Mozak kaže da, ali ostatak tijela kulira. Prsti ne slušaju mozak i nemaju dovoljno snage da pritisnu mali "x" u desnom gornjem uglu, te na taj način otpočnu proces udaljavanja od kompjutera (a približavanja svemu ostalom, samo ne knjizi), kapci se blago sklapaju, svaka koščica, unutrašnji organ, milimetar (kvadratni) kože i dlaka na glavi bole, tako da je bilo koja funkcija onemogućena, a psihičke poteškoće su, naravno, neizbježne.
Nema veze što sutra imam 2 kolokvijuma, koja moram proći da bih imala uslov za ispit, ispitni rok sledeće sedmice, 100 briga i nevolja, ja opet ne mogu da učim.
Pa zapravo, evo sad ću, čim dovršim defku.
A: E, jesi li ti vežbala one anhidride?
Ja (u čudu): Nisam još došla do toga, evo sad ću.
************************************
Mama (na telefonu) : Pa dobro mala, što se ti ne javljaš nikako?
Ja (nervozna) : Ma pusti me, učim, nemam vremena!
Mama: Dobro, dobro, samo ti uči.
Ja- opet na komp, učiću za 5 minuta.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.