
Krš od autobusa, najpre onaj koji saobraća na prigradskim relacijama, najbrojniji su u kategoriji, a otuda i naziv, ali ima i gradskih koji zaslužuju ovu titulu, a i međugradskih ima dosta.
Prigradska linija. Autobus ispunjen miomirisima rakičine, masti, cigareta i vonjom zavesa opranih poslednji put u SFRJ, kao i rupama u podu, odmah iznad točkova . Staje u sred bestragije. Neki kvar je u pitanju. Posle pola sata razmišljavanja i prepiranja šofera i konduktera, nalaze rešenje. Kondukter seda pozadi, nešto čeprka, jebeniše...
Viče:
,,MOŽE!"
,,VUCI!" uzvraća šofer.
Kondukter hvata sajlu za gas, i vuče, autobus kreće. Kad treba da uspori ili da stane, šofer viče kondukteru da pusti, ovaj pušta. I tako ceo put. Snalažljivost na delu, nema šta, a propise ko šljivi.
(istinita priča)
U odnosu na ovo, Krstić i sin firma predstavlja prvu klasu, apsolutni džet set, vrhunac drumskog autobuskog putovanija.
Najrazdrndaniji autobusi GSP-a, uvek imaju trocifrene brojeve, prolaze na ne manje od 4 sata, na podu novine preko necije povracke, uglavnom smrde na sir seljana koji sabajle idu njime na pijacu, redovno prazni od 06-21h, uskacu kao supermen kad po 2 sata cekas "redovni" autobus. Vozac uvek ljubazno kaze :"Dobar dan komsinice" Ide u nepoznatom pravcu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.