
Pojavom masovnijeg korišćenja mobilnih telefona pre desetak godina, bio je prestiž imati šestocifreni broj kartice, jer su se ti brojevi lakše pamtili. Takodje, postojao je i "dobar broj", koji je bio sastavljen od više istih cifara, na primer - 064 000 77 25, tako da bi prijatelji uspevali da ga zapamte čim bi ga prvi put čuli. U suštini, nikada mi nije bilo jasno zbog čega je to toliko bitno - imaš šestocifreni broj, ali te svejedno zovem iz imenika..
- Ej druže menjao sam broj, evo ovo je moj novi (diktira broj od šest cifara). Šta kažeš a, ne možeš da ga ne zapamtiš.
- Ma ok je, ali u imeniku si mi svejedno pod Miroslav..
- Nema veze! Šta ako se nadješ u nekoj opasnoj situaciji, nemaš baterije, u stvari - ostao si bez telefona, moraš nekog da nazoveš da dodje po tebe - e onda se setiš mene i kažeš hvala Bogu što mu je broj jednostavan..
- Zvaću burazera, ćaleta, devojku, vatrogasce..
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Dobar iliti zlatni broj. Slažem se u potpunosti sa tobom, svakako zovem iz imenika, neka je broj i pedesetocifren :D