U neki jutarnji čas, pre nego što se matorci probude za posao, a posle petlova, persona koja se vratila sa lokanja oseti potrebu da se pokloni idolu porcelanskog boga smeštenom u kupatilu svake kuće.
Molitva se obično sastoji od klečanja pred idolovim nogama uz besomučno zabacivanje glave sa vremena na vreme u pravcu unutrašnjosti šuplje bogomolje.Obavezan je šamanizam, dok vam se duša odvaja od tela, u vidu tihog mrmljanja i psovanja, trenutka samopoznaje- ''Koji sam ja som'' i po kojeg ''Jao Bože'' kada vas uhvati religijski zanos.
Ritual se završava ogromnim olakšanjem kao znakom uslišene molitve i odvlačenjem u sobu uz nadu da ne naletite na ćala koji je krenuo na brijanje.
milutinndv
Kada za nekoga kažemo da je "usrao motku" to, ukratko, znači da je taj uradio nešto zbog čega će trpeti teške posledice. A odakle baš izraz "usrati motku", zašto baš motku i zašto baš dotična radnja verujem da mnogi ne znaju. Sada ću to, na svoj dosadni način, kako samo ja znam, da objasnim u primeru.
Verovali ili ne to ima korena u vojsci i ratu. Početkom XX veka ratna strategija se još uvek svodila na "viteštvo" i opštu tarapanu tipa prsa-u-prsa iako je vatreno oružje već odavno moglo da potisne potrebu za tim. Znači, istrči iz rova i pravo na stacionarne mitraljeze i haubice, pa ko preživi, dobije orden i tapšanje po ramenu. U I Svetskom ratu, kao i Balkanskim ratovima to je bio slučaj i u našoj vojsci. E sad, zamislite da u toj frci i jurišu na rovove nekog vojnika "pritera". To bi bio ozbiljan problem za koncentraciju, a samim tim i za život i zdravlje dotičnog vojnika. Zato su pre svakog proboja i juriša, vojnici dobijali obrok, a uz obrok i lakši laksativ kako bi se "ispraznili" pre bitke. Pošto ne mogu stotine ili hiljade vojnika da "rade radnju" posvuda (zamislite na šta bi ličio front posle toga), iskopavali su velike rupe u zemlji, preko tih rupa bi bile postavljene motke na koje bi vojnici seli i "obavili dužnost". Posle svake "smene", rupu bi zasipali negašenim krečom, radi dezinfikacije, pa sledeća "smena" i sve tako dok svi ne završe, onda bi rupu zatrpavali i u boj junaci. Pored svake rupe bi stajao podoficir, najčešće narednik, koji bi pazio da niko ne "obavi posao" na motku, jer posle tog vojnika treba da dodje sledeći koji treba da sedne na nju. Kazna za vojnika koji uneredi motku je bila deset udaraca bičem. Dakle, kada bi vojnici videli da neki njihov kolega dobija batine i pitali zašto ga kažnjavaju odgovor bi bio "Usrao je motku". Tako se taj izraz "odomaćio" u našem narodu i postao sinonim za svaku grešku koja može pojedinca skupo da košta.
Odgovor koji roditelji daju djeci na njihovo pitanje zašto stalno moraju smarati o tome od čijih kuća im je nova ljuba, odnosno o njenom porijeklu sve do devetog koljena.
- Mali, đe se ti tako spremaš, mećeš taj gel, ti se tako nisi picanio ima tri mjeseca?!
- Trebe, stari, trebe...
- A je l naišla neka piša, što te smuntala?
- Izgleda da jes', ne znam šta će biti...
- E a od čijih je kuća?
- De ba oladi malo, tek smo tri nedelje zajedno, neću je ženiti...
- A sinko, stari ljudi kad su kupovali kravu, gledali su ko ju je otelio, a toli žensko kad se gleda... Ae evo ti cvancika da se izvedete...
