Ljubazni taksista, uvek spreman da nas poveze u obilazak grada.
Jedina osoba u celoj grupi koja sigurno zna gde su toaleti, najjeftinije prodavnice suvenira, pijace sa robom za švercovanje i točeno pivo. Često znaju i dosta o istoriji i kulturi mesta u kojem se nalazimo, ali ih to niko nije pitao.
- Mali, zajebi ti tu neogotiku i knezove i banove, reci ti meni đe se ovde može pišati, ubi me bešika od onog točenog plzenskog...
Prodavačica koja vodi osobu tipa samo-razgledam u razgledanje sadržaja radnje.
- Gde ideš?
- Idem do turističkog vodiča da pitam šta ima.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.