Reći ono što drugi misle da ti misliš, i ti znaš da oni tako misle ali ti misliš da je bolje da i dalje ćutiš i smrdiš jer se bojiš onih koji umeju da misle.
Onaj batica što se busa u prsa kako radi 25 sati dnevno i prodaje maglu po podkastima, a zapravo je kum od Vučića i izvlači pare iz državnog budžeta preko nameštenih tendera.
Voditelj:
-Recite našim gledaocima kako ste Vi uspeli da dođete do ovoga što imate?
Podguzetik:
-Znate, morate da imate ideju, ali ta ideja nije dovoljna. Ne možete raditi od 8 do 4 i očekivati da imate za more, za skijanje, da imate svoju firmu...
Omanji stražar koji se odigne na stražnje noge kako bi druge obavijestio o nevolji.
A: Razlaz!
B: Šta vičeš, Mališa? Kvariš raspoloženje. Tiše tamo.
C: Kupimo prnje.
B: Stani malo. Popij još jednu!
C: Merkat se digao na stražnje noge. Mora da je nešto ozbiljno. Fajrunt. Eto nas, Mališa.
Generacijske distance u Srbiji.
"Kad sam bio mladić, moj otac mi je izgledao glup. Kada sam sazreo, začudio sam se koliko je u međuvremenu naučio.“
Džek London.
Vrijednost ljudskog tijela na crnom tržištu. Sjeti se toga sljedeći put kada kažeš da ništa ne vrijediš.
Barem prije inflacije. Sada je možda i 200 000.
Albanac koji ne dolazi kad ti treba, kao taksi ili gradski prevoz. A i kad dođe, oterao bi ga u tri lepe.
Nestaje brže od komšijinog WiFi-ja na koji si se prikačio.
Moto incestoidnih grupnjaka.
Za neupućene: Rols Rojs standard kvaliteta u SFRJ, tkr. (tako reći): kupiš jednom, koristiš do penzije… i ostaviš deci u nasledstvo.“
Propisana standardizacija: tri puta čekićem, i četvrti put: "Udaride još jedama, dijete, da mu jebemo majku do daske."
(Ako ne znaš šta ti je, ti onda vidi 'de su ti danas: „Mura“ odelo, „Gorenje“ vešmašina, „MPK Smederevo“ šporet, „Teteks“ trikotaža, „Kolinska“ mortadela, „Tobačna industrija” cigare, „Fructal“ sokovi, „Podravka“ supe, „Navip“ vina i konjak, „Borovo“ cipele... A tek čkapi, sine!!!)
- Jel', bolan, jel', ti ovaj mali po JUSU?
- Jok, bolan, po Hasu!
Jače od "Nem' pojma",
slabije od "Jebem li ga".
Digitalna prostitucija koja je 100 posto sigurna jer ionako svi plaćaju za slike i videa.
Izraz ( sintagma ) naročito popularan kod političara i njihovih pristalica kada rezultati nisu zadovoljavajući, u prvi mah.
Drugim rečima; alibi koji to uistinu nije.
- Mi smo sve izgradili, i parkove, i bolnice i vrtiće...
Mi smo sve unapred predvideli kada to niko nije smeo...
- Gospodine M. a šta ćemo sa obećanjima koje ste dali u predizbronoj kampanji ?... Čini se da od toga nema ništa...
- Hm, ja se izvinjavam ali hvala što ste me na to podsetili.
Polako, ima vremena, utakmica još traje.. Kako kaže narod - igra se i drugo poluvreme...
- Hvala na intervjuu, gospodine M. ...
...
Insekti za koje Boga moliš da ti se ne pojave u kući.
Poslovica koja se koristi za uništavanje iluzornih priča o egalitarizmu (jednakosti svih).
Karl Marks nije razumeo da sirotinja (lumpenproletarijat) ne sanja obezbeđenje minimuma egzistencije za sebe već da ona dođe na poziciju bogatih i elitnih.
Sirotinja ne sanja svet bez klasa, nego svet gde je ona jedina klasa – i to ona bogata i elitna.
Računa na neuspjeh i najavljuje ga.
Osveta vlasnika Mazde svim ljudima koji su mu ogrebali ili udarili auto.
- Što radiš, majmune? Upalio sam sva 4.
- Nisam vidio.
- Nisi vidio. Taman auto popravio i ti mi ga stučeš. Dajem ti fore 5 sekundi.
- Koji ti je? Riješit ćemo sve.
- 5, 4...
- Što se vraćaš u auto?
- Po golf trojku. Uzet ću ovu vud inesis 500 za velike brzine jer kada ti prospem zube s jednim hol in van, neće ti dragi Bog pronaći zube.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.