Spomenik da se nešto dogodilo, jedino što ostaje kada se sve zaboravi, kada se sve sruši, pa kada ode i sećanje ostaje neki mali kamičak koji podseća da je tu nešto bilo i da se tu nešto dogodilo.
Od groblja temelja u glavi, glava ume da zaboli, a od gradova temelja na zemlji ume štošta loše da se desi baš zbog težine u glavi, ali to može da te natera i kad padne zadnja glinena cigla, a ostane temelj, da ponovo gradiš pa neka gori još 100 puta, temeljčina ostaje ljuta.
- Nego da mi zalijemo ovaj temelj, da ti kažem ja, ako se ova kuća ikad sruši Ne daj dva Božeta, mada ja sam ti to kvalitetno uradio, ti znaš kak'i sam ja majstor, ali opet kažem ako ikad ode kuća, ovaj ti temelj ostaje to nemoj da se brineš.
Pa čekaj bre majstore nismo ni proslavili pokrivanje a ti mi već pričaš o rušenju kuće
- Ma nemo' se brineš ja kad ti kažem, nego jel ima još jedno pivo?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.