
Предмет чија се сврха постојања озбиљно може довести у питање. Служи само да се у њега увије поклон, па да га убрзо затим прималац поклона поцепа, згужва и баци. У најбољем случају, ако је добро очуван, може да послужи за још неко паковање.
Можда је најекономичнији онај социјала-месарски сиви рециклирани украсни папир, за увијање шећера, ратлука и кафе. С њим бар после може да се подложи ватра или обрише задњица.
Dekorativni papir koji ti neko uruči sa poklonom za slavu ili rođendan; pa ti poskidaš selotejp sa istog papira i upakuješ njime drugi poklon koji daš nekom drugom, pa taj neko drugi ponovi tvoj proces radi uštete (kao i ti). Ovo se odvija poput koncentričnih krugova dok ne dođe u ruke nekoga koji na papiru vidi samo mnoštvo otisaka prstiju i selotejpa koji na papir ima efekat voska za depilaciju. Da li će ga, Boga pitaj koja po redu persona krpiti ili baciti, stvar je individualnog škrtarenja.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.