У примарном значењу, магла која се веома добро продаје и скупља прашину.
У пренесеном значењу, траг на телу, успомена на неки догађај, некад мио, некад болан.
-Ааа, не стежи ми руку, имам трн у шаци.
-Одакле ти трн?
-Сувенир са излета.
-Шта је било са оним девојком од синоћ? Јел ти оставила број?
-Јок, само сувенир. :показује шљиву:
Poklon koji kupujemo drugima kao dokaz da smo mi bili na moru, "negde preko" , dok su oni sedeli kuci i kuvali se na +35 . Najcesce su to magnetici sa natpisima ( Budva 2011, Greece, Bulgaria ... ) ili silni nakiti od skoljki i svakojakih morskih cuda.
- E,kupio sam ti nesto na moru... nije puno,sitnica ...
- Jaooo, pa nisi trebao da se trosis ( odusevljeno iscekuje i prestaje da slusa sagovornika).
- Izvoli! ( vadi iz dzepa magnetic sa slikom mora na kom pise Greece 2011)
- O...JAO,kako je lepo! ( misleci u sebi: " Picka ti materina, sad mislis da si mnogo bolji jer si bio u Grckoj! Jos mi doneses ovo da stavim na frizider kao podsetnik da si TI bio a JA nisam " ) .
Predmet, bez praktične primene, koji si kupio da bi pokazao da si bio u određenom mestu.
Ćale:I opet me nerviraš. Pare, pare, samo pare, pa jel ih ja serem možda a? Ajde da od tebe imam koristi neke, il barem da u školi uradiš nešto, pa da znam da ćeš jednom sam moći da se izdržavaš. Al kurac! Ti si sine, tatin suvenir.
Sin: Kakav suvenir ćale. šta pričaš
Ćale: Tako lepo. Od tebe nemam praktičnu primenu, koštaš ko farma nojeva bogtejebo, a uloga ti je da pokažeš da sam ti bio u kevi bez kondoma.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.