Mesto gde si pošao da kupiš cvikere, a vratio si se sa Sonijevim tranzistorom iz '87-e.
-Matori, šta ti to? -Pauk na kompresovani vazduh. -Jel Apatinska pivara promenila brend, pa im sad zaštitno lice pauk?! 'Esam ti dao pare da mi kupiš pivo, a ne to sranje? -Ali viiidi gaaaa... (pritiska pumpicu i pauk skače) -I pizda mu materina... daj meni malo...
Ne može se reći da je ultimativna fora za muvanje, jer ovo koristi čovek koji se sa logikom pozdravio. Ne poštuje onu čuvenu doktor Hausovu tezu o muvanju i samoproceni, da se jedinice na skali smuvaju sa jedinicama, a desetke sa desetkama. NE!! Ovaj lik nije ni jedinica , ali muva ribu koja je 765 faktorijel. Sa šarmom prodavca praziluka i izgledom napušene veverice ustremljen je ka cilju. Svestan je neuspeha, ali ako pada, pada kao Spitfajer u plamenu, džiberski, a sa stilom, rušeći sve barijere i postulate. Taj lik treba da ima svacije postovanje!!! Ima bre da jebe!
-Uskomeša mi se muška žila kad te vidim, sokolice moja! -Beži, seljaku, upomoć, obezbeđenje!! -Ja i ti mora zaživimo, jebeš mi sve...
Period kulturne evolucije pojedinca. Događa se u kratkom roku nakon preseljenja u Beograd i početka studija. Karakteristično za ovaj period razvoja je učestalo postovanje novih francuskih muzičara na društvenim mrežama.
Periodi muzičke evolucije Jovanke Kurtić iz Novog Pazara koji su podeljeni u odseke u skladu sa periodima obrazovanja.
OSNOVNA ŠKOLA: - Jovanka, šta slušaš od muzike? - Paaa, najviše volim Kemala Malovčića, Muharema Serbezovskog, a volim i Draganu Mirković da čujem na rođendanima.
SREDNJA ŠKOLA: - Jovanka, šta slušaš od muzike? - Volim Sergeja Ćetkovića, Vladu Georgijeva i Aleksandru Radović. Kad se napijem na nekojoj žureji mogu da slušam i narodnjake, ali mi je to ipak malo seljački.
FAKULTET/VIŠA ŠKOLA: -Jovanka, šta slušaš od muzike? - Isključivo francuske autore: ZAZ, ona je sjajna, slobodoumna francuska devojka koja peva o stvarima koje lično osećam. Obožavam i Karlu Bruni, kao i Nouvelle Vague. Domaću muziku ne slušam, ona mi je baš prostačka. Ipak, i tu ima par bendova koje volim da poslušam: Nežni Dalibor, Žene kese i sl.
Nova muzička senzacija među domaćim hipsterima - taman dovoljno francuska da zvuči egzotično i originalno njihovim anglofono-uslovljenim ušima, taman dovoljno muzički bezmuda i poetski predvidljivo "šalalatralala, individua sam ja" da se proširi ovdašnjom sparušenom duhovnom pustoši kao požar kroz avgustovski malinjak.
Tekst: ZAZ - Je veux
"Šanelov nakit, ne želim ga! "
Znači Šanel može za dž da iskoristi tvoju pesmu koja kao prvu reč ima njihov jebeni brend u svojoj novoj reklamnoj kampanji u kojoj se Zuji Dešanel i Monika Beluči probijaju na aligatorima kroz močvare Floride u potrazi za izgubljenim blagom Vojvode od Orleana? Biće to tako post-moderno auto-ironijski za sve umešane!
"Ako mi date limuzinu, šta da radim sa njom?"
Ništa, jer verovatno ne umeš ni da voziš, vožnja je buržujski recidiv i ne-eko svesna, ti svuda ideš peške ili eventualno na biciklu za dvoje, ti anti-avataru Ronalda Mekdonalda, ti procvali runolistu sred betonske džungle.
"Ako mi ponudite osoblje, šta da radim sa njima?"
Pa otpusti ih, da slobodno lutaju ulicama - verovatno u potrazi za poslom kao sudopera kod "Pti Bertrana" na ćošku, jer ne umeju ništa da rade nego da nekom budu osoblje.
"Ako mi ponudite Ajfelovu kulu, šta da radim sa njom?"
Znaš šta možeš da radiš s njom? Pokloni je narodu. Nek je nosi kućama.
"Ja želim ljubav, radost, dobru volju!"
