jedni ka drugima potvrdno klimajući glavama sa izrazom razumevanja)
voditelj: Vaš problem je rešen zahvaljujući grupi naučnika sa univerziteta Gvantanamo. Predstavljamo vam metal kurtn tutauznd, zavesice za vaš baldahin u vidu metalnih rešetki otporne na sve vremenske uslove. Veoma lako se montiraju ušrafljivanjem u vaš plafon, i za svega nekoliko minuta vaš baldahin biće lepši, praktičniji i što je najbitnije neće vam predstavljati problem u toku intimiziranja sa partnerom. Kako ti se čini Majk?
Majk: A šta, ovo kao nisu rešetke iz zatvora?
voditelj: Hahaaha, a jeste šaljivdžija naš Majk. Sada ćemo vam ja i moj drugar Majk demonstrirati kako svako od vas može očas posla montirati metal kurt tutauznd u svom sopstvenom domu.
.....sledi višečasovna montaža u prvom studiju, zatim i prelazak u drugi zbog urušavanja plafona......
voditelj(vidno šepajući, sa zavojem na ruci): Evo videli ste kako lako sami možete ugraditi MK2000 u vašu spavaću sobu, šteta što Majk nije više s nama, naime morao je biti hospitalizovan verovatno zbog prevelikog uzbuđenja...
Dakle ne propustite ovu fantastičnu ponudu jer pozovete li u narednih 20 min. dobićete ne poklon DVD Step-aerobik sa Forestom Vitakerom. No ni to nije sve, prvih 100 kupaca koji se jave dobiće lentu sa natpisom miss Alabama 1997. Šta čekate?
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Sinonim za siledžiju i kontraša u svetu zemalja. On oko sebe uvek ima grupicu šlihtara koji će ga podržati u udaranju kontre i na kraju će svi stati na njegovu stranu. Kad Amerika nadje žrtvu i lupi mu kontru ceo se svet okrene protiv nje tako da žrtva postaje kontraš. Mada i kad je sam ako je u prilici podjebavaće dosta slabije od sebe.
Amerikanac ne voli ono što voli skoro ceo svet. Fudbal, njemačka auta, zdravu hranu, metrički sistem, frekvenciju od 50 Hz, višepartijski sistem i još mnogo toga. Ali, kao i svaki siledžija imaće podšku pojedinaca i šta god on uradio oni će to aminovati i aferimovati.
Belgija: Znači dogovorili smo se. Sutra roštilj.
Holandija: Može brat moj, ima da se odvalim od džidže.
Brazil, Španija, Portugal: Taman možemo i fudbalice da opičimo.
Rusija: Ne znam za vas al ja ću da ubijem od alkohola, nisam odavno.
Amerika (u sebi): Šta kenja ova Belgija, ona će kao nešto da organizuje.
Amerika: Ma jebo roštilj, ajmo u grad.
Engleska i Australija (istovremeno): I mi smo više za grada.
Italija: I ja sam za grada, taman da vidim kako mi čuči nova šulja uz padjoti.
Švajcarska: Ja sam neutralan, dje god oćete.
Grčka: Ja ne mogu nidje, nemam keša.
Njemačka: Aj daću ti ja, ako ideš u grad.
Grčka: To brate, idem. Vraćam čim pre.
Rusija: Mene bole kita, mogu i u gradu da se ubijem.
Belgija: Pa šta sad serete ? Znači ništa od roštilja.
Ekipa: Ma joooook.. Mrzi me.. Komarci..Bolje u grad..
Belgija: E jebem vam mame.
Amerika: Belgija decxhko, što si kontraš ?
-----------------------------------------
- Ajmo deco crta.
- Daj Žare pusti nas da završimo.
- Reko sam crta, oću da šutam, sad će i ovi moji da dodju.
- Pa sečekaj da završimo, teraš nas šestoricu sa našeg terena.
- Može mi se.
