
Omekšivač je jako bitan u životu svakog čoveka, i neophodno je bar 46589 puta dnevno podsetiti ljude da ga kupe.
Po onome što vidimo u reklami, možemo zaključiti da se omekšivač pravi od nečega što je mešavina najčistijeg kokaina i LSD-a, jer se ljudima (naročito deci) događaju neviđene halucinacije i flešbekovi u sustretu sa njim. Jedan vidi cvetne livade, drugi snežne planine. Ipak, legalno se prodaje u samouslugama.
Najljigavija vrsta reklame. Prilika za svakog građanina Srbije da iskali svoj bes za vreme prikazivanja iste. Tipična reklama ove vrste izgleda ovako: Devojka odlazi na neku tamo, svima nepoznatu predstavu. Posmatra mladća koji nosi sasvim novu, crnu košulju. Niotkuda, pojavljuje se njegova mama koja izgleda kao da je 10 godina mlađa od njega, ali ko to primećuje. Pričaju i spominju ga. Devojka pita da li je to nova košulja jer, majku mu, mora biti. Kad sa druge strane dolazi odgovor: " Ne, oprana je gorepomenutim omekšivačem" . S tim što se on nalazi u njenoj torbi, ali svi ih mi nosimo sa sobom, zar ne?
Nema potrebe za primerom, i ovako ih ima svuda.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.