Još jedno u nizu opravdanja za alkoholisanje pred nekim nepoznatim ljudima.
Ja u principu ne pijem, takav sam čovek. Ali kad popijem jedan vinjak, pretvorim se u potpuno drugu osobu, a ta osoba pije ko smuk.
Još jedno u nizu opravdanja za alkoholisanje pred nekim nepoznatim ljudima.
Ja u principu ne pijem, takav sam čovek. Ali kad popijem jedan vinjak, pretvorim se u potpuno drugu osobu, a ta osoba pije ko smuk.
Rečenica kojom profesor najavljuje rekreaciju učenika u vidu odlaska sa mesta do kante i pljuvanja žvake u istu.
Žvaku? Jok, žvaćem kombajn Zmaj i mehaničara termoenergetskih postrojenja.
Savršeno objašnjenje likovnog dela od strane slikara, koji ima za cilj da vam ovaj umetnički prikaz uglavnom ničega, utrapi za neku kintu kako bi imao za struju, hleb, a ko zna - možda i paštetu. Ovim dvema magičnim rečima se često koriste i galerije koje prodaju jeftino salonsko djubre za lepe pare (vidi šta sam kupila u galeriju!).
Naime, prosečan čovek će po svaku cenu izbeći tu malu neprijatnost otkrivanja njegovih deficitarnih sklonosti ka saznanju o umetnosti uopšte, a kamoli o slikarskim pravcima i znamenitim slikarima koji su obeležavali doba. Pre će kupiti sliku nego da ispadne nekulturan.
- A kakva vam je ovo mrlja?
- Gospodine, vidim da imate oštro oko i da ste vrhunski poznavalac probranih dela avangarde. Da niste kojim slučajem kritičar?
- Pa ne..
- Izvrsno, znači prosečan čovek koji svoje obrazovanje drži na visokom stupnju. Znate, danas s retki kao vi, vremena, šta ćete..
- Aha pa hvala, vidim ja da s u boje nekako..Kako bih rekao..Skladne.
- Oštro oko, kažem ja. Imate čast da razgovarate sa akademskim slikarom, koji ovo delo nadrealističko - kubističke avangarde nudi za pravu sitnicu od cene. A ko vam je omiljeni predstavnik ovog razdoblja?
- (Koji sam ga kurac i pitao, jebala me mrlja) A..Da ste vi meni spakovali tu sliku, vidim ja da dolazi iz vešte ruke..
.......
- Aa..A je l to avangarda?
- Ne Mirko. To su konji.
- Aaha..Mhm..Znači konji..To neki nadrealizam?
- Jok Mirko, konji ko konji.
- Aha..Pa lepi su, onaj četvrti mi je nekako..Ne znam - al baš dobar.
- Ima ih tri.
- Tri? Tri..Aha..
Može.
0,5-1 ‰-amater nivo
Ovo je više brukanje nego sto se može nazvati pijanstvom.Popio si dva piva, uhvatila te murija, kukaš kud ne popi bar više.Mnoge bi bilo sramota da im u prijavi piše samo 0, 6 ‰npr
1-2‰ medium
Nivo rezervisan za pubertetlije-početnike na punoletstvima.
Dvojica se vraćaju zagrljeni:
-Doootakooo sam dnoo životaaaaa!!!Brateee koji si ti car!Svi ostali su pičke al ti si moj brat, nisi sisa kao oni !E zato te volim, zato ovo moramo da ponovimo!Sad ću za mog brata da okrenem znak stop kontra!
2-3 ‰profi
Nivo karakterističan za svadbe i ispraćaje.
U restoran od nekud valcer hodom ulazi upišan lik.Polako mu odbijaju poslušnost osnovne motoričke funkcije.Služi ga još samo ruka kojim gura hiljadarke pevačici u sise dok desnim okom amblenduje šurnjaji.Mlada i mladoženja su odavno u drugom planu.Deca ga snimaju telefonom za you-tube.
preko3,5‰ master
Starog oca u 4h ujutro iz sna je probudilo neko melodično zviždanje koje se ponavljalo.Ustaje uplašeno, odlazi do dnevne sobe gde zatiče sina jedinca kako sedi na laminatu pored svoje povraćke:
sin:Pa de si bre Mr Proper zovem te pola sata!?Aj ne bilo ti zapoveđeno, počisti ovo da ne vide matori.Ja odo da prilegnem malo nešto sam sav ko kurac!
