
Najpribližnija zamjena za pravu stvar.
Trip svijeta u kojem danas živimo. Jebena Matrica stvari koje nas okružuju i služe da zavaraju naša čula. Zatvor za naš um. Imamo čitavu plejadu stvari koje služe da zaobiđu stvarnost u kojoj osjećamo bol zbog koje znamo da smo još uvjek živi.
Više ne jedemo zdravo, zašto, kada imamo sintetičku Abecedu vitamina u kapsulastom i šumećem obliku. Više ne kušamo, jer imamo sintetičke zaslađivače i aromatore da okusimo sve egzotične ukuse. Više ne mirišemo feromone, zašto kada imamo sintetičke mirise svih opusa da nam uzbude maštu uspavanu sintetičkim seksom iz pornića. Mada više se i ne jebemo, jer imamo sintetičke kurčeve da zadovolje dame podmazane sintetičkim vlažilima, i sintetičke pičke da izmore sintetičku erekciju kurca izazvanu tabletama. Imamo sintetička druženja i sintetičke prijatelje da zadovolje naše potrebe za komunikacijom i siocijalizaciom. Više ne razmišljamo, jer imamo smartfonove i smartkompove da to rade za nas. Više ne odlučujemo, jer imamo sintetičke kutije i ostale medije, da to rade za nas. Više ne živimo...
2147. godina.
Posljednji ljudski mozak bez čipova u sebi, sjedi u svojoj lobanji i tiho umire, jer je izgubio svoju svrhu...
Вјештачки, лажан, очајног квалитета.
- Види што сам добар сат узео! ''Фосил'', тебра!
- Да видим... Откад се ''Фосил'' пише са једним ''с''? И откад ''Фосил'' производе у Бугарској?
- Ууу, а мени чудно било што је тако јефтин. Ништа, дако не цркне одмах...
- Не цркне одмах? Брате, ово је ништа-роба, синтетика најобичнија. Кориснији би ти био к'о топломјер. Купи неки крштен сат, мојне да си вазда стипса.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.