
Likovi koji mnogo dobro i mnogo brzo sviraju gitaru, dobri muzičari, al' zato kad te neko pita kako ide neka pesma od nekog od njih, zbuniš se jer niti možeš da odzviždućeš melodiju, niti da je otpevaš. Ma koliko bio popularan ovakav gitarista, posle svirke nikad ne uspeva ništa da povali jer ga okruže klinci koji se prže na ekstra sviranje da bi im gitarista objasnio neku tehniku, pa ribe razgrabi neko drugi.
Mnogo mocnni gitaristi, ali su to cirkuski gitaristi, koji dodju i odrze koncert, naprave akrobacije i lomove po gitari, samaraju sa desetominutnim solazama... Sve u svemu tehnicari koji su uvezbali skale i naucili varijacije u njima. Karakteristicni su i po tome sto previse koriste tremolo rucku, pri cemu imate utisak da nista drugo i ne znaju da urade... Ekstra su oni gitaristi, al nijedan nema dusu za gitaru kao sto je Hendrix imao...
To su Steve Vai, Joe Satriani, Yngwie Malmsteen, John Petrucci... i mnogi drugi...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.