Sled okolnosti u vašim mislima koje premotavate dok šetate sami ulicom, vozite se u busu, prisustvujete predavanju (makar fizički), čekate u redu u banci ili bilo gde na javnom mestu, a pri tom se užasno dosađujete. Onda krenete da vučete misli iz naftalina i pravite svakojake asocijacije, praveći nit toliko dugu da na kraju potpuno odlutate. Kad zađete u fazu: mišljenje u mislima, obično se setite nečeg vama vrlo smešnog,i prisutni svedoci vide budalu koja se smeška iz nekog razloga. Oni nemaju razumevanja za ovaj prisećajni smeh. Kada se postidite i svatite da ipak niste sami, skolpite neku ozbiljnu facu i nastavite dalje sa motanjem misli u nedogled.
Red u pošti. Stigla penzija, plata, računi. Stigla vama i stipendija al ostale u redu nešto sve zabole za to. Gledate onaj smorni ček, gledate babe kako se mršte u koloni, ispred vas je doduše jedna zgodna mama koja smiruje ćerkicu. Zagledate ovoj milfači u bulju i nehotično se prisećate radnje farmerki...
''Jao, bre koji je to bio blam. Aj da je bila neka mala radnja, nego u šoping molu! Zakačim onu lutku, ona krene da pada, ja je hvatam i još se izvinjavam istoj. A svi me gledaju kako vičem ''Izvinte gospođo''. Sramota. A makar je, moja cura videla da je me stvarno pojeo živ blam, pa me se sažalila, te je dala to veče. A posle spavanja smo jeli sladoled. Uf bio dobar sladoled. Bolji nego sex. Što ja volim sladoled. Jedva čekam leto. Nisam bio na letovanju šest godina bre! Poslednji put bio sa ćalom. To je bilo vreme. Ja klinja od četrnaest godina i blejim na moru i pecam. A ćale se samo dernja na mene. Tad mi je pričao, dok smo se smarali pecajući, o onome kad je pomagao ujaku na pijaci, pa ujak otišao da fasa, a ćale kao prodaje krompir. I došli neka dvojica i traže džak krompira. A što je najgore, ovaj jedan došao da kupuje a drugi je to jer on se razume u krompir. Ćale natrpa kormpir u džak, pa džak na vagu, i ne može da izmeri. Dodaje on tegove i dodaje. Nagurao na vagu 80 kg tegova, ne može da izmeri krompir. Aj kao da zaokruže na 80. On gleda ne veruje, ovi kažu može. Nose oni džak i još se pitaju kako su ojačali. Kad je došao ujak i video da je zaglavljena vaga, hteo da se upiša od smeha. A ovaj jedan kupac se još razume u kormpir. Ahahaaha, koji kreteni. Aahahaha...''
....ahahahahahhaha!-smejete se ko budala i prodorno razbijate muk u pošti. Svi gledaju u vas i pitaju se koliko ste nenormalni.
Milfača ispred skanja ćerkicu od manijaka.
Vi gledate napred i nastavlajte tok misli od krompira.
Američki astronaut (rođen 1930. godine), jedan od trojice koji su učestvovali u svemirskoj misiji Apolo 11. Za razliku od druge dvojice, Edvina ("Baza") Oldrina i Nila Armstronga, on nije hodao po površini Meseca, već je ostao u letelici i rukovodio njome.
U svakodnevnom životu, osoba koju ostavimo na nekom dosadnom mestu, ili joj poverimo da čuva nešto vredno, dok mi odlazimo da vršimo neke ultrazanimljive stvari.
Na plaži:
- Ej, mi odosmo na kupanje, a ti budi tu, pazi da mi neko ne mazne mobilni.
- Ma, jes', ja da vam budem Majkl Kolins.
Kad dođe četvorogodišnji brat od strica:
- Jovice, idem do kladže, zvao me Igor na vops, a posle ću do Ivane, njeni nisu kod kuće. Ti se igraj sa Lazom, imate tu Monopol, Riziko, tabliće, šta ja znam. Nemoj da se smara.
