
Предмет чија се сврха постојања озбиљно може довести у питање. Служи само да се у њега увије поклон, па да га убрзо затим прималац поклона поцепа, згужва и баци. У најбољем случају, ако је добро очуван, може да послужи за још неко паковање.
Можда је најекономичнији онај социјала-месарски сиви рециклирани украсни папир, за увијање шећера, ратлука и кафе. С њим бар после може да се подложи ватра или обрише задњица.
Dekorativni papir koji ti neko uruči sa poklonom za slavu ili rođendan; pa ti poskidaš selotejp sa istog papira i upakuješ njime drugi poklon koji daš nekom drugom, pa taj neko drugi ponovi tvoj proces radi uštete (kao i ti). Ovo se odvija poput koncentričnih krugova dok ne dođe u ruke nekoga koji na papiru vidi samo mnoštvo otisaka prstiju i selotejpa koji na papir ima efekat voska za depilaciju. Da li će ga, Boga pitaj koja po redu persona krpiti ili baciti, stvar je individualnog škrtarenja.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.