
Израз којим прилично добро можемо да објаснимо колико је мала учесталост неке одређене радње. У принципу би требао да буде замена за "готово никад".
Гокси: "Брате, хоће да иде Дуле са нама вечерас у град?"
Мики: "Ма неће, пичка, пит'о сам га... а и ти, синак, сам знаш да он излази сваке преступне године, тако да то и не би требало нешто да те чуди!"
-------------------------------------------------------------------
Маре: "Батињо, да ниси гледао случајно ону емисију синоћ на Дискаверију?"
Сале: "Уопште, синак, не знам што ме то питаш кад знаш да палим ТВ сваке преступне године!"
Kažemo za nešto što se događa svake četvrte godine.
Npr.Osoba koja slavi rođendan 29-og februara.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.