
Zvonjava, propovedanje iliti zvocanje roditelja. Kao i na mobilnom telefonu, svako ima svoj, brižno ugrađen u nervni sistem prilikom instalacije. Svako je individua za sebe koja količinu novca koju trošiš, mesta na koja ideš i način na koji se ponašaš poredi sa nekom svojom valutom - hleb, mleko, meso, poštenje, vrednost, aljkavost i tako dalje.
Sigurno ste čuli da nekoga koga poznajete ili nekoga koga taj neko poznaje roditelji driblaju za neoprane sudove, dok tebi tolerišu i potop u kući, sve dok, im donosiš dobre ocene/si fino vaspitan/obilaziš babu i dedu/baviš se nekim sportom.
Trista arišina i merila, pa ti vidi šta će ti se zalomiti.
- Šta ti rekla keva za one pare što si pukao na račun za telefon?
- Ona - ništa. Kaže da je sve dobro dok ja vozim trezan. Ali zato mi je ćale skako po lobanji sa pričom da je 25 kile mesa mogao da kupi za te pare.
- Haha, odlični su. Meni bi keva rekla da se tornjam da radim nešto dok ne skupim taj novac da im vratim, a ćale bi me potapšao po leđima i rekao da spičkam još toliko ako je cura u pitanju.
- Au jebote. Što mi nije taj tvoj rington, Bog da me vidi.
- Ma čini ti se, znaš kako to ide, uvek bolje zvuči tuđi.
Zvono koje označava početak i kraj runde u boks meču.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.