
Ekstremno kul stari izraz za bilo kakvo "djelo", najčešće umjetničke ili kreativne prirode.
Koristeći ovaj izraz mi tom djelu, odnosno sočinjeniju tepamo, intimnije ga doživljavamo, a takođe možemo ga izvrći i ruglu, ako ovaj izraz koristimo sa ironično-sarkastičnim prizvukom.
Naročito je simpatično ako se ovaj starinski izraz koristi u kontekstu priče o najnovijim tehnologijama:
"...Kupac digitalnog izdanja neke knjige koju je izdala najveća internet-knjižara (i najveća virtuelna robna kuća) Amazon, odnedavno je, čitajući na Kindle čitaču kupljenom u istoj radnji, u prilici da otkrije nešto što je izvesno i pre znao: da su to sočinjenije pročitali i mnogi pre njega. Ali je sigurno iznenađen kad se uveri da je ono što se njima u procesu čitanja dopalo, što su čitajući podvukli (stara navika iz Gutenbergove galaksije) – stavljeno i njemu na uvid..."
Takođe, može se koristiti kada smo zaprepašćeni nečijim (ne)djelom:
- Kakvo ti je to sočinjenije, čovječe Božji?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Hvala, brt, ovo počinjem da koristim ODMAH :D
Ovo je Vukajlija a ne Vujaklija...
e ovo je plus...