- Koji si amerikanac, agresor.. Pičko ljigava (penju se na bicikla)
- Alo gde ćete, dodjite da mi dobacujete loptu ha ha ha..
- Odosmo da ti jebemo mamu, sva šestorica (beže na bicikima)..
Situacija u kojoj ti devojka dozvoli da osetiš samo malu porciju svega onoga što ona ima i što će ti dati, samo ako budeš uporan i strpljiv.
- Ej Mare šta bi sinoć? Je l' si opalio Milicu?
- Pa ne baš. Pustila mi je samo trejler, ono malo da je ’vatam i pokazala mi je dupe. Uf bre, kakvo dobro dupe ima, surovo.
- I šta misliš, kakva će da bude premijera, sudeći po trejleru?
- Mislim da će da bude blokbaster.
Idealan odgovor policiji koja je naletela na vas dvadeset, baš u momentu kada idete da bijete drugu grupu ljudi. Taj odgovor može zbuniti policajce na koji sekund, dovoljno da se rastrčite kud koji.
- Alo bre, gde ste vi pošli? Ruke gore.
- Polako bre gos'n milicajac, snimamo novi spot. Evo i kameru imamo. Đole, pokaži mu kameru.
- Kakav bre spot i jesu to prave baklje i šipke?
- Ma jok bre. Plastika sve. Đole snimaj taman da ubacimo i policiju u spot. Evo namestite se ovde gospodo i mi kao bežimo od vas, a vi nas samo gledate. Snimaj bre Đole......paljba!
- Au kako ćemo da ispadnemo opasno u spotu, kolega. Dvadeset ljudi beži od nas!
Argument kojim dobijamo nečiji pristanak da uradi nešto što ustvari možda i nije hteo, al' na kraju će misliti da jeste.
A: 'de si brate! Taman stižeš,evo počeli smo da pijemo! Šta piješ?!
B: Ne pijem ja, ne smem, treninzi, prestao sam..
A: 'ajde ajde, Vlada položio prijemni za vojnu, moraš proslaviti.
B: Pa ne znam.. Nisam pio odavnoo..
A: 'ajde jedna čaša, šta fali?
B: Dobro, daj pola čaše vina.
A: Čuj pola čaše, pa nisi ti pola čovek! SIPAJ PUNU!
Demonstracije na kojima su, kako sam zaključio iz priča starijih, postojali samo prvi redovi.
Kladionica iz kraja. Dvoje, eventualno troje radnika, 15ak standardnih ljudi koji tu bleje i gazda koji pokušava da nedostatak prostora, inventara i obezbeđenja nadomesti „kvalitetnom uslugom radnika“...
Prosečna subota/nedelja
Dežurno zakeralo: Opet vam je zamrljano ovo ovde u listi! Ništa ne vidim, a dao sam vam 20 dinara za ovo! Vratite mi novac! Daj mi onu knjigu utisaka, sa' ću da napišem da je ovo najgora kladionica u gradu!
Radnica: Dobro, izvinite, evo vam novac nazad, znate, te štamparske greške su česte...
(U sebi: Jedi govna, pederu, idi negde drugde kad je ovo najgora kladionica u gradu, taman jedna budala manje meni na vratu)
Dokoni penzioner (daje svežanj papirića A8 formata, svaki sa obe strane podeljen na četiri dela; u svakom od njih upisano po četiri meča, na svaki tiket stavlja minimalnu uplatu): Ćero, otkucaj to, odo' ja do pijace, taman ćeš da završiš dok se ja ne vratim.
Pola sata kasnije se vraća, uzima tikete i listiće.
Radnica: To vam je 530 dinara.
Penzioner: Nemoguće! Ja sam izračunao da je 520! Sa' ćemo zajedno da izračunamo, daj to sokoćalo (digitron). E! I na ovom jednom tiketu si mi promašila! Treba više, a ne manje poena!
Radnica: Naravno, evo odmah...
