
Када је било шта, толико нешто, да чак и најмање може да буде добро.
Ова дефиниција није смешна, али је у најмању руку успела да објасни себе.Користи се и у облику : Ако ништа, онда је бар...
Omiljeno stanište sićušnog tukidida, kako bi se jednom i on osećao moćno.
Minimum ispunjenih uslova za potvrdu nečega.
Ž u dnevnoj sobi, M u kupatilu
Ž: Jes ti to opet prdnuo?
M: A? Ma jok!
Ž: Ja bi rekla da jesi, sve zvoni. U najmanju ruku si kinuo, onda!
M: Ženo, ja ne kijam u ruku, malu ili veliku, već onako kako me je učiteljica naučila, u rukav! Cedim penu za brijanje iz tube, ona prdi.
Ž: Jašta...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.