Nalickani fensi homoseksualni retardirani mlađi brat govnar kafane.
Zna se šta je kafana: malo mezetluka, rakija, vinjak ili pivo, eventualno špricer, ima i sa roštilja ponegde i a u kurac više. Cene sindikalne, sve blago štrokavo, dvojka ili eventualno sedam osmina sa zvučnika, frigijska lestvica. Popiješ pa se usereš, a ne primeti ti se jer si usran i došo u kafanu, nije bitno šta si obuko. Od riba debela konobarica Sinđa u pedesetim; sve je videla i sve zna. Uglavnom, sve kako Bog miluje i zapoveda.
Ali kurac.
Vaskoliki pederluk što čupa obrve, ima tviter i oblači se kežual ko pazarski šofer za sunet pre nekog vremena je počeo da se loži na ćirilicu: kao, to je ono naše, time mi jebemo, time smo mi tako urbani a opet tako svoji, SERBIA BRE! I onda je rešilo da potkreše urođeni praziluk iz guzice, ne da ga čupa ko do sada, nego nako da ga fazonira mašinicom na dvojku, da to izgleda svecki a naše. I onda je stvorilo klabane.
Klabana je dakle geačka fuzija KLABINGA i kafane. Nedovoljno hardkor za kafanu, nedovoljno urbana za KLABING. Metiljava kao i gosti koji dolaze u nju, što citiraju samoniklog kantautora, sina Titovog ambasadora Jovana Balaševića i slušaju Frajle ili ova govna. Ime joj je obavezno šaljivi citat iz neke pesme ili vragolasta igra reči ("Ona moja", "Moja bivša"). Piće skupo ko otrov, ako naručiš rakiju pitaće te oćeš li od borovnice. Muzika takođe metiljava, jer zvuci Nina ili Šemse gostima izazivaju osip. Razbiješ li čašu, odma stiže obezbeđenje da ti fizičkom snagom pokaže da je čaša kupljena kod Vicka. Sve sređeno i čisto. Pičke sređene i čiste. Muškarci koji bi se nežno voleli sa drugim muškarcima sređeni i čisti. Stolnjaci takođe sređeni i čisti. NE SME BRE TO DA BUDE SREĐENO I ČISTO MAJKU VAM JEBEM U PIČKU!
- Gde izlaziš, preskupa pičko koju muvam? - Ahahahahahahahaha, idem u kafanu "Čamcem plovim sam po Tisi"! - UMRI, POJELA TI MAJKA GOVNO OD MUFLONA MESTO ŽITA DABOGDA, FUKSEŽDIJO!
Ne mora da bude ciganski, uglavnom i nije. Najčešće ima klavijaturistu koji ujedno i peva, i još jednu pevaljku. Mada, neretko može da bude i "u fulu", sa sve harmonikašem i gitaristom. Prevashodno nastupa po novootvorenim kafanama klupskog tipa ili u kafanama kafanskog tipa u prigradskom naselju, gde svojom pesmom dovodi do ekstaze petnaestogodišnjake, ali i starije prekaljene kafanske tipove, sa stažom od oba ulaska u istu. Jer, kafana je njihova sudbina, ženo jedina!
Repertoar se svodi na maksimum četrdesetak numera, uglavnom od Grčke u planini, preko Utroje i Srce je moje mandolina, naravno do vrhunca - turururututu, turururuu, šaljem ti pozdrav preko drugara! Masa u ludilu, klinci cepaju majce, rokaju se u grudi junačke, dok svakom kroz glavu prolazi kako baš njega specijalno pesma pogađa, jer je on uz nju zdrugarima pio i pičke guzičio, mesecima i celu godinu!
I tako svaki petak-subotu, jer nikad ne dosadi ni Bogu ni narodu, bar onom kome je namenjeno! Glavni problem nastaje kada "avlije avlije" bend zaluta u ozbiljnu kafansku instituciju...
