
Ono što ti kida živce kad čuješ. Može se čuti bilo kad, bilo gde, bilo kako, od bilo koga.
-Matori, 'oćemo po pivo?
-Svejedno mi je...
-Evo ga Zoki, stigao.
-Gde ćemo sad?
-Njah, svejedno mi je...
-Koji ćeš sladoled?
-Svejedno mi je...
Izgovara se kao odgovor na pitanje, kada vas mrzi da razmišljate, pa prepuštate sagovorniku da predloži određenu aktivnost .
A: Brate, ’de ’oćeš da jedemo?
B: Ma ne znam brate, svejedno mi je...
A: ’Oćeš da idemo do Nišlije?
B: Ne baš, danas sam već jeo tamo.
A: Oćemo onda u KFC?
B: Ne bih, nisam ljubitelj piletine.
A: Onda u McDonald?
B: Uf, tamo sam jednom otišao i otrovao se.
A: Orao?
B: Previše su skupi...
A: Pa gde onda hoćeš da idemo!?
B: Ma, ne znam, kažem ti da mi je svejedno!
A: ...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.