Za razliku od omraženog Jevreja Jermen je siromašnija verzija čoveka kojeg su svi izgazili, al' mu niko nije pomogao jer nije bio dovoljan jevrej da plati zaštitu i nije se setio da osnuje tajna društva sa kojima gospodari nad Amerikom. Kad Srbin kaže da je "nebeski narod" on mora da se potuče sa Jermenom jer je prvi rezervisao to mesto kad mu ništa drugo nije ostalo. Jermen živi sa Rusom, Turčinom i Irancem u komšiluku i mora da se svađa sa svakim od njih oko muzike. Jermenski metalac smrdi gore od prosečnog metalca. Jermenac živi na planini i mora da jebe kozu jer mu je ženu ukrao Rus, a ćerku Turčin. Jermenac ima dugu i ponosnu istoriju preživljavanja, prvi je prihvatio hrišćanstvo kad je bilo aut a onda trpeo što ga je pametan prihvatio pored Persije. Jermen 'oće u Evropu jer se nalazi na granici sa Evropom, čuva Nojevu Barku u skladištu za crne dane kad nastupi novi potop. Jermen pravi jeramiku, a ne keramiku. Jermen je i prvi izmislio genocid al' mu je bogati rođak to ukrao i prisvojio za sebe, pa mu je ostalo jedino da se svađa sa Turčinom koji ga je naterao na genocid. Dok je Jevrej IN, Jermen je AUT. Jermen je prvi hipster, on je sve radio al' su ga svi prekopirali i ostavili na planinčugi da čvari noge u lavoru i sluša Teheran.
U njemu se nalazi: lična karta, koja ikonica, slika i novčić iz česnice.
Stadijum pijanstva kad svima daješ sise.
Mi smo spremni da razgovaramo sa vama, ali pre toga, vi treba da se složite sa svim što mi hoćemo.
Unakrsno pominjanje porodica u toku svadje roditelja oko toga sa čije strane je dete povuklo mane.
Ona:' Onaj TVOJ sin opet nije spavao kući! Kakav to izlazak traje 16 sati?!? Isti je tvoj otac! A ni deda ti nije bio bolji! Ja jos nisam videla da neko toliko pije ko ti sa tvoje strane! Ako nastavi da banči neće nijedan ispit dati!'
On:' Moji svi jesu uvek pili i bančii al bar su radili! Gradjevina-gradjevina.. al su radili ! Moj deda je iskopao kilometre kanala u Francuskoj, pradeda sagradio pola sela! Na tvoje je tvoj mezimac neradnik! Svi su ti u porodici lelemude, samo nesto tupe niko ista ne radi! Ti si ga razmazila! Ja kad sam rekao da radi nesto preko studentske htela si oči da mi iskopaš! Rekla si da pustim TVOJE dete na miru da studira da ne bude ko moji! E pa sad eto ti ga! '
Tiha patnja lokalnih adolescenata i njihovih očeva.
Usrećuje slučajne prolaznike svojom pojavom, ulepšavajući im ostatak dana i ublažavajući depresiju povodom još jednog ponedeljka.
U toku običnih životnih radnji, poput zalivanja cveća u dvorištu, ili odlaska do prodavnice, postaje predmet vickastih opaski muževa svojih prijateljica, propraćenih širokim osmehom.
Njen sin je uvek omiljen u društvu i ortaci mu često dolaze na gajbu, iako nema Sony Playstation.
Muž joj je kamiondžija na dugima trasama, zbog čega je često i odsutan.
Ortak 1 (drugim ortacima): E, kakvu sam pičku video danas u busu, nije mi bilo dobro!
Jedan od ortaka: Jel ko Žaretova keva?
Ortak 1: A dobro sad, nije baš ko Žaretova keva ali je mnogo dobra!
Čitanje domaćeg iz prazne sveske.
Ironičan način da nekome stavimo do znanja da previše sere.
- Znači sinoć izađemo, prevrnemo se od alkohola, navatamo neke bliznakinje, ono, ludilo. Obe dvocevke, haos smo napravili!
- E, matori, izvini što te prekidam, sačekaj samo da donesem gusle.
- Šta?!
- To bez gusala nema šanse da se opiše.
Kad Crnogorac ne prođe fudbalske testove u Partizanu ili Zvezdi, pa se vrati u podgoričku Budućnost.