- Ajde "Vino piju age Sarajlije"! - Pa ne mogu da se setim kako to beše.... - Pa dobro, ajde: Zarasle su staze moje! Harmonikaš stidljivo sleže ramenima i tiho ispušta glas: A jel može nešto drugo? Pevaljka se ubacuje: A jel mogu ja da vas iznenadim? - Ajde probaj... - Aaaavlije, aaavlije, pune behaara.... - Mršbreupičkumaterinu, ajmo napolje!
A, nije lako, brale moj, nemoj niko da te laže. Jeste sve: i 'ladno i vrućina i standard i uređena država, ali nešto fali. Tojest, fali mnogo, stvari za koje nisi ni sanjao da mogu da nedostaju. Ovako to ide, nemoj da bude da nisi znao:
Došao si u inostranstvo, pobegao, spasao se, ej bre, samo nek je glave na ramenima! Srećan si i ne možeš da veruješ da kad na semaforu pritisneš dugme za pešake, zaista i bude zeleno uskoro, u parku klupe i kante za smeće sve u komadu i redovno održavane, a na izletištu u divljini stoji ispravan roštilj spreman za upotrebu! A ulice čiste, ni plastična kesa da proleti kad dune ustoka, stalno idu neki komunalci i briskaju, glade, trljaju i glancaju. Administracija - milina, kancelarije osvetljene, svi nasmejani i predusretljivi, prosto im dođe drago što treba nešto da ti pomognu, a ti ne moraš da ih podmitiš. Gradski prevoz tačan u minut, ako, pak, voziš, signalizacija je perfektna, niko te ne zaustavlja osim ako napraviš prekršaj ili je petak veče pa su zatvorili random ulicu da odrade alko-test. Ti ne veruješ, živiš bajku, štipaš se za obraze, pa i posao si našao, jezik ti dobro ide, konačno te krenulo, batice! Iznajmio si gajbu, frižider je pun limenki piva i škotskih viskija, kupio si komp i instalirao net, uleteo si u polovan auto u ekstra stanju! Kući javljaš da ti se snovi polako ostvaruju, i da ne možeš da veruješ koliko si vremena izgubio u propaloj Srbiji, savetuješ svima da se što pre otisnu u beli svet! Upoznaješ kolege domoroce koji su tako pažljivi, učtivi i kulturni, 'Bečka škola' u praksi. Sa tobom radi devojka koja se preziva na ''ić'' i dok pokušavaš da se predstaviš, ona ti govori da je rođena tu, da ne govori srpski i da veoma žuri na sastanak. Tebi proleti kroz glavu da je sigurno neka naša pokondirena tikva, i ako ti kojim slučajem pođe za rukom da je odvedeš u krevet, trsio bi je 3 sata bez prestanka, čisto iz inata, dok bi sve vreme mislio na brčine Vuka Karadžića i njegovu drvenu štulu, kako bi odložio ejakulaciju. Onda shvatiš da ti nedostaje neko naš, ko je u sličnoj poziciji, da malo razmenite iskustva i da ti kaže gde ima 'Don kafa' da se kupi, jer ti 'Nes' oduvek pomalo ide na ganglije. I tu upoznaš par likova i nekoliko mladih parova sličnih godina, i oni su se fino snašli, lepo se živi, neki čak nisu bili u zavičaju po 3 godine, niti im pada napamet! Ti ipak misliš da je to malo previše, sva ti je familija tamo, i svi ortaci i bivše ribe, i najbolji burek, i najbolji jogurt, i kevina sarma, i ćaletovo prase pečeno na vinovoj lozi, i sve tako nešto, ali potisneš sve to, jer praviš karijeru i krećeš od nule, imaš perspektivu i može samo da ti bude bolje! Dok si se okrenuo, prošlo je godinu dana, situirao si se, čak si i kući poslao 300 evrića, veliki su rashodi, ali opet ostane. Petak je, slaviš