
To su oni bendovi kojima kao pubertetlija ideš na koncert, ljuljaš se s devojčicom, pališ upaljač, piješ malo pivo i baš ti je lepo.
Posle puberteta sve ode u kurac, a kamoli osećaj za muziku. Neko se odmah prešalta na Tomu, neko na Vuk Moba, neko na...kapirate već.
Odjednom si zagazio u četvrtu, petu deceniju života i na jućubu vidiš da tvoj omiljeni upaljač bend i dalje svira iste laganice kao i prije 30 godina. Mater im alavu, za pare bi svirali u sred Prištine, a i gadno su ostarili. Realno, sad tek shvataš da su pesme bile loša limunada.
Ali nije ni bitno, jer si se setio njihovog koncerta i osećaja kad u letnjoj noći jednom rukom držiš devojčicu a drugom najjeftiniji upaljač dok slušate vaš omiljeni bend i život je lep, ali ono baš lep.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ово је баш лепо. И много тачно. На страну техничка разлика (некад упаљачи, данас телефони), али суштински важи буквално за све генерације.
(Читајући први пасус, закључујем да је код мене пубертет потрајао дуже од уобичајеног ;D)
Nostalgija neka, šta li?!
Vidi što se okupila upaljač ekipa...
Postoji li još uvek grupa Ruž? Mislim, bili su mi i tada gadni, ali ljubav, jbg.
Prestali postojati 95-e.
Uh, sunce ti! Bio sam ubeđen da su imali neke kasnije pokušaje okupljanja.
ау како носталгично, занимљив аутор ал помало бумер +++