
Njemu je sasvim prijatno u svojoj koži.On ne zarezuje ništa, mrzi ga da ustaje, a kamoli da se obrezuje. Kao i istoimeni pas, on je sumo - rvač sa viškom kože, vršnjak svog gazde od koga nema vajde, ne diže se ni na meden pičić i ne odaziva ni pri najiritantnijem buđenju. Draškalo u kožnjaku.
Некада је био ситан и жгољав. Онда је одлучио да би се то у теретани могло поправити, али се није зауставио на природном процесу, него се кљукао свим и свачим, не би ли што пре постао баја. Када је понестало ентузијазма и полета, спласнуо је попут издуваног балона, што његова кожа није могла да испрати. Данас је само шарпеи у људском облику.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.