Prijava
  1.    

    Starinski brakovi

    Od kad je sveta i veka, do negde 1970.-ih godina 20. veka, na našim prostorima, u brak se uglavnom ulazilo, čim dečaci odrastu i postanu momci (20-23 god. starosti) i malo i sazre, i devojčice stasaju, sazre i formiraju se u devojke (18-23 god. starosti). Mahom se ženilo / udavalo sa partnerima iz istog staleža, i to, u velikoj meri, onim kojeg roditelji odaberu svojoj deci, iz porodice po volji roditelja mladenaca. Kad se trebalo stupiti u brak, roditelji bi se dobro raspitali o porodici, sa kojom bi se potencijalno sprijateljili. Raspitali bi se o porodičnim naslednim bolestima, imetku i reputaciji, kao i o samoj prilici, potencijalnom ženiku / mladi. Ako je mladoženja u pitanju, ova pitanja bila su neizbežna: Kakav je čovek, drug, radnik? koje je škole završio? Je l' služio vojsku? itd. Ako se radi o mladi: Kakva je devojka osoba? Je l' vredna? je l' domaćica? Da nije neka lujka, polovnjača? Itd. Ne treba posebno isticati da su devojke / žene morale biti nevine pre stupanja u svoj (prvi) brak. Tokom novog veka, mladenci bi se viđali nekoliko puta pre stupanja u brak, a u baš stara vremena i nemilostivim prilikama, gotovo i da se nisu viđali pre dana venčanja. Takvi brakovi trajali su i po pola veka. Poslednje generacije ljudi koje su stupale u ove starinske brakove, behu rođeni 1930.-ih, 1940.-ih i tokom prve polovine 1950.-ih godina 20. stoleća. Znatan deo rođenih tokom II polovine 1950.-ih i rođeni tokom 1960.-ih godina, počeli su napuštati tu tradiciju, te stoga behu revolucionari u borbi protiv ovih starih stavova o braku i običaja, koji behu produkt jakog konzervativnog patrijarhata i društvenih normi. Bilo kako bilo, starinski brakovi naših baba i deda, brakovi naših starih, od starina do naših starina (starijih predaka), pa i naših roditelja, starijih od '50.-ih godina, dobrim delom (p)ostaše sinonim za ljubav, razumevanje, trpeljivost, kvalitet i dugovečnost.

    - Nekad su se stvari pravile da bi trajale, poput starinskih brakova.