godišnjicu u dijaspori, sam u svom studiju (čitaj: garsonjera od 17 kvm) uz pesme sa tjuba i čašicu Balantajna, kojeg si kupio još pre 6 meseci, shvatiš da si obišao grad i okolinu uzduž i popreko, da komentari na fejsu aludiraju da smaraš sa slikama i statusima o svom uspehu, i da ti je, iskreno, socijalni život ravan nuli. Ovi ovdašnji su drugi svet, drugačije se zezaju, nemate zajedničke teme, a probao si, nije da nisi, i sad žališ za lovom koju si stucao sa njima u pabu, plaćajući sam sebi piće. Izašao bi malo u klub, u ormanu su iste one stvari koji si doneo, kapiraš da koristiš samo odeću za posao i majice za spavanje. Lista kontakata u mobilnom da se prebrojati na prste i verovatno svi već sprovode svoje planove za vikend u delo, a i ako bi kod nekoga otišao - nisi se najavio. Stučeš celu flašu viskija i otvoriš limenku piva kojoj je davno istekao rok, a na tjubu sad piči Šabanova ''S namerom dođoh u veliki grad'' i pitaš se odakle znaš tu pesmu, ti: roker, erudita, evropejac i intelektualac, a ovamo te steže u grlu da jedva dišeš. Hvataš se za telefon, nije te briga šta košta, keva se javlja i ti spuštaš, jer ne možeš da govoriš od ridanja. Zoveš bivšu ribu sa kojom si proveo 4 godine, ona te najbonje zna i njen buraz ti govori da se ona udala pre 3 meseca i da čeka bebu, i da je već kasno, a on mora da uči. I zoveš najbolje drugove na mobilni, oni te ne čuju, jedan je u kafani, drugi na fudbalu, treći u pozorištu, niko ne može da razgovara sada, a i šta, koji moj, hoćeš, pa tebi je bar dobro, zar ne? Ne znaš baš kad si zaspao, svetlo je ostalo upaljeno, mamuran si cele subote, lupaš sebi šamare pred ogledalom i kivan si zbog trenutka slabosti. Ipak rešavaš da sutra odeš u našu crkvu, jer Kolo srpskih sestara sprema ručak, a ti si željan nečeg čorbastog. I tamo svi znaju ko si ti, ali se čude otkud tu, pa sam si rekao da si ateista, šta sad? Pališ sveće za zdravlje i za mrtve, miris tamjana te vraća u detinjstvo, prožima te neki čudan osećaj. Posle službe, sediš sam za stolom, simpatične su ti one bakice što spremaju pileću čorbu i mešaju salatu rukama, lepo si ručao i zalio ''Knjaz-Milošem''. U povratku kući pada odluka da ideš na duži odmor u Srbiju, i dok kalkulišeš koliko to može da te košta, shvataš da nećeš to sebi moći da priuštiš, jer si do guše u kreditima, odmora nemaš jer radiš na ugovor, a ni troškovi puta i poklona nisu zanemarljivi. Odjednom ti puca pred očima da su ti jaja u procepu i da ništa više nije sjajno, ako je ikada i bilo. Od svojih si se otuđio, a da se ovde nisi asimilirao i ne znaš da li bi ostao ili bi se vratio, ništa više ne znaš. I vremenom, materijalno stojiš daleko bolje, a duhovno si skoro bankrotirao, i svaki dalji korak je sve teži i neizvesniji i ne usuđuješ se da išta promeniš, jer može biti samo na gore. Da bar nisi ni dolazio ovamo, ali bi i onda svakako kukao, jer ni kući nikako da krene na bolje. Pa da, ali si kući, svoj među svojima, jok, ajde sad svi da zapalimo preko! Od tamo te bodre da si pametno uradio što si otišao, dok ti njima govoriš da ne napuštaju zemlju nipošto i ne razumete se, jer je trava uvek zelenija sa one druge strane.