Ali, ako hoćeš da ti ih mi damo, Zaz, moraš da nam kažeš i šta ćeš s njima da radiš! Hoćeš li da ih koristiš odgovorno, za dobro svih ili planiraš da ih upijaš kao energiju za okultni ritual kojim ćeš da se vozneseš u nadmajku svih majki, u jebanje keve otelotvoreno po sebi, u superiorno biće koje je konačno prevazišlo frazetine?
"Vaš novac me neće učiniti srećnom"
-ding- upad 2 evra u otvorenu olinjalu kutiju za gitaru - "Haha, pati, Zaz, PATI!"
"Želim da umrem sa rukom na srcu"
To kao znači "znam da sam ceo život bila iskrena prema sebi", što u stvari znači "ceo život me toliko boleo kurac da sam radila šta sam htela". Ovo nije loše samo po sebi.
Za finale, nepatvoreni vapaj duše, iskonski vrisak pomirenja, borbeni poklič slavuja, suptilnost u ravni propagandnih postera iz pedesetih, mislim, metafora je tako prevaziđena od kada su svi pesnici počeli da je koriste, vreme je za direktnu poruku, ono u glavu, kapiraš, da paralizujemo sistem i da nas boli kurac!
"Dobrodošli u moju stvarnost."
Izvinite, pogrešio sam vrata. U stvari, mislim da sam promašio celu jebenu stvarnost.
Jeste taktika, ruku na srce najčešće krajnje bezuspešna, koja se zasniva na tome da vaš odgovor na pitanje zadato na kontrolnom, pismenom i sl. sadrži u sebi ceo tekst pitanja, po mogućstvu sa neznatno izmenjenim radosledom reči, sa dodatkom jedne do maksimalno dve vaše samostalno napisane reči. Pritom te dve reči koje ste dodali verovatno nemaju veze s mozgom.
Pitanje: Napišite na koje je podvrste Carls Darvin podelio sisare, uzimajuci u obzir njegovu teoriju evolucije objavljenu 1859. godine pod nazivom “O poreklu vrsta”, po kriterijumu razvijenosti prednjih udova?
Odgovor: Po kriterijumu razvijenosti prednjih udova, s osvrtom na teoriju evolucije koja je inače objavljena 1859. godine pod nazivom “O poreklu vrsta”, Carls Darvin je podelio sisare na sledeće podvrste: skrivenosemenice i zimzelene.
Wc šolja dizajnirana tako da nema pad koji bi govno odvukao u vodu već ima platformu na kojoj ono stoji dok se ne pusti voda kako bi mogli da se sa njim oprostite.
Koliko god konkretno ili očigledno bilo, zbog potrebe da objasni, kritičar apstraktne umetnosti će neko delo proglasiti sasvim apstraktnim. Ako je to jedna linija, o njoj može pričati satima, a ako je ne daj bože trougao ili kvadrat, o tome će kenjati danima, ili napisati knjigu, tri dela.
Kada se pojave na TV-u, redovno poželite da ih gađate klompom.
- Milice, šta misliš o ovom ulju na platnu? Prilično mi apstraktno deluje, mada nisam sigurna da baš u potpunosti razumem poruku slike... - A? Poruka? Maro, na slici je samo konj koji pase travu. Gladan konj, Maro. Jede. - Da, ali njegov položaj u odnosu na posmatrača i ovaj koloritet... - Maro, konj. - Sigurno ima neku poruku, pogledaj i odnos nogu i ovog drveta iza... - Konj.
Veoma popularna tehnika poziranja pred fotoaparatom, kod koje u prvi plan treba da dođe deo noge ispod kolena. Za razliku od takozvanog ''guznog poluprofila'', gde se jasno vidi da se teži isticanju zadnjice, lica i grudi u isto vreme, motivi poziranja u potkivačkom položaju nisu dovoljno razjašnjeni. U svakom slučaju, da bi se ovo bezbedno izvelo, najpre je neophodno pronaći oslonac! To su obično vrata, zid ili neki stub. Zatim se zauzima što bolji položaj za isticanje atributa i savija se noga u kolenu pod uglom od približno 90°, premda nije loše da ovaj ugao (između potkolenice i butine) bude i manji. Devojke koje pribegavaju ovoj tehnici obično nose štikle, pa se smatra da motiv za ovakvu konjsku posturu leži upravo u egzibicionističkoj nameri pokazivanja fensi cipela, što nas dalje dovodi do zaključka da bi idealan položaj bio onaj u kome bi se pokazale obe cipele u vazduhu primenom tehnika levitacije. Kako je ovo vrlo teško izvodljivo u uslovima jake gravitacije kakva je na Zemlji, u praksi se podiže samo jedna noga.