Tri najludje devojke koje sam ikada upoznao.
Univerzalni SMB odjebativ iz vremena JNA.
Opšte primenljiv na sve i svakoga, i u svakoj situaciji kada poželite malo mira.
- Oprostite da vas pitam ?
- ..........
- Gospodine ?
- Odjebi od karaule !
- Molim ?
- Šta moliš, odjebi od karaule, inače puštam kerove !
Smeh koji vas obuzima, po pravilu, u prilikama kada bi, ako bi bio primećen, izazvao veliku nepriliku.
Mesto događanja: sahrane, književne večeri, čas kod opakog profesora...
Prepoznaje se: po ukočenom izrazu lica i trešenju ramenima.
Kažeš kad promeniš nešto, ma koliko minimalno bilo, da bi sebi napravio ćef. Posle truda, nirvana.
-Mrdni ga malko TV na levo da ne krivim šiju...taaaako...Odma' drukše.
-Zajebavala me šestica nekol'ko noći...odo' kod ovog našeg kasapina u studentskoj...krk, izvadi ga...odma' drukše.
-Srećo, aj malo ja gore, mnogo me gmečiš....Op...odma' drukše.
-Bljutavo bre ovo stara, kapiram ja nezdravo...dodaj slanik da mu rešim ludnicu....Odma' drukše.
Godina 1984, još nam visi Titova slika u predsoblju, a ja već postao gimnazijalac!
U džepu imam 20 dinara, i već dva sata razmišljam kako da usnulog ćaleta(sada pokojnog) opljačkam za još dvadeset dinara, pa da imam dovoljno za dva čaja(sa limunom!) u "Korani".
Posle munjevite akcije privlačenja tatinom buđelaru (tu moju akciju i danas izučavaju na fakultetima za nindže), dolazim do drugih 20 dinara, tako neophodnih za moju kompletnu sreću u životu.
Tragove tog svog zločina sam uklonio tako dobro da ni svi holivudski forenzičari zajedno ne bi mogli da snime o tome ni 15 sekundi u nekoj epizodi, toliko je to malo dokaza bilo ostalo!
Izlazim napolje sa dilemom kako da to najpametnije utrošim...
Dva su puta predamnom. Jedan je do naselja Aerodrom(4km), a drugi do Stanova(6km). Kola naravno nemam, a ni pare za autobus, samo za ta dva čaja(i to ako nisu poskupeli!). Na kraju one dalje destinacije me čeka ONA, ne tako lepa, da zajedno idemo u grad, a deluje kao da bi rado zastala u nekom od usputnih parkića. Možda se budemo i po'vatali!
Na kraju one druge i bliže destinacije je prelepo i prepametno žensko stvorenje u koje sam pomalo zaljubljen, ali sve deluje da će pre bilo čega morati makar 3-4 kanistra čaja da se popije sa njom, i to u dužem vremenskom razdoblju.
Namaknem kapuljaču, kiša je lila k'o iz kabla, pa odlučnim korakom krenem prema ružnijoj koju ne volim!
......
Godina 2010, živim u Luxembourg-u, jednoj od tri najbogatije zemlje na svetu.
Tita nema, u predsoblju mi visi kalendar uplata "Paribas" banke. U novčaniku par EURO novčanica i pregršt kartica sa četvorocifrenim limitima. Ispred kuće dva auta i džip.
Živim sam samcit u ogromnoj kući, najbliža familija je 2100km daleko, a čak i kiša ne pada.
Skoro je 7 sati i za nekoliko minuta će prelepo stvorenje koje se otvoreno loži na mene ("senzibilna skandinavska ženstvenost") da me zove da idemo zajedno na neki heavy-metal fest u jedno obližnje seoce.
Tamo nema čaja, samo Paulaner i Bofferding pivo...Neće ni da poskupi, a i da poskupi, niko to neće ni da primeti.
Sigurno će da me spopadne i to ne po parkovima, nego u mom ili njenom krevetu. I ona živi sama...ima i ona dva auta.
Jbg...samo što sam došao i istuširao se, a na Sky TV počinje Eddie Izzard da priča fazone...a ona ionako mnogo priča gluposti, stvarno nemam volje da nju slušam.
Gasim telefon na minut pre poziva.