Danas si opet obukao košulju za posao, koristio isti javni prevoz, kupio duži espreso za poneti, stigao na posao i otvorio vesti iz Otadžbine. Odsutno si pogledao prema nebu i prepoznao avio-prevoznika koji vozi u zavičaj. Usresređuješ se na posao.
Početak legendardnog govora kojim počinje Sveto Pismo Radikala. Izgovoreno od strane Vojvode lično, takvo gašenje nije zabeleženo u istoriji čovečanstva. Kao i mnoge druge stvari i ona je našla upotrebu van radiklaske religije i koristi se u svakodnevnom životu kao odjeb.
Osamnaesti rođendan Milana. Cela familija je na okupu. Otvarajući poklone shvata da nije dobio ništa od onoga što je želeo a i love je bilo malo. Počinje govor: "Vi svi pripadnici uže i šire porodice Jović možete samo da prihvatite da mi popušite kurac, jebem vam majku svima počevši od brkate tetke Dobrile i njenih čarapa sa logoom matriksa pa nadalje." Deda (krsti se): Crni sine kakve sotone su ušle u tebe? - Ama Videćete vi kad se Šešelj vrati. (Kobejnovanje iz sobe)
Savet roditelja, diskusija lagano ulazi u peti sat. Rasprava da li će da se ide u Prag ili u Grčku se zahuhtava. Direktor: Molim vas predsedniče roditeljskog saveta pročitajte poslednji paragraf, vidite kako su bolji hoteli u Pragu... PRS: Ne, ne mogu samo poslednji, moram i predposlednji i poslednji zajedno, jer poslednji može... (Glas iz mase): Ama bre Kovačeviću ne seri više! PRS: Vi svi pripadnici ovog saveta možete samo da prihvatite da mi popušite kurac. A vi samo dalje ometajte pripremu ove ekskurzije pa ćete na kraju morati da pojedete sva govna koja ste izasrali. Jebem vam majku svima počevši od sekretarice Mice pa nadalje. (Kobejnovanje iz prostorije)
Pustiti u promet temu koja će zaintrigirati sagovornika i naterati ga da misli o značenju našeg govora. Najčešće, mislilac pusti mašti na volju i odluta u potpuno suprotnom smeru sa svojim tumačenjem izrečenog.
Mada, golicanje mašte se može iskoristiti i kao jeftina provokacija kojom privlačimo pažnju na sebe, raspirujemo neke bludne misli osobe sa kojom razgovaramo. Pogotovu su interesantni razgovori dve osobe ovog tipa.
1 - I šta kažeš kakav je, ako me razumeš? 2 - Hm, ko? 1 - Pa Beč. A na šta si ti mislila? 2 - Hehe, pa ovaj lep je valjda, nije toliko veliki, ali ima to nešto, ima dušu? 1 - Misliš? I je l' ti bilo lepo? 2 - Pa jeste, šta da ti kažem, ništa mi nije falilo, znaš. Nego je l' ti se diže, ovaj, jesi li krenuo da ustaneš? 1 - Jesam, jesam. Kaži šta treba. 2 - Donesi krpu, prosuh malo piva na stolicu. 1 - Važi, dobro ću ti je oribati, ništa se ne brini. 2 - Daj mi. Veštija sam. 1 - Evo ti. Ne moraš da žuriš, nema potrebe. 2 - Hm, vlažna je. 1 - Pa valjda treba takva da bude. Mislim ne znam, bolje ide nego kad je suva. Zar ne? 2 - Sigurno. Suva je grublja. Može da se ošteti. Nameštaj. 1 - Vidiš nisam o tome razmišljao. Pametno zboriš. Daj mi je. 2 - Ma jok, ja ću da je operem. 1 - Ajde važi. Samo požuri, ne čeka mi se baš mnogo. 2 - Ma dobro. Da uključim klimu? 1 - Ma jok, ne bi valjalo da se spusti. Temperatura. 2 - I to što kažeš, prijatno je ovako. Skinuću košulju. 1 - Važi. Ne smeta mi ni najmanje. 2 - Jesi voliš Boru Stankovića? 1 - Čitao sam. Dobar je. A ti Tolkinovu mitologiju, "Gospodara prstenova" i te fore? 2 - Uh nisam mogla, previše je velik. 1 - Pročitaj jednom, izdržaćeš. Mada neće ići brzo, ima puno detalja. Kvalitetno je. 2 - Hvala na savetu. 1 - Da ga upalim? 2 - Upali, samo nemoj Pink. 1 - Dogovoreno, ništa se ne brini. 2 - Nemoj previše glasno. 1 - Biću tih. 2 - Stani, stani, stani. Nemoj unutra. Napravićeš haos. 1 - Ma ne smeta meni haos, ali 'ajde neću. Au izvini, polomih slučajno ovu vazu. Platiću ti. 2 - Ma ne treba, besplatno je. 1 - O čemu mi pričamo uopšte? 2 - Nemam pojma, aj' se jebemo.
