
Kec u rukavu, džoker za muškarca kada svi izgovori i umiljavanja lepšoj polovini potonu kao Titanik. Udara baš tamo gde treba, direktno u žensku sujetu. Obigrava oko nje kao parče skakutavog bifteka oko izgladnelog psa, smirujući ga samo svojom pojavom.
(škljoc brave)
- Zdravo dušo.
- Skote!
- Šta je bilo?
- Zaboravio si da je trebalo da idemo na večeru kod mojih! Gde si do sad?!
- Zadržao sam se u kladionici... Izvini.
- Beži od mene!
- Izvini dušo...
- Skloni se!
- Žao mi je... Znaš da te volim i da nisam to namerno učinio.
- Ne obraćaj mi se više!
- Jesi li ti to smršala?
- ... I tebi se čini, a?!
Sigurica.
Ova fraza je univerzalna i jako korisna za medjuljudske odnose. Bila iskrena ili ne.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.