
Vrsta bolničkog osoblja karakterističnog za (ne)uređene birokratske bolničke ustanove kao što su bolnice kod nas. Naime, redovi su dugački, čekaonice su pune, ljudi padaju u nesvest od bolova po hodnicima dok ih njihovi najmiliji bespomoćno gledaju ali šetači za njih nemaju vremena. Ne, oni moraju da šetaju. Moraju mnogo da šetaju. Medicinske sestre obučene u uzane bele pantalonice ispod kojih se naziru još uže bele gaćice po ceo celcati dan laganim tempom šetaju kroz bolnicu bez cilja i svrhe, jednostavno može im se.
Hodnik kliničkog centra.
-Izvinite, ocu mi nije dobro, onesvestio se kod kuće i pao nezgodno jedva sam ga dovukao dovde, možete da pozovete nekog?
-Izvini momak, ali ja kad bih tako jurila za svakog ja bih bila atletičarka a ne medicinska sestra, naići će već neko....
Pored stoji deda sa jedva živom suprugom u kolicima, jedan čovek leži na pokretnom krevetu i pljuje krv na sred hodnika, dete kojem krvari glava urla od bolova... a oni se i dalje šetaju pička im materina da im pička materina.
Ljudi koji u grad izlaze bez pare i dinara. Gore dolje po korzou pa put kuće kad se umore.
- E, kako ste, malo do grada?
- Evo, malo u šetnju.
- Neka, zdravo je to. Malo šetnja, pije se vazduh, lijepo li je zdravo živjeti!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.