U osnovi plemenita ideja da žene budu plaćene isto kao i muskarci kada obavljaju isti posao. Kasnije se iz ovoga izrodila misao o nepostojanju podele poslova na muške i ženske, po kojoj bi muskarci takodje trebali da peru sudove, veš, da usisavaju... žene bi stvarno trebalo dva puta da razmisle pre nego što zatraže ovo od muškarca jer ovaj mač ima i drugu oštricu, nimalo prijatnu za žene:
Moja cimerka: "Operi sudove! I ti si jeo iz njih! Ne postoji podela poslova na muške i ženske! Treba sve zajedno da radimo!" Bez reči navlačim gumene rukavice na ruke i počinjem sa pranjem sudova --------------------------------- Sledećeg dana ulazim kod cimerke u sobu sa lopatom i kantom: "Ajmo cimerka, blago meni, stigao je ugalj za zimu, treba da se utovari u šupu, nema ga mnogo, oko tri tone..."
Muškarci se dele na: 1) pozere Oni čine 90% populacije muških kupača. Uglavnom su išli u teretanu tokom cele godine, pumpali se, kljukali steroidima i došli na bazen da ponosno pokažu svoje izvajano telo posle nekoliko meseci/godina predanog rada. Oni neće ulaziti u vodu, već šetati samo oko bazena. Ako i uđu u vodu, samo će izvesti jedan virtuozni skok (da pokažu kako su iskusni u vodi, jelte) i to je sve od njihovog kupanja. Eventualno će se držati za ivicu bazena zbog isticanja bicepsa i tricepsa. Češće će posmatrati nabildovane muškarce i pitati se šta su koristili da bi se nabildovali i šta im je definisano, nego devojke. Najrazvijeniji od njih stvaraju posebno kvlt društvo gde se igra odbojka, a za to treba imati najbolje moguće telo. Neretko nose i naočare, pa čak ima i primeraka koji takvi čak uđu i u bazen. 2) društvo Uvek na bazen dolaze sa loptom, igraju se srede, a žrtvu prskaju i dave. Jedni od normalnijih primeraka. 3) mladi tata Čovek koji se barem 7 dana ne brije da bi ostavio što muževniji utisak. Nakon sedmog dana dođe sa detetom od 1-2 godine. Brčkaju se u velikom bazenu, tata ga sve vreme drži, ali ne toliko da se dete ne bi udavilo, već da bi istakao bicepse i tricepse. Dok drži dete, gleda unaokolo i traži mladu mamu. 4) zajebant Lik koji će se šunjati unaokolo i gurati ljude u vodu, otimati im loptu i šutnuti boga-pitaj-gde i daviti manje od sebe. 5) takmičar Lik koji će stalno isprobavati nove skokove, meriti koliko dugo može da izdrži pod vodom, takmičiti se sa ostalima ko će pre preplivati bazen u širinu i dužinu... 6) doš' sam da te pitam da furamo Lik koji je tu sa ribom. Najčešće će se zavući u jedan ćošak bazena i cmakati se do mile volje, poneki put otići malo dublje. On će kao da je davi, ona će kroz smeh da ga gura od sebe uz "kretenu, hihihi". 7) ofingeri Oni koji se okače o kraj bazena odakle posmatraju devojke i tu provedu 90% vremena. Njihova svrha je još i da ometaju ulazak i izlazak iz bazena, skakanje u vodu, kao i da te namršteno pogledaju ako ih isprskaš. 8) pičkopaćenici Dvojica-trojica prilično ružnih i često dosta dlakavih momaka koji su previše nesposobni da išta smuvaju, te samo gledaju unaokolo i komentarišu ribe koje im posle služe kao materijal za masturbaciju. Definitivno najjadniji likovi na bazenu.
