
Magična riječ, koja automatski oduva sve prepreke u misiji korištenja nečega.
Kad je nešto "službeno", znači da je to neuništivo, dostupno svima, samoobnovljivo, perpetuum mobile, ma sve! Jednostavno, može sve!
Naravno, to sve potiče od mentaliteta našeg naroda, kom, kad je nešto plaćeno, ono postaje automatski potrebno, tek tad shvate da im je upravo to trebalo! Jer, što da ne? Zatrebaće jednog dana, teška vremena dolaze. Parola "koristi dok možeš, jer jednog dana možda nećeš imati" nikad ne griješi.
- E, tetka mi je bolesna, a nekretnine se neće same naslijediti.. Kako da odem do Švajcarske sad da joj bdim uz postelju, kako?! S kojim parama?!
- Pa evo ti telefon, nazovi je, ispričajte se, ako ništa, cijeniće!
- Ma bježi, 2 eura minut, jeftinije mi da kupim voznu kartu.
- Službeni je.
---------------------------------------------------------------------
- Pa, ne možemo kroz ovaj kamenjar, čovječe, ima nekoliko kilometara sigurno, najbolje da pjehe krenemo.
- Sti lud? Službenim autom sam, letimo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.