
Ako vam stoji u dijagnozi pored neke reči,znajte da ste najebali.Verovatno će vašu sudbinu deliti jedna baba iz Mongolije i jedna vrsta hrčka koja živi u Panami.Pošto je većina sindroma izuzetno retka,sve naučnike i doktore zaboli tuki da se bakću oko pronalaženja leka.
-Brate,našli mi neki Džon Bon Džovi sindrom.Manifestuje se tako što uvek prdim na sahranama.Ima još jedan u istočnom Timoru,pa rade neka testiranja,videćemo.
Zajebana stvar koja odlikuje opasne momke. Da se razumemo, oni su opasni i bez tog sindromčića ali ih on izdvaja i daje opravdanje za svako sranje koje naprave. Nebitno da li je u pitanju sindrom američkih ćurki ili ludih bugarskih koza bitno je da je sindrom i da treba da ih se plašiš.
- Alo, mali, je l' znaš bre ko sam ja?!
- Pojma nemam.
- Ne znaš ko sam ja?!
- Jok.
- Ja sam Robija i mnogo sam lud.
- Ej?
- Da, da... Imam i sindrom.
- Vidim. Je l' daunov?
- Što?
- Pa, ono kontam da ne bi trebao da se kačim s tobom.
- Aha. daunov.
- E, izvini onda ali u buduće upozori ljude da si daunovac da ne ispadne neko sranje.
- Oću, matori. Dobar si ti dečko, neće tebi Robija ništa.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.