
Psihodelicni trens.Ekstaticni buckuris elektronskog zvuka.Postoji neka cudesna melodija u tom haoticno preciznom ritmu,neka magicna moc koju muzika ima nad ljudskim umom.Trens ima patinu u sebi,to ocaravajuce zavijanje u pozadini,zvuk sto se poput zmije uvija uz telo.Ruke i noge samostalno prate melodicni ritam,a u glavi se sve harmonicno stapa u neku vrstu zxivopisne i bozanstvene celine.I dok se o usnu skoljku razbijaju talasi zemaljskog znanja u vidu melodicnog zvuka,dusa se okrece ka izvoru istog i pokloni se pred zvucnikom kao pred bozanstvom....
"HajdE da pushimo travu i slushamo rEjv" :)
Žurka na koju kad dođeš, osećeš kao da si u gradu duhova. Oni izgudrirani se cere i krive kao da žele da te uplaše, oni koji se nisu izgudrirali izgledaju tužno i smoreno kao da žele da ti kažu: ''We're doomed!'' Inače što se same muzike tiče, uglavnom je neinventivno sranje, a ono što valja je uglavnom ambient, progresiva ili goa.
-Brate, oćemo na trens?
-Ma ajmo nešto gde je malo veselije. Neki emo ili sevdah.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.