Žene se dele na: 1) pozerke Došle su zato što su hot i imaju bujno poprsje. Išle su prethodnih mesec dana na kvarcovanje, a reći će ti da su bile na moru. Uglavnom će sedeti na ivici bazena, 2 sata prskajući stomak i mokrim rukama prelaziti preko grudi. Eventualno ako uđu u vodu, ne kvase kosu, uvek im je glava iznad vode, kao i grudi, koje eventualno dodiruju površinu vode da bi raspalile mušku maštu. 2) plivačice Devojka koja nikad ne izlazi iz vode i koja je došla na bazen, verovali ili ne, da se kupa. Ne zanimaju je muškarci, uglavnom pliva i roni, izađe da se osunča i ode kući.
Ono što će svaki dobri i požrtvovani roditelj, kada napravi neko sranje, da uradi, jeste da odgovornost sa sebe odmah prebaci na svoju decu.
„Deca pokvarila nešto“ je prvo što će vrsni pedagog reći majstoru koji je došao da opravi pokvareni kompjuter, TV, šporet, peglu, itd.
Nakon završene opravke, deca se dovode pred majstora i glasno se kritikuju i omalovažavaju dok im genije koji leži u liku njihovog oca(majke) održava moralne pridike.
- Ajde, majstore, čekamo te ceo dan. Pogibosmo. - Zdravo-živo! Šta je s kompjuterom? - Ma deca ga nešto rčkala, pa ga prejebala, majke im ga. Ja im vičem ne dirajte, a oni ne slušaju. - Daj da vidimo
(Majstor prilazi, ispituje uređaj i ubrzo otklanja kvar. Roditelj poziva svoje čedo)
- Milojice! Dolazi ovamo! Pogledaj majstora! Više on neće da dolazi da ti popravlja ako pokvariš. Ima on čovek svoje obaveze. Ne smeš ništa da pipaš da opet ne zasereš, je l' da majstore? - Pa nije baš tako, ne mogu to deca da pokvare, to je pre... - Ma mogu, kako ne mogu! Ovaj moj, majke mu ga, i metlu može da pokvari. Da nisi pipnuo više! Aj sad mrš u sobu, pizda ti materina! Izvini, majstore, ne znam šta da radim, da l' da bijem il' da ga vezujem. - Ma dobro... - Kurac dobro. Žena je kriva, ona ih razmazila, pizda joj materina, sve im uvoljava...
Originalno značenje nalazimo u građevini, dakle, faza u izgradnji kuće, zgrade, gde se gomile betona sipaju u kalupe i pravi se ploča. Dok u slengu iskusnog pivopije predstavlja sinonim za nalivanje piva u pivski stomak.
1 (Diže majicu):Vidi brate ove pločice, eeeej godine teretane i hiljade trbušnjaka. Sad idem na Adu da se klinke lože malo.
2 (Diže majicu): Brate vidi ti ovu ploču (lupka se po stomačini), sad idem pred prodavnicu da je nalijem.