
Šta je za odrasle Mikonos, za decu je solfeđo. Drugim rečima, ako te dovedu u vezu s jednim od ova dva pojma, garant si dukatlija.
- Tozo, 'de će letuješ ove godine?
- Idem s nekim prijateljima na Mikonos.
...........
- E, Milanče, aj izađi, Otrov našo zgaženu mačku pa će sad da joj vadi oči.
- Ne mogu, idem na solfeđo.
Naziv za bilo koji muzički instrument u koferu tipa violine,violončela,gitare ... u narodu se odomaćilo to kao "fora" jer se stvarno dešavalo ( a možda se i dalje dešava ) da ljudi stvarno ni kako se "TO" zove nit imaju pojma šta je to solfeđo, al` iz malog mozga im dolazi da je to nešto fino pa bi da porazgovaraju, i onda to zvuči otprilike:
Prvi sugrađanin: Jel` ti teško to solfeđo sinko?
Druga sugrađanka: Pa gospodine, vidi se da vas nisu slali u muzičku školu, to je gitara! ( a ustvari je violončelo, npr. )
Mesto gde se ostvari najveći broj poznanstava u Srbiji.
- Ma ja tebe znam, samo ne mogu da se setim odakle.
- Možda se znamo sa solfeđa.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.