(U sebi: Umri već jednom)
Dežurni lovator (donosi na isplatu tiket od 45.122 dinara): Eee, pošto si mi ti uvek talična, evo ti kupi sebi neki sok (ostavlja bakšiš od 22 dinara)
Radnica: Hvaaaaaaaaalaaaaaaaaaaaaa komšijaaaaaaaa
(U sebi: Idi kupi mi ti sok za 22 dinara, pička ti materina)
Dva dokona klinca od 13 godina (donose 20 listića sa po 16 mečeva, svaki za 30 dinara): Ovo da nam otkucaš, rekao gazda da možemo da igramo tikete, a poker ne smemo.
Radnica: Dobro, daj ovamo...
(U sebi: Dabogda noge izlomili, majku vam vašu, samo mi još vi trebate)
Lokalni dripac (uključuje slot za 50 dinara, seda i posle 5 sekundi lomi staklo): Šta je bre ovo, pička vam bre materina! Oćete da vas sve pobijem ovde mamu vam vašu! Što je ovo namešteno, a, a? Je l' znaš koliko sam ja para ovde ostavio, a dobio sam znaš šta? Kurac sam dobio! Reci onom tvom gazdi da ću da mu jebem mater, znaš! (šutira kantu za đubre i izlazi. Kad se gazda pojavi, šeni k'o kuče)
Tatin sin – rugoba, umislio da je Matt Damon: Ooooo, što smo lepi danas.
Radnica (u trenerci i duksu 4 broja većem, mrko): Hvala
TSR: Jeeee li, a što se ti nekad ne našminkaš malo, ovo ono...?
Radnica: Ne, nisam ja u tom fazonu...ne šminkam se uopšte
(U sebi: Jeste, za tebe i ovu gomilu paćenika ću da se šminkam, baš mislim. I haltere da obučem možda?)
Lik iz kraja (po troje maksimalno u toku dana. Dolazi da naplati 1000 i neki dinar): E, šta ima? Evo zadrži ovo (ostavlja 50-100 dinara)
Radnica: Hvala
(U sebi: Bog ti pomogo)
Stidljivi udvarač: Zzzzzzdravo.
Radnica: Zdravo.
SU: Paaaaaaa ovaaaaaj...mmm...kako si?
Radnica: Super. Šta 'oćeš?
SU: A?
Mu(c)(v)anje se nastavlja dok ga ne prekine...
Blejač iz kraja, inventar kladionice (komada 5-8): Ej, de si. Daj mi otkucaj ova tri tiketa, na sve stavi minimalno, kol'ko beše, dvadeset?...
(Radnica, u sebi: Je l' možeš jedan jebeni dan da odeš u neku drugu kladionicu???)
Blejač:...i dođi posle da igramo karte, kupili smo sok i čips.
(Radnica, u sebi: e, živ bio za ovaj čips)
Na kraju radnog dana, dolazi gazda...
Gazda: Mh, ko je uzeo 3000 dinara, kakav je ovo tiket? Zašto nisi rekla da ne može? Ovo su neke nameštaljke, garant, kako to da su danas došla čak tri tiketa veća od hiljadarke? I zašto je ovde nered? Ne možeš samo da isprazniš pepeljare i pobacaš đubre i usisaš i oribaš wc i vratiš stolice na mesto, moraš da obrišeš stolove onim sredstvom što sam ti doneo, i da opereš sve prozore bar na svaka dva dana i nekoliko puta dnevno da lepo uglancaš ekrane na svim televizorima...to ti je deset posto od plate za ovaj mesec. E, da, što se tiče povećanja plate, za 3 meseca ako se posao popravi dobijaćeš 500 dinara više.
Radnica koja ima kući dvoje dece i nezaposlenog muža: Naravno gazda, nikakav problem, uvek ste bili fer i pošteni. Izvinjavam se za nered, neće se više ponoviti
(U sebi: Jebo ti pas mater, dabogda deci lekove kupovao od ovog što mi skidaš)
Radnica koja ima ikakvih šansi da nađe drugi posao u skorije vreme: Ma sagnite mi se i ti i ona gomila idiota koju trpim ovde za 200 evra mesečno i poljubite me u dupe (gađa ga ključevima i izlazi lupajući vratima. U sebi: peva)
Gekn'o mamut!!!
Uuuuuuu jeeeee... big dil, šob rekli likovi iz američkih tinejdž serija...
Na isti način se može dati objašnjenje za frazu iz naslova ove definicije; vezano za Diskaveri, televiziju koja se, u dobroj meri, bavi proučavanjem nekih Dejan Cukić istraživanja... poput onog kada nam Mitbastersi otkrivaju koliko će flaša dajet-kouka odleteti u visinu kada u nju nagruvamo pakovanje "Mentosa", ili kada su nam podarili mega-frapantni zaključak o tome da i dobre ribe umeju da prde. Jebote, znali smo da prde ali smo izgleda bili dovoljno glupi da verujemo u to da njihov prdež ima miris prve prolećne kombinacije begonije i jorgovana.
Dragi gledaoci, ostavite te trivijalnosti naučnicima sa univerziteta u Masačusetsu, a vi se bolje dohvatite obaveza da ne biste i vi uskoro geknuli zajedno sa mamutom...
- "Matori, si izaš'o na ispit...? Šta si uradio?"
- "Brate... nisam ni išao, jbg. Uspavao sam se..."
- "USPAVAO SE? Pa dobro, jesi li ti normalan? Da li znaš da ti tog ispita zavisi godina i opstanak na budžetu???"
- "Pa nije od tog, imam i oktobar 2..."
- "Ma važi, oktobar dva i još tri ispita... Kakav si papan, ne verujem. I kako si se uopšte uspavao, da nisi možda sinoć gled'o na Diskaveriju kad je gekn'o mamut...?"
- "E aj poštedi me tih nigrutinskih gluposti, mame ti... Mislio sam da ćeš me bar ti razumeti..."
- "Ma ti si šaban bre... tebe ni Frojd više ne bi razumeo..."
Trenutak pomešanih osećanja. Kao seks sa kabastom ženom. Trči gore ljubi, trči dole jebi, razvučen ko šifonske gaće. Sve bi, al ne može u isto vreme. Dobio sam je, a ko da sam dobio rak.
Jebiga, od nečeg mora da se rikne.
Tu, tu. Tu, tu. (stigla poruka na mobilni)
"Poštovani na vaš račun broj 512597746085 je uplaćeno 16005,00 dinara.
Vaša Unikredit banka."
Mika, mučenik ovdašnji : - Fala kurcu!
Pera, ortak nezaposlen: - Šta je?
Mika : - Legla plata!
Pera : - Oooooooo matori. Tražio te konobar, malopre ... he,he, he, he .....
Mika : - Tražila me i elektrodistribucija, bankari, poreznici, žena dva puta, deca studenti, samo zevaju, a ti me jebeš za dva piva?
Pera : - E, pičko papučarska. Za dva piva ti stalo....
Mika : - Mater ti jebem alavu. Pa, ko je do sad plaćao? Da nisi možda ti?
Pera : - Zavrnula ti Smilja jaja, pod stare dane?
Mika : - Kome zavrnula? Ne serendaj. Nego, jesi za jedno mešano, da lakše pivo klizi?
Pera : - Moj čovek! Legendo Srpska i republike Srpske Krajine!
Mika : - Kelner, ponovi ovo s pivakisom i upali roštilj.
Kelner : - Mešano?
Mika : - Of kors!
Kelner : - Stiže!
Tu,tu. Tu, tu. (stigla poruka na mobilni)
" Poštovani, obaveštavamo Vas da je sa Vašeg računa broj 512597746085 skinut iznos od 14850, 00 dinara, za ratu kredita..."
Mika : - Kelner! Ugasi roštilj